golly&bossy

Dragi Klingoncy,

Tehnički muzej smatramo jako dobrom arhitekturom i uvijek ga gledamo s guštom iz tramvaja ili ako šetamo Savskom. U galeriji "3 VOLTA" u Lumbardi ekipa iz Udruge "Bašćina" postavila je ekološku izložbu "Reciplaža" i jedva čekamo poć vidit. Nismo uspili poć na otvorenje jer smo imali VIP goste, ali ćemo svakako poć i detaljno Vas izvijestit. Inače, prije par godina u Luci u galeriji Centra za kulturu bila je ekološka izložba pod nazivom "Lipa moja veloluška valo" koja je organizirana u suradnji s Ekološkom udrugom "Dupin". Skupilo se brdo smeća po okolišu i donilo se u prostor galerije ne bi li se upozorilo na lokalno i globalno zagađivanje okoliša. I tak. Za vikend smo pročitali Marquezovu knjigu "O ljubavi i drugim nečistim silama" i ponovno se oduševili piščevom maštom i ludošću. Zaključili smo da su najveće i najpostojanije ljubavi one koje se nikad ne realiziraju. Dok smo prošli tjedan uzviklivali "Vanitas vanitatum iet omnia vanitas", jučer i danas posjećuju Nas Muze u rekordnom broju. Viru iz škafetini, ispadaju sa stabala, kriju se u Ormaru...Život je lijep i preporučamo Benignijev film "La vita e bella". I u najgorim situacijama ima mjesta za Ljepotu i za Humanost, i kao što Ste malo prin rekli na telefonu na tečnoj latinštini: "Učinit ću ga boljim". Vaši Nadahnuty.

Draghi Nashi,
Već po običaju vikendom se posvećujemo muzejima i izložbama. Ovu subotu prvo smo se uputili u Umjetnički paviljon na izložbu o sto godina Akademije likovnih umjetnosti. Izložba nam je bila prilično sterilna zato nećemo ni pisat o njoj, koga zanima više ima lipo link gore ili neka se uputi u Umjetnički paviljon.

Uz škripu kočnica zaustavili smo biciklu i okrenuli se prima Tehničkom muzeju. Min volimo Tehnički muzej. Izgledom je zaosta duboko u sedamdesetima, ali retro je avangardno i imaju miljun zanimljivih stvari, od planetarija do modela rudnika.
Na ulazu u Festival znanosti dočekali su nas ogromni panoi koji u pokazivali životinjske vrste koje žive u moru i važne probleme vezane za more (prekomjerni izlov, zagađivanje…). I opet stara boljka - puno teksta. Ali zato nas je oduševilo što su u dnu panoa bile ilustracije i stihovi koji u ukratko govorili sve ono što je pisalo gore.


Pano o žarnjacima


Pano s našim mrskim neprijateljima i ukusnim zalogajima - ježinama


Dok bodlji ježinca vani svi se boje,
U moru vam stvari drugačije stoje,
Morskoj zvijezdi on je hrana fina,
Bodljikavi ručak iz morskih dubina.
(Na ovo bi dodali da je i nama ježina hrana fina, na mrkenti i uz malo vina)


Da bi naše ribice plivale od sreće,
u more ne smijemo bacati svo to ružno smeće.
Iako u moru sretnemo ga često,
Jako dobro znamo - tu mu nije mjesto!


Mama i kćeri na izložbi.


A u glavnoj dvorani imamo što vidit. Hrpa dice…


… koja su nas vukla za rukav i počela nam objašnjavat što su učinili u radionicama. Ovde nam pokazuju model krša i kako voda ide od brda u more. Wow, rekli smo sami sebi, pametna li su ova dica.


Ovo je model spilje i stalagmita i stalaktita (nikad ne znamo što reste ozgore, a što ozdole). Dica su naravno znala i spremno nam objasnila.


Onda su nas odvukli i pokazali kako izgleda speleolog i što ima na sebi i kako se spušta u jamu.


Ono prin je bi moderni speleolog, a ovo je speleolog starog kova koji koristi samo konop i posebne grope za spuštanje i penjanje.


I na kraju: radionica Sastavljanje modela molekula

Zapravo to ni bi kraj, jer smo čuli da počinje predavanje u planetariju tako da smo išli i tamo. Predavanje je bilo o teleskopu Hubble i temu što se s njim vidi i ne vidi. Min volimo fiziku, pogotovo kad astronomiju tako da smo ništo i razumili, ali ništo i nismo. Nema veze, fizika i filozofija su u nikim stvarima jako slične i jedino kad čitamo o temu imamo osjećaj da nam mozak stvarno radi. Za sve drugo je više-manje namišten na automatskog pilota. Tako smo učivali slušat izraze kako što su:, svjetlosne godine, zviježđe, Dopplerov efekt, rađaonice zvijezda, gledajući zvijezde mi zapravo gledamo u prošlost, galaksije, supernove, gravitacijske leće, savijanje prostora, maglice, oblaci plina i prašine, sudari galaksija, infracrvena značenja, a najbolji su nam bili stupovi stvaranja.


Stupovi stvaranja. Wikipedia govori: Danas u stupcima prašine nastaju zvijezde slične Suncu...

I dok smo slušali predavanje imali smo osjećaj da nam se um širi zajedno sa svemirom.
Vashi

Draghi Nashi,
Na Baushteli je danas malo mirnije pa Vam se i stignemo javit. A i virtualno posjećivat muzeje. Danas je na redu Rijksmuseum u Amsterdamu. Oni imaju ovi widget s kojim nam svaki dan predstavljaju novi objekt iz njihovega fundusa. Widget se može montirat na desktop, blog ili internetske stranice te u Dashboard (za macovce) ili uz Yahoo! Widget Engine ili Microsoft Vistu.

“Pozadina” svake slike krije informacije o samom predmetu, možete je i povećat, a klik Vas vodi na stranice Rijksmuseuma gdje se nalazi još više preglednih informacija o predmetu, njegovoj povijesti, kontekstu, itd.
Danas smo informativni.
Tot ziens,
Vashi



Dear Daleky,
It is a bit quieter at the Baustelle today so we have a chance to write to you. And virtually visit museums, too. Today it’s time for Rijksmuseum in Amsterdam. They have a widget that allows you to view a different work from the collection every day. The widget can be placed on desktop, blog, website in Dashboar (for Mac users) or Yahoo! Widget Engine or Microsoft Vista

The 'reverse side' of every work provides more information about the work and the painter, you can enlarge it too, and a click takes you to the Rijksmuseum site where one can find more information about the object, its history, context, etc.
Today we're informative
Tot ziens,
Daleky

Draghi Nashi,
Malo smo krepani i Bauštela nam danas posebno teško pada. Cili smo zagropani, svaka vrića cimenta kako da ima 75, a ne 50 kila, fratun nam ispada iz ruke, matun nan je pa po prstima. Zašto? Jer smo nenaspani, sinoć smo bili na koncertu Elementala u Aquariusu.
Mi od njih znamo 4-5 stvari, ali smo se dobro snašli i veselo đuskali. Jer je svakoj glavi bolje kad se klima gore-dolje rekli su momci iz TBF-a. Koji su za nas najbolji. Mislimo, dobar je Elemental, ali im fali malo šuga. Inače, novopreuređeni Aquarius je super, a rasvjeta na koncertu je bila mrak!



Gledajući Remi odlučili smo jednu stvar. U sljedećemu životu želimo bit reperica. Skakat po pozornici i mahat rukama. Tuć se šakom u prsi govoreći ”rispekt”, vikat ”DaLeky in da haus” i rokat opake rime. Na vrhuncu slave pokrenut modnu liniju Kling-kling i vodit emisiju Pimp my bike u kojem će se sve bicikle piturat u zlatno, a na njih montirat platinaste felge, zvona optočena Swarovski kristalima i sjedala s masažnim sustavom i zvučnicima.

Holla back,
DaLeky

Dragi Nashy,

Naravno da ćemo poć u London!!! Kad? Homo posli lita. Izložbu o Zg arhitekturi i urbanizmu nismo stigli pogledat jer smo vikend u Metropoli potrosili na butige i prijatelje. Međutim, svim čitateljima toplo preporučamo knjigu Tomislava Premerla: "Hrvatska moderna arhitektura između dva rata". Knjiga je super i iz nje doznajemo koliko su bili visoki dometi Zagrebačke arhitektonske škole i koliko bisera arhitekture ima u Hrvatskoj. Foršpan za izložbu o caru Hadrijanu nas je oduševi. A najviše nas je oduševila njegova vila u Tivoliju blizu Rima koju smo vidili kad smo prvi put išli u Rim sredinom devedesetih. Trenutno je u galeriji "Forum" u Zagrebu izložba Vaska Lipovca pod nazivom "Erotika". Budući da mi uvik imamo osjećaj da su njegovi likovi izašli iz crtića, sve nas na izložbi podsjeća na Igru. Fora je što su akrili s intimnim scenama postavljeni iza pravih odškrinutih vrata i tim činom posjetitelj je pozvan na gledanje. Na taj način postaje sudionik onoga što se događa /u zahodu, na krevetu.../ i biva uvučen u drugi prostor, a to je prostor slike. Izložba je popraćena pink katalogom velikog formata i jako nam se svidila veličina tj. dimenzije koje odudaraju od uobičajenih. U subotu smo zapalili u Graz kako bi se nakupovali čudesa u mitskoj zemlji Ikei. U naumu smo i uspili. Ali o tome ćemo pisat naknadno. Činjenica je da nam se na putu do Graza, inače sterilna ruta do Maribora, činila prekrasnom. Slovenija je puna jorgovana i magnolija. Ali to su sad neke druge priče. Stojte dobro i pijte ERL GREJ. Ah, koji tok svijesti i koje asocijacije! Čitamo Dorijana Greya Oscara Wildea; još nas par stranica dijeli od kraja. Kad su jednog Lorda u knjizi pitali da nešto definira, on je odgovorio da definicije ograničavaju...Vaši.

Draghi Nashi,
Nećemo puno duljit, kratki uvod i odmah na stvar. Ergo, dok smo nekidan marljivo šalovali i postavljali lamperiju na našoj Baušteli u trenucima odmora otisnuli smo se prostranstvima Interneta u potrazi za malo intelektualne okrepe. Lutajući završili smo na stranicama British Museuma i doživili otkrivenje i prosvjetljenje u vidu jednega foršpana.



Min obožavamo foršpane, pola gusta u kinu su nam foršpani, razočaramo se kad ih nema na DVD-u, a ne volimo filmove skinute s Interneta zato što nemaju foršpane. Ali foršpan za izložbu još nismo vidili, još k tome ovako genijalan. I zato kad smo ovo vidili, totalno smo odvalili i pali na guzicu.

Nakon tega, dva dana smo bili pod dojmom i u totalnem šoku, znali smo da to moramo podijelit s Vama, ali nismo znali što napisat više od ovega gore. A onda smo počeli malo prškat i ponovo otkrili dokaze da je u Dalekocentričnom
svemiru život samo jedan veliki gesamtkunstwerk.

Redom. Marguerite Yourcenar je u Hadrijanovim memoarima opisala Hadrijanov život u epistalarnoj formi - Hadrijan piše pisma svom nasljedniku Marku Aureliju. Epistolarni roman nije nikakva novost, ali Yourcenar je mogla odabrat i bilo koju drugu formu romana. Isto kako što smo i Min i Vin mogli odabrat običnu formu bloga, ali odlučili se za epistolarnu!

Glas iz foršpana je Patrick Stewart, kapetan Jean-Luc Picard u Zvjezdanim stazama. Što najviše voli pit kapetan Picard? Čaj. Koji? Earl Grey. I tko još najvoli Earl Grey? Min!

Je li gremo u London?

Vashi

.............................................................................

Dear Daleky,

We’re not going to go deep now, a short introduction and then strait to the point. So, the other day, while we were diligently plastering and installing wood strip flooring and wall cladding, on the short break we set off to the open spaces of Internet looking for some intellectual refreshment. Strolling around we ended up at the British museum pages and experienced revelation and enlightenment in a form of a trailer.



We adore movie trailers, half of the reason why we enjoy going to the cinema are trailers, we get disappointed when DVD doesn’t have them, and we don’t like downloaded movies because they don’t have trailers. But we’ve never seen the trailer for an exhibition, so, when we saw this genial thing, we went totally crazy.

For two days afterwards we were under impression and totally shocked, we knew we have to share that with you, but we didn’t know what to write other than above introduction. But then we started to dig a bit and again we’ve discovered the evidences that in the Dalekycentric system life is just a magnificent gesamtkunstwerk.

First. Marguerite Yourcenar in Memoirs of Hadrian described Hadrian’s life in an epistolary form - Hadrian is writing letters to Marcus Aurelius, his heir. Epistolary novel is not a novelty but Yourcenar could choose any other form of novel. Just as you and us could have chosen ordinary blog form but we decided to use the epistolary one!

The voice on the preview is of Patrick Stewart, Captain Jean-Luc Picard from the Star Trek. What is Captain Picard’s favourite beverage? Tea. What sort? Earl Grey. Who prefers Earl Grey too? Us.

Are we going to London?

Yours,
Daleky

Draghi Nashi,
Ovi vikend nismo samo kupovali nego smo i napajali dušu na izvorima kulture. Bili smo u Muzeju grada Zagreba vidit izložbu Projekt Zagreb: Tranzicija kao stanje, strategija, praksa ( klik, klik, klik, klik). Prvo nam se svidila, a sad kad malo bolje razmislimo… dajemo joj 3.

Tema izložbe je zanimljiva: promjene urbanog tkiva Zagreba kroz 150 godina i ne znamo koliko država.


A onda se u puno fotografija (ima dosta Toše Dabca!), nacrta, 3D modela razmatraju slučaj po slučaj:
- Trg bana Jelačića / Groblje Mirogoj
- Zakladni blok
- Meštrovićev paviljon
- Zagrebački velesajam
- Zelena potkova
- Gradske stube / Novakova ulica
- Zagrebački blok (Donji grad)
- Regulatorna osnova iz 1930. g. (+Trnje, Trešnjevka)
- Generalni urbanistički plan iz 1947. g. (+Ulica proleterskih brigada / sada Avenija grada Vukovara)
- Generalni urbanistički plan iz 1963. g. (+Novi Zagreb)
- Zagreb 2000+: Tranzicija kao praksa (Suvremeni Zagreb – GUP)

Kad smo gledali dio o regulatornoj osnovi iz 1930. i vidili suvremene fotografije Zemljakovih škola kako hrabro strše u vrtovima i kukuruzištima Trešnjevke sjetili smo se koliko su moderni i napredni bili zagrebački arhitekti tih godina, ali i gradska vlast koja je to financirala.

Ali što nam se ni svidilo? Izložba je rađena prema knjizi, a mi stvarno ne volimo izložbe koje su samo knjige u prostoru. Razlika između knjige i izložbe u tom slučaju su samo veće fotografije i ništa puno više. Za početak tu je i puno teksta na početku.


Mislim, ko će ovo čitat? (Ovo nam izgleda kao predgovor knjige, ali nju se čita sjedeći za stolom ili zavaljen u fotelji, što je puno lakše nego stat na noge).

A i malo nam je sve prenabijeno.


Treba se dobro pomučit nać legendu za sliku i onda to sve povezat s tekstom. Ali to je čest slučaj na mnogim izložbama. Mi za sebe to zovemo igra Pronađi legendu.

Radi svega tega izložbi dajemo 3 zapravo -4 i svakako preporučamo posjet jer ćete puno vidit i naučit. Samo se morate dobro koncentrirat.

Vashi Muzealci na privremenom radu na Baushteli

P.S. Totalno smo odvalili na naslov izložbe

Draghi Nashi,
Znate i sami da smo se danima jadali da nam ormari zjape prazni, da smo golly&bossy i da gremo okolo u dronjcima. Problem je što mi volimo robu, ali ne volimo shopping. I baš smo se veselili zajedničkom odlasku na grazovanje, jer nam je u shopping u stranoj zemlji bar malo zabavniji zbog same pustolovine putovanja. Ali, kako nam je grazovanje otpalo prisilili smo se i uputili u butige po gradu.
Dobro poznajemo sebe i svoje slabosti zato smo na početku sebi postavili modni imperativ: »Kupuj pravu robu, određene i konkretne stvari, a ne modne dodatke!« Prvo smo se uputili kupit konkretne stvari koje su drugi naručili od nas. To smo obavili, ali dok smo čekali u redu na blagajni opazili smo ogrlicu, zapravo dvi ogrlice koje su se prodavale zajedno. Nismo mogli odolit i vazeli smo i to.

Ajde, bar smo kupili komad robe. Ni baš konkretan, ali nosiv je i osvježit će naš proljetni izgled. Zato su nam porasla krila i kupili smo zlatnu bursu. Koja će odlično pristajat uz našu zlatnu biciklu i zelene postole.
Ne živi čovjek samo o kruhu, promislili smo potom, i zaputili se u knjižaru iz koje smo izašli s knjigom Maruša ili Suđenje ljubavi. .
Na početku shopping pohoda ušli smo bili u Zaru, ali bila je prekrcata ljudima i jednostavno nam se ni dalo gurat. Zato smo ušli ponovo na kraju i našli ogromni šal na crno-bile prugice. Odmah smo se počeli zamatat u njega i gledat kako se od njega može napravit top, haljina, pareo, marama za glavu, svašta. Još jedan nekonkretni komad robe u našem ormaru, ali za koji smo sigurni da će urodit mnogim nezaobravnim kombinacijama.

Na slici: ogrlica, zlatna bursa, haljina-tunika, prugasti šal za brojne kombinacije i oćali. Znači 3 modna dodatka i 1 komad robe. Vidi se da nam je snaga volje minimalna. Inače, oćali se ne računaju, jer su nam ove što smo imali pukle.
Vashi Akcesoarni

Nastavna cjelina: Solun i zašto se isplati poć tamo
Thessaloniki and why it pays to return there


Kad smo prošli put stavili slike iz Grčke i Turske završili smo na naslovnici Bloga. U nadi da će nam se javit stara slava, a i da nastavimo fotoreportažu s našega putovanja Balkanom pišemo ovi post.
Ovi put smo se posvetili samo Solunu, genijalnom gradu u koji se kroz koji misec i vraćemo. Zašto je genijalan? Pogledajte naš opis kroz sliku i riječ.

Prvo, kako se dođe do Soluna. Ovo ni toliko bitno za temu, ali mi stvarno volimo gledat na kartu kad negdi idemo. Tako lakše stavljamo stvari u kontekst.

First, how to get there by car. This isn't so relevant for the subject, but we really like to look at the maps when travelling. It helps us put things in perspective.

Prva stvar kad se dođe u Solun, a subota je ujutro - poć na špicu popit kavu. Ovo je pogled s elitnog mjesta za ispijanje kavu. Terasa hotela Electra Palace

First thing you have to do once you arrive in Thessaloniki, and it is Saturday, is to go to have a coffee, to see and be seen. This is the view from the elite place to enjoy such coffee. The terrace of the Electra Palace Hotel.

Nakon kave može đir po gradu. Solunska riva duga je 12 km! Zamislite koliko je to samo štekati.

After the coffee you can go for a walk. Thessaloniki waterfront is 12 km long! Imagine how many cafés fit there.

Bijela kula - simbol Soluna.

The symbol of the Thessaloniki - the White Tower.

Spomenik Aleksandru Velikom.

The monument of Alexander the Great.

Mi smo ga prozvali Trg lamina.

We named it Bucket square.

Već smo spominjali divovske ulične pse u Solunu. Izgledaju zastrašujuće, ali su zapravo mirni.

Street dogs in Thessaloniki are giant! They look quite intimidating but actually they are very cool and calm.

Solun je ogroman, a veličina je važna!

Thessaloniki is huge, and size does matter!

Kao prava muzeologinja, pohrlili smo u najbolji gradski muzej - Muzej bizantske kulture.

As a true museologist we readily visited the best city museum - Museum of Byzantine Culture.

Muzej ima prekrasan restoran s dvorištem u kojem će, kao prava muzeologinja, ovo lito naša prijateljica Zoe imat pir. Vjerojatno je ovo ulaz u restoran, sigurno ste promislili…

The museum has a beautiful restaurant with the courtyard where our friend Zoe, as a true museologist, is going to have her wedding reception. This must be the entrance to the restaurant, you must be thinking…


A-a… Ne, ovo je ulaz u zahod!

No… this hall leads to the toilettes.

Grčki alfabet, koji je za Nas do tada pripada uzvišenoj sferi matematike, odjedanput se naša svugdi oko nas, čak i na najprofanijim stvarima tipa portafon.

Up to then, the Greek alphabet was for us the part of the higher world of mathematics. Suddenly, it was all around us, even on the most profane things such as doorbells.

“Ma što je to Paok 4”, pitali smo Zoe, “to viđamo po cilen gradu?” “To ti je nogometni klub, a 4 je ulaz na koji ulaze ogrezli navijači.”

“What is Paok 4”, we asked Zoe, “I’ve been seeing it all over the city?” “It is the football club, and 4 is the number of the entrance the real supporters enter through.”

U šetnji smo došli i do pazara. A na njemu svega blaga božjega. Balkan je inače gurmanska Meka, to smo otkrili na putovanju. Na slici su dolmadakije (sarmice u listu vinove loze), butarga od ribe, pečene hubotnice, slana riba…

Our city walk brought us to the market. And there were all the imaginable delights. In general, the Balkans is the gastronomic Mecca, that is what we discovered on our trip. The photo shows dolmadakias (stuffed grapevine leaves with rice), salted roe, roasted octopus, salted fish…

I s ovim dolazimo do posebne priče Soluna - njegove slastičarne. Daleky, mi smo se tamo totalno raspametili, skoro dobili cukarozu i sigurno dobili 2 kila! Ovo je početak. Grčka vrsta sirnice ili pince. Ali, za svaki slučaj, njihove su još obložene šećernim ili čokoladnim glazurama.

This brings us to the special story of Thessaloniki - their pastry shops. Daleky, we’ve totally freaked out there, almost got the sugarose and certainly got 2 kilos! This is the beginning. Similar type of this sweet bread is made in Croatia too. But, just in case, Greeks coat it in sugar or chocolate!

Unutra Zoe za nas bira baklave razne.

Inside, Zoe is taking us different kinds of baklavas.

Na ovu smo slastičarnu nabasali na Uskrs. Bila je otvorena, jer kako bi Grci bez slatkoga. Slastičarna je veličine prosječnega kvartovskega Konzuma (a takve su većinom tamo), a ovo je dil sa suhim keksima.

