Marketing
Festival znanosti
Draghi Nashi,
Već po običaju vikendom se posvećujemo muzejima i izložbama. Ovu subotu prvo smo se uputili u Umjetnički paviljon na izložbu o sto godina Akademije likovnih umjetnosti. Izložba nam je bila prilično sterilna zato nećemo ni pisat o njoj, koga zanima više ima lipo link gore ili neka se uputi u Umjetnički paviljon.
Jezdili smo, zatim, na svojoj zlatnoj bicikli i slušali radio na slušalice kad nam je u uho uletilo ništo otprilike ovako:
„Što je prapočelo svega? Reci nam ti Talese.”
”Prapočelo svega je voda.”
”Dobriša, što nam ti možeš reći o vodi?”
”Teče i teče, teče jedan slap, što u njem znači moja mala kap…”
”Posjetite Festival znanosti u Tehničkom muzeju. Tema ovogodišnjeg festivala je voda…”
„Što je prapočelo svega? Reci nam ti Talese.”
”Prapočelo svega je voda.”
”Dobriša, što nam ti možeš reći o vodi?”
”Teče i teče, teče jedan slap, što u njem znači moja mala kap…”
”Posjetite Festival znanosti u Tehničkom muzeju. Tema ovogodišnjeg festivala je voda…”
Uz škripu kočnica zaustavili smo biciklu i okrenuli se prima Tehničkom muzeju. Min volimo Tehnički muzej. Izgledom je zaosta duboko u sedamdesetima, ali retro je avangardno i imaju miljun zanimljivih stvari, od planetarija do modela rudnika.
Na ulazu u Festival znanosti dočekali su nas ogromni panoi koji u pokazivali životinjske vrste koje žive u moru i važne probleme vezane za more (prekomjerni izlov, zagađivanje…). I opet stara boljka - puno teksta. Ali zato nas je oduševilo što su u dnu panoa bile ilustracije i stihovi koji u ukratko govorili sve ono što je pisalo gore.
Pano o žarnjacima
Pano s našim mrskim neprijateljima i ukusnim zalogajima - ježinama
Dok bodlji ježinca vani svi se boje,
U moru vam stvari drugačije stoje,
Morskoj zvijezdi on je hrana fina,
Bodljikavi ručak iz morskih dubina.
(Na ovo bi dodali da je i nama ježina hrana fina, na mrkenti i uz malo vina)
Da bi naše ribice plivale od sreće,
u more ne smijemo bacati svo to ružno smeće.
Iako u moru sretnemo ga često,
Jako dobro znamo - tu mu nije mjesto!
Mama i kćeri na izložbi.
A u glavnoj dvorani imamo što vidit. Hrpa dice…
… koja su nas vukla za rukav i počela nam objašnjavat što su učinili u radionicama. Ovde nam pokazuju model krša i kako voda ide od brda u more. Wow, rekli smo sami sebi, pametna li su ova dica.
Ovo je model spilje i stalagmita i stalaktita (nikad ne znamo što reste ozgore, a što ozdole). Dica su naravno znala i spremno nam objasnila.
Onda su nas odvukli i pokazali kako izgleda speleolog i što ima na sebi i kako se spušta u jamu.
Ono prin je bi moderni speleolog, a ovo je speleolog starog kova koji koristi samo konop i posebne grope za spuštanje i penjanje.
I na kraju: radionica Sastavljanje modela molekula
Zapravo to ni bi kraj, jer smo čuli da počinje predavanje u planetariju tako da smo išli i tamo. Predavanje je bilo o teleskopu Hubble i temu što se s njim vidi i ne vidi. Min volimo fiziku, pogotovo kad astronomiju tako da smo ništo i razumili, ali ništo i nismo. Nema veze, fizika i filozofija su u nikim stvarima jako slične i jedino kad čitamo o temu imamo osjećaj da nam mozak stvarno radi. Za sve drugo je više-manje namišten na automatskog pilota. Tako smo učivali slušat izraze kako što su:, svjetlosne godine, zviježđe, Dopplerov efekt, rađaonice zvijezda, gledajući zvijezde mi zapravo gledamo u prošlost, galaksije, supernove, gravitacijske leće, savijanje prostora, maglice, oblaci plina i prašine, sudari galaksija, infracrvena značenja, a najbolji su nam bili stupovi stvaranja.
Stupovi stvaranja. Wikipedia govori: Danas u stupcima prašine nastaju zvijezde slične Suncu...
I dok smo slušali predavanje imali smo osjećaj da nam se um širi zajedno sa svemirom.
Vashi
Post je objavljen 27.04.2008. u 19:30 sati.