Dragi Nashi,
Di tko, Min na izložbu. Ovu subotu na redu je bi Mirko Zrinšćak i njegova izložba Oblici prostora u Umjetničkom paviljonu. Mi za njega nismo nikad čuli. Naši kunsthisterični dani odavna su iza nas, ali mislimo da Nam ni sve isparilo iz glave. Svejedno, kad bi upisali Mirko Zrinšćak u tražilicu u Našoj memoriji na kraju bi dobili 0 rezultata.
Ali zato Nan je diglo rič kad smo ušli u Umjetnički paviljon. Neobični drveni oblici lebdjeli su prostorom, a Min smo se osjećali kako Kapetan Picard kad stupi na nepoznati planet i vidi nešto turbo neobično. Jean-Luc Picard onda javlja Enterpriseu da vidi nešto turbo neobično i da ni siguran pripadaju li ti oblici prirodi (možda su to ličinke stanovnika planeta) ili kulturi (možda je to religijska umjetnost stanovnika planeta). Temu su pridonijeli i naslovi djela: PORRISH LURON KORNES, SORTE BEHARI KIŠA, URAEUS TROT AGNES, et cetera.
Sasvim prigodno, vani je opali pljusak koji je bi savršena zvučna podloga za vizualna zadovoljstva na izložbi, a Min smo se još više uživili u ulogu Kapetana Picarda koji je izgubi vezu s Enterpriseom i sad je zatočen na planetu. Čekali smo da nevera stane i usput pogledali film o Mirku Zrinšćaku. Koji živi na vrhu Učke, ima prekrasnega pasa, a za jednu skulpturu mi treba i do 2 i po godine.
Evo što smo vidili:
ova instalacija/skulptura se zove Kiša
Ovo nam se najviše svidilo. Instalacija pod nazivom Budi zadovoljan da forma nema kraja