We found this pastry shop open for Easter. It is huge (as most of them are there), and this is the biscuits part.

Čokoladni kolači i praline.

Chocolate biscuits and pralines.

Torte i to.

Tarts.

Kreme, musevi i sl. Uh….

Creams, mousses, etc. Uh…

I na kraju slikovno-zvučni zapis sa solunske rive za Uskrs. U pozadini trešti njihov Mišo Kovač pretpostavljamo.

And finaly audio-video recording from the Thessaloniki waterfront on Easter mornin

Dragi Nashy,

Već smo puno puta govorili o prebogatoj flori našega otoka, o tome kako u prirodi ima jako puno jestivoga bilja i kako se čovjek može izuzetno kvalitetno i zdravo hranit na otoku koristeći prirodne resurse iz vlastitoga okruženja. Osim jestivih biljki, na otoku Korčuli nalazimo čitav niz izuzetno zanimljivog cvijeća koje niče na sve strane, a kako smo koncentrirani na našu plodnu njivu na Guduliji tj. Beneficiju, ona nam služi za pronalaženje svakojakih primjeraka. Inače Beneficij je antički lokalitet na kojem je pronađen kompozitni kapitel koji se čuva u Arheološkoj zbirci u Veloj Luci i vjerojatno je kapitel dio neke veće građevine tj. hrama. Možda Jupiterov hram? U tom mitskom ozračju niču biljke kao npr. Goli čovik, biljka za koju smo ustanovili da je jedna vrsta luka, a njegove latice roza boje imaju antropomorfni oblik. Od tuda i ime biljci. Uvik iznova čudimo se neponovljivoj igri prirode i ova biljčica nas uvijek oduševi. Osim Gologa čovika, tu je i smeđa orhideja. Kao djeca, zvali smo je "Mačkica", a u Žrnovu je zovu "Gospina papučica". I zaista, može biti i jedno i drugo ovisno iz kojeg je kuta promatramo. Na prvi pogled je vrlo skromna, gotovo neugledna, ali kad se pažljivije zagledamo, otkrivamo neobičnu ljepotu gotovo baršunastih smeđih latica i divimo se raznolikosti oblika u prirodi. Vaši.

Dragi Nashi,

Iako su mnogi Nashi kolege i prijatelji imali tu srecu da se u živo susretnu s našim lingvističkim performanceima, mnoge smo nenamjerno zakinuli za objašnjenja o Našim imenima. Svima je već jasno da komuniciramo u zamršenim lingvističkim kodovima i da imperativno koristimo majestični plural i da smo jedni i drugi ženskog roda. A da bi smo objasnili auditoriju i funovima zasto smo "Daleki", moramo se osvrnuti na neke povijesne činjenice koje su obilježilje život otočkog stanovništva posljednjih 100 godina. Naime, početkom XX. stoljeća vinograde na otoku pogodila je bolest vinove loze tzv. filoksera koja je natjerala stanovništvo na masovno iseljavanje u prekomorske zemlje (J. Amerika). Pojedine obitelji iseljavaju i u Sjevernu Ameriku npr. naš barba Rudolfo koji je kasnije prive našu prababu Mariju nakon što je ostala udovica. Tijekom Drugog. svj. rata veliki broj otočkoga stanovništva odlazi u izbjegličke kampove na sjever afričkog kontinenta u EL SHATT i El Katatbu. U kampu su bili mnogi članovi naših obitelji i šira svojta. Nakon rata dio familije prababa Marija uspijeva prevesti preko Italije u Venezuelu i onda u sj. Ameriku. Dvadeseto stoljeće na otoku obilježavaju i masovne migracije otočke populacije u daleku Australiju gdje su se brojni naši iseljenici pokazali kao vrsni graditelji tj. zidari i upravo tu Daleki nalaze svoje uporište za termine "inkartavat", "stavjat pločice", "nalivat bultu", "mišat cimenat" i sl. da bi slikovito i duhovito priblizili svoje mentalne napore koje svakodnevno ulažu radeći u jednoj prestižnoj agenciji. Budući da je članove naših raseljenih obitelji hvatala nostalgija za Starim krajem (mi ga zovemo zbog emotivnih razloga Stary Cray) i da su na svojim putovanjima prošli kroz Scilu i Haribdu, pisali su pisma u Stary Cray primjerke kojih imamo sačuvane u obiteljskim arhivima. Pisma često počinju sa: "Dragi naši u staremu kraju", a rodbina u Staremu kraju odgovara sa "Dragi naši u dalekemu svitu...". Upravo na temelju tih ustaljenih sintagmi prilikom započinjanja korespondencije, rodio se termin "Daleki" koji obilježava Naše druženje i konverzaciju već duži niz godina. Daleky svakodnevno komuniciraju na nekoliko levela i putem različitih medija: sms, telefon, facebook, blog, mail itd. Razgovori su u rasponu od najnovijih događaja u životu omiljenih konobarica i izjava zgodnih otočkih manovala do najnovijih kretanja u umjetnosti. Naglasak je na modi i dućanima. daleki se u živo sreću nekoliko puta godišnje, čemu prethode brojne i dugotrajne pripreme jer jedni i drugi se žele međusobno impresionirat i za te susrete pomno biraju ruho. Prilikom prvih desetak do dvadeset minuta susreta, oba Daleka dožive svojevrstan šok susreta i ne znaju govorit, ne mogu se pogledat u oči i počne im se plest jezik kao u predstavi "Stilske vježbe" s Perom Kvrgićem i Lelom Margitić kada se iscrpe sve mogućnosti komunikacije. To je stanje vjerojatno slično onome kada se ljudi nađu priko oglasa i dogovore prvi susret. Međutim, Daleky vrlo brzo nadvladaju buku u kanalu i uspiju se prešaltati" na live nastup. Nastavak slijedi...

Dragi Nashy,

Jesmo li vam preporučili knjigu W. A. Sebalda "Austerlitz"? Dobili smo je od dragih prijatelja za 33. rođendan. Glavni lik, Austerlitz, istražujući arhitekturu, u stvari istražuje svoje vlastito porijeklo i priča se svodi na potragu za identitetom. Ako budete u prilici, pročitajte je ili ćemo vam je Mi posudit kad dođete. Evo jedna rečenica iz knjige: "...pisanje mi je postalo tako teško da da mi je često bio potreban čitav dan za jednu jedinu rečenicu...i već bi se pokazala neugodna neistina mojih konstrukcija i neprimjerenost uporabljenih riječi." Knjiga je odlična i stvarno smo uživali čitajući je, bez obzira na to što je tema izuzetno bolna. Toliko o književnosti. Danas je šiloko. Kad puše šiloko na otoku (pogotovo u njegovu zapadnom dijelu), ljudi postanju razdražljivi, svadljivi, zapadaju u jedno posebno stanje svijesti kojeg nije lako objasniti onima koji tu nisu stalno nastanjeni. Ako se neke ružne stvari dogode po šiloku, onda se njihova težina umanjuje jer ih opravdava upravo takvo vrijeme koje je i uzrok neugodnosti. Vitar se lipi za kožu, sve je vlažno, a dometi misli ograničeni su na čisto preživljavanje. Mi smo se jutros jedva digli, a sinoć smo se vrtili u posteji kako sv. Lovro na ževari. Bilo nam je jadno grubo. U nama su se sukobljavale želja za dubokim promišljanjima i potreba za snom. Zaspali smo tek oko pet uri. Čuli smo kroz san brod kad je doša i činilo nam se kako jedan stari čovik gre s tovarom u bašćinu iako je umri prin par godišć. Užas! Drži nas to što imamo brdo stvari za obavit, a popodne ćemo poć slikat Korčulansku orhideju (u Luci je zovu "Mačkica" u Žrnovu "Gospina papučica") i Golega čovika koji niču po Guduliji. Veseli nas što ćemo uskoro poć u Zagreb napojit se na vrelu urbane kulture, srest par dragih ljudi i obać izložbe. Molimo sve one koji nas čitaju da pogledaju izložbu "El Shatt" u Povijesnom muzeju (Matoševa 9), a ako je u galeriji "Nova" još izložba "Što je prethodilo Crvenom Peristilu", svakako pogledajte. Kad je šiloko, Mi nikad ne reagiramo isto: ili smo prepuni kreativnosti, dobrote i energije ili smo potpunu obamrli bez inicijative. Ponekad smo agresivni i sve nas nervira. Ponekad to sve zajedno. Inače smo super. Vashi Tezhacy na Njivama Kulture Otoka Korčule!
p.s. Jucer je na televiziji bio kratki prilog s dodjele nagrada za prevodilaštvo koje su dobili dva naša ugledna prevoditelja. Jedan je hispanist, a drugi prevodi Shakespearea (draže nam je napisat Šekspira jer je to onda meta ). Jedan je rekao da "težiti" znači "težačiti". To nam se jadno svidilo i znači da mi ne težačimo nego težimo. A može i obrnuto! Vashy.

Draghi Nashi,
Imate pravo. Nikomu ne treba dat ništa. Treba se izdić iznad malomišćanskega sindroma svojte iz svita. Primjenit načelo reciprociteta - odnosno koliko vin nama toliko i min vama. Znači, Svojta iz svita nama bookmarke, DVD sa snimkom njihovih rođendana i novine iz aviona - min njima menestru u suho (na pamidore, ne na kozice!), frigane kompire i kruh od jučer.
Znamo da je to teško, znamo da je u našoj tradiciji i mentalitetu ukorijenjen nagon da se prid Svojtu iz svita iznosi samo oborita riba i najveći škampi, da se kuća glanca danima prin, da se gre na frizure i obuca odjela od nedije. Ali tu praksu treba prekinut. Za naše dobro.

Ali nismo o ovemu htili pisat, nego nam se već dva dana vrti po glavi tema iz klasične starine.
Bauštela pred nas postavlje razne izazove u kojima Naše znanje kunsthisterije i povijesti općenito dobro posluži. Ali neki dan smo postavljajući pločice nabasali na podatak o rimskom caru Probu koji je sadi vinograde. Prob? Tražilica u našoj glavi ni izbacila ništa. Onda smo se uputili informatičkom autocestom i našli ovo. Tako smo doznali da je Marko Aurelije Prob rođen u Sirmiumu i da su ga tamo i ubili njegovi vojnici zato što ih je tjera da u vrime mira sadu vinovu lozu, umisto da se izležavaju. Genijalno. Pokrećemo inicijativu da se ustanovi nagrada Marko Aurelije Prob i dodijeli vinogradaru koji djeluje pod iznimno teškim uvjetima!

Daleky, ne virujemo u intelektualnu nadmoć Europljana nad Amerikancima, ali moramo reć da bi ovo samo Amerikancima moglo past napamet.
Over and out,
Vashi


………………………….
English text for our international audience
………………………….




Dear Daleky,
For two days now we are thinking about a subject from the classical antiquity.
Our Baustelle is quite challenging and our knowledge from the art history and the history in general often comes handy. But, the other day while we were installing kitchen tiles we came out to the information about Roman emperor Probus who planted vineyards. Probus? The search tool in our head showed 0 results. Then we set of towards the informational highway and found this. OK, Wikipedia in Croatian gives a bit different information about the life of Probus then the English one so we discovered that Marcus Aurelius Probus was born in Sirmium and that he was killed there by his own soldiers because in the time of peace he made them plant vineyards instead of letting them just chill out. A genius. We'll start an initiative to institute an award called ”Marcus Aurelius Probus” for a winegrowers working in extremely difficult conditions!

Dear Daleky, we don’t believe in intellectual superiority of Europeans over Americans, but we have to say that only Americans could think of something like this.
Over and out,
Daleky

Dragi Nashy,

Jučer je nemilosrdno dažilo, pa smo morali prekinut tek započetu sezonu kupanja i sunčanja. Međutim, vremenske nepogode nisu nas spriječile da se zaputimo u četrdesetak kilometara udaljenu Korčulu ne bi li obavili neke poslove. kad smo to obavili, ipli smo na kafu s našom dragom prijateljicom S s kojom smo popili super kafu u kafiću "Galerija" te se počastili genijalnim kolačima iz "Cukarina". Oba ova mjesta već su kultna i ne treba im posebna reklama, ali mi se svaki put oduševimo i uvijke se iznova vraćamo. Cukarin se preuredi i nudi izvrsne kolače: amaret i klašune posebno izdvajamo. Ima mindulati, raznih marmeladi, likerih, šampanjaca i veliki izbor čokolade "Nadalina". Na nas je to sve ostavilo dubok dojam jer se ne moramo mislit što ćemo poklonit prijateljima po svitu i okolici nego samo gremo u Cukarina i biramo. Kad bi smo dragim prijateljima htili poklonit nešto posebno s okusom našega škoja stavili bi u koficu bruštulane mindule, mermeladu od divjih naranača, litru uja, kolače amareto i klašune, jednu lumbliju, boket frezija ili jednu granu jorgovani i nabrali bi šparoga. Ima još tega puno i zapadamo u trans od glada dok ovo pišemo. To bi bilo kad bi predstavljali sebe na lokalnoj razini. A kad bi se htili predstavit na nacionalnoj, stavili bi smo u koficu bocu Pošipa ili Rukaca, opet litru uja, Bajaderu /onu u limenoj ambalaži/ i jednu Vegetu. Mogli bi stavit i jedan paški sir, slavonski kulen ili drniški pršut. Što Vin mislite? Ili da se držimo koncepta "Manje je više" i nikomu ne damo ništa!? Vaši.