Draghi Nashi,
Davno, davno kad smo studirali književnost na Mudroslovnom i ponirali u Petrarku i petrarkizam profesor Tomasović je naču kako jedna studentica nevezano za predmet kolegija govori drugoj: “Ma to ti nije moderno.”, a on je na to reka: “Kolegice, je li vi to govorite da petrarkizam nije moderan? Ma poslušajte samo Alena Vitasovića i vidjet ćete da to nije istina.” Kako i Vin tako i Min obožavamo kad život oponaša umjetnost. I u slučajuToma Gotovca i Anđe Marić i u slučaju Petrarke i Alena Vitasovića. A imamo još jedan super primjer.
Jedan dan smo s kolegicom s posla prolazili kroz pothodnik između Knežije i Trešnjevke (tamo nam je bila Baushtela u to vrime i često smo se s njim služili) i odjednom pred očima nam se stvorila Umjetnost. Umjetnost u vidu soneta napisanog na zidu pothodnika.
Sonet napisan po svim pravilima talijanskog soneta: dva katrena i dva terceta, u dvanaestercima (stih hrvatske renesanse i baroka!) s rimom abab abab abc abc.
Ne samo to, nego je tu i akrostih u kojem doznajemo tko je ta gospoja, donna adorata kojoj je posvećena ova pjesan ljuvena.
Daleki, Min kad smo ovo vidili, Min smo se raspametili. Prvo smo u glavi odvrtili imaginarnu pjesmaricu, da ne bi ti sonet možda bi nečiji, nikega poznatega pisca. Ali, činilo nam se da je to skroz novo djelo. Uglavnom, došli smo na posal i svima govorili o čudu koje nam se upravo ukazalo. Međutim, nisu nas baš shvatili. Nema veze, niko ni prorok u vlastiten selu i zato smo vazeli kameru i išli slikat sonet iz pothodnika.
Onda smo to poslali jednoj curi koja radi na Mudroslovnome da proslijedi profesoru Tomasoviću da vidi kako je petrarkizam prisutan i na najčudnijim mjestima. I on se oduševi. Prvo mu je bilo drago da se njegovi bivši studenti sjećaju njegova učenja. Onda je prouči sonet o Lani. Reka je da je rima ponekad malo nategnuta kako i smisao, ali da se to moralo kako bi se prilagodilo stvarno zahtjevnoj formi.
Evo dakle i soneta i pothodnika.
Ne vidi se baš za pročitat, zato smo i prepisali: