Marketing
Lani za rođendan
Draghi Nashi,
Davno, davno kad smo studirali književnost na Mudroslovnom i ponirali u Petrarku i petrarkizam profesor Tomasović je naču kako jedna studentica nevezano za predmet kolegija govori drugoj: “Ma to ti nije moderno.”, a on je na to reka: “Kolegice, je li vi to govorite da petrarkizam nije moderan? Ma poslušajte samo Alena Vitasovića i vidjet ćete da to nije istina.” Kako i Vin tako i Min obožavamo kad život oponaša umjetnost. I u slučajuToma Gotovca i Anđe Marić i u slučaju Petrarke i Alena Vitasovića. A imamo još jedan super primjer.
Jedan dan smo s kolegicom s posla prolazili kroz pothodnik između Knežije i Trešnjevke (tamo nam je bila Baushtela u to vrime i često smo se s njim služili) i odjednom pred očima nam se stvorila Umjetnost. Umjetnost u vidu soneta napisanog na zidu pothodnika.
Sonet napisan po svim pravilima talijanskog soneta: dva katrena i dva terceta, u dvanaestercima (stih hrvatske renesanse i baroka!) s rimom abab abab abc abc.
Ne samo to, nego je tu i akrostih u kojem doznajemo tko je ta gospoja, donna adorata kojoj je posvećena ova pjesan ljuvena.
Daleki, Min kad smo ovo vidili, Min smo se raspametili. Prvo smo u glavi odvrtili imaginarnu pjesmaricu, da ne bi ti sonet možda bi nečiji, nikega poznatega pisca. Ali, činilo nam se da je to skroz novo djelo. Uglavnom, došli smo na posal i svima govorili o čudu koje nam se upravo ukazalo. Međutim, nisu nas baš shvatili. Nema veze, niko ni prorok u vlastiten selu i zato smo vazeli kameru i išli slikat sonet iz pothodnika.
Onda smo to poslali jednoj curi koja radi na Mudroslovnome da proslijedi profesoru Tomasoviću da vidi kako je petrarkizam prisutan i na najčudnijim mjestima. I on se oduševi. Prvo mu je bilo drago da se njegovi bivši studenti sjećaju njegova učenja. Onda je prouči sonet o Lani. Reka je da je rima ponekad malo nategnuta kako i smisao, ali da se to moralo kako bi se prilagodilo stvarno zahtjevnoj formi.
Evo dakle i soneta i pothodnika.
Ne vidi se baš za pročitat, zato smo i prepisali:
Anđele lijepi, što u džep mi staneš:
Nakon što se sudare naši svemiri
I na vrata moje gole duše baneš
Zorom svakom ti zato čvrsto zažmiri,
Ako kraj mojih snenih usana svaneš;
Rođena zrakom svijetla što se širi,
Optočena latima vječna postaneš.
Đavla moga srca poljupcem umiri
Evo slatka, i Boga jabukom ganeš -
Na putu ka raju ne gubimo nadu.
Duboko pod ovaj besmisao zaviri,
Amora svilenom niti kad dotakneš -
Napokon da i ja pripadam tvom gradu.
Ne znamo što se u međuvremenu dogodilo sa sonetom, nismo tamo prošli ima godišće dana. Nadamo se samo da ga nisu izbrisali ako su čistili pothodnik i da ga nisu išarali s novim grafitima. Jer zaslužuje ostat tamo, da ga Lana gleda svaki dan, a i da Svjetlom Umjetnosti obasja nedužne prolaznike koji žure na pazar.
Vashi
P. S. Oni koji žele znati više o petrarkizmu neka kliknu tu, i tu, i tu.
Post je objavljen 14.03.2008. u 20:47 sati.