golly&bossy

srijeda, 05.03.2008.

Malena mjesta srca moga...

...ili Daleky jezde kroz Hrvatsko Zagorje

Draghi Nashi,
Antička i renesansna filozofija rado govore o vita activa i vita contemplativa (klik, klik, klik) i brojni se filozofi bave s tim kako da to dvoje pomire. Neki govore da: Contemplativa vita merito maior est quam activa… Zaključak, Vama su golly&bossy kanal kroz koji šaljete poruke iz svoje vite contemplative, dok nama on služe da niz njega pustimo dogodovštine naše vite active. Nama su super vaše misli, samo pišite. A zajedno održavamo ravnotežu svemiru.
Ovo je bi uvod, dalje slijedi naš opis jezda odnosno jezdopis po Zagorju. Ili kako bi mi u Sydneyu rekli - po bushu.
Znate onu sliku koja pokazuje kako Amerikanci vidu svijet:
Photobucket

E tako je nama i Zagorje - jedna amorfna masa po kojoj su zabodeni toplice i dvorci te Mirekova klet sa super tulumima. Ali di je što, što je livo, što je desno, što je gore ili dole, to ništa neznamo. U svaken slučaju mi se isporučimo u to Zagorje kako jedan paket. Samo nas donesu.

Tako nas je bus dove i do Krapinskih Toplica Putem smo prošli kroz mnoga mjesta egzotičnih imena (Zlatar Bistrica, Novi Marof, Martinišće, Broken Hill, Mače, Alice Springs, Bedekovčina, Budinšćina...). Krapinske Toplice su uru vrimena od Zagreba. Ali nama je odmah bilo na umu da nakon što obavimo posal u Toplicama odjezdimo u Varaždin u posjet svojima. Kako smo već rekli, nemamo pojma di je što tamo i bili smo sigurni da to nije toliko daleko i da je povezano na niki način. Pitali smo vozača autobusa kako da dođemo do točke do točke, a on nas je pogleda kako da smo pitali koji tramvaj vozi do Pariza. Onda nam je reka da možemo jedino poć do Zaboka, a iz Zaboka vlakom do Varaždina. U međuvremenu se uključi i cili autobus (stanovnici Zagorja iznimno su susretljivi) i svi su davali savjete i iz rukava izbacivali vozne redove lokalnih linija buseva i vlakova. Čak su nam rekli da bi nam najbrže bilo poć do Zagreba, a iz Zagreba u Varaždin. Mi smo glatko odbili tu ideju jer smo odlučili dan posvetit Zagorju.

Onda smo seli popit kafu. Kafić se smrznu u devedesetima i njime su vladali mesing i ogledala. Dio kafića pregrađen je i u butigu bezvezne robe. Nema veze, bilo je ugodno i toplo. Čitali smo Cosmo, a ni kafa ni bila loša. U međuvremenu smo se nastavili raspitivat o vezama s Varaždinom, ali svi su nam upućivali onaj pogled s početka. Pretpostavljamo da bi tako bilo i da u Starem Kraju nas neko pita koji trajekt vozi do Brača, naprimjer.
Po obavljenem poslu odma nam se trefi autobus i dojezdili smo u kišni i hladni Zabok. Kupili karte za vlak za Varaždin koji je polazi za uru vrimena. Iz razglasa je odjeknulo da vlak za Zagreb kasni 50 minuta u dolasku. Vrag odni prišu.
U hladnom i kišnom Zaboku popili smo kafu u kafiću kojega nam je preporuči Cimer. Super je imat Cimere iz cilega svita.
Vlak za Varaždin srića ni kasni, ali zato mu za 65 kilometri treba uru i 45 minuti. Festina lente očito je maksima Hrvatskih željeznica. Nama je bilo svejedno, ni nan bilo priša, bilo nam je toplo i čitali smo Murakamija te kroz punistru gledali floru i faunu Zagorja. Flora je sad nezanimljiva, a od faune prevladavaju kokoši, purani i pasi.

U Varaždinu su nas dočekali naši, primili su nas lipo kršćanski, najili nas, napojili. Tako okrepljeni uskočili smo u bus za Zagreb i bili ode kasno navečer.

Summa summarum:
Zagreb-Krapinske Toplice 70 min
Krapinske Toplice - Zabok 30 min
Zabok - Varaždin 105 min
Varaždin - Zagreb 100 min

Vasha Gospođica na Proputovanju
- 22:47 - Komentiraj (0) - Isprintaj - #