gg u americi...

28.09.2007., petak

Afroamerikanci

Moram priznati…afroamerikanci su mi veće face ovdje u Redneck Villageu. Imaju duha, znaju uživati. Za njih postoji neki drugi život van željezne ograde koja nas okružuje, izvan posla i izvan sporta u kojem su cijeli život. Neki od njih si znaju napraviti život zanimljivim, znaju uživati, a ja sam povlaštena jer sam dio uživancije. I onda mi velite – vrati se! Pa tko bi se pri zdravom razumu poželio vratiti? Tko bi pomislio da ću htjeti ostati? E to je pitanje! S. i M. su me izveli na boks. Kakav izlazak! Umjesto večerice, krv, znoj i ovaj put bez suza. krv znoj M & S navodno talent Ameri su imali sparing trening s Australcima koji se također tu pripremaju. Među američkim olimpijskim timom samo jedan bijelac, a Australci sitni, blijedi s pjegicama i naglaskom. No, nisu tako slabašni kako im izgled govori. Izbornik američke repke je bio oduševljen što sam iz Hrvatske pa mi je dozvolio slikanje i zamolio da mu pošaljem slike. Nisam se sjetila reći cijenu pa da si popravim budžet. A trebat će mi! Emad? Smiješan, mali, okruglički, voli meksičku klopu, hot-dog i ples. Da, obožava plesati i kao moramo ovaj vikend na ples. Uopće ne želim znati o kakvom se plesu radi, po kojim mjestima pleše i kako to sve završava. Jednom ću morati otići, ali ovaj vikend ne. U petak S., M. i gg idu van, a vikend…..uuuu baš se veselim. Duga Kosa i ja idemo u nacionalni park Mesa Verde (neko ludilo). Do tamo šest sati vožnje, cuga, muzika i 'on the road again'. Prespavamo u nekom motelu uz cestu, pa u nedjelju u 'neznamimemjesta' gdje se nalaze termalni izvori vode – kupanje!!! Navečer smo u Villageu!!! D. je otišao pa ne znam kako je kraljica. Čitamo se u ponedjeljak!!

- 07:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

27.09.2007., četvrtak

Emad

- 06:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.09.2007., srijeda

Kakav dan!

Ponekad imam potrebu početi se razgovarati s Amerima na hrvatskom. Neki su prenaporni i mislim da me samo izazivaju. Usred engleske konverzacije, uletit ću s nečim sočnim na hrvatskom. Možda je to rješenje za pojedine retardinjose. Jedan me danas ispizdio svojim pričama, a valjda mi se vidjelo na faci (nisam izdržala). Na kraju njegove žalopojke i životne filozofije, me priupitao jesam li dobro. Da jesam li dobro? Pa tko bi bio? Pa je li on svjestan svoje nezanimljivosti i plitkosti? Naravno da mi nije bilo dobro!! Vjerojatno sam od boje kreča prešla na zelenu, a oči su mi se same od sebe počele nekontrolirano okretati. Čak mi je ponestajalo i zraka! Ako krenem pričati na hrvatskom, mogli bi reći pa ova je luda i ostaviti me pet minuta na miru, sa samom sobom. Svakom to treba, a pogotovo kad se nalaziš u ovakvoj selendri koja je još k tome skupila i finu kremu kretena koji tu treniraju. Vrlo živopisno mjesto kojem su se od ovog tjedna pridružili i boksači. Naime, njihov nacionalni tim se doselio u Redneck Village i tu će boraviti do Pekinga. U međuvremenu će 'skočiti' do Chicaga na SP di će biti i naši. No, s boksačima su došle i boksačice!! To je prizor! Onu iz muha kategorije bi vjerojatno pojela za gablec. Samo mi se čini malo žilava. Jedna od njih je poprilično atraktivna (neki mix nečega) no ima veliku manu, kao i ostale joj kolegice. Ponaša se, razgovara se, hoda kao da među nogama nema isto što i ja. I s njom bi si mogla popričati na hrvatskom! Nezaboravan događaj se zbio prije nego je nastupio retardinjo. Vrlo dosjetljiva amerikanizirana kineskinja, također stažistica, zna kada je kome rođendan pa je tako zamislila i ostvarila nikad goru organizaciju 'birthday surprise' za njih trojicu koji ga slave danas i sutra. Gladna pa time i živčana, lijepim po zidovima tuđih neurednih soba nekakve papirnate ukrase vrlo živopisnih boja; penjem se na klimave stolice jer ja sam najviša (!!??), pritom se pridržavajući za zrak; pokušavam izvući D.-a van sobe, otići s njim bilo gdje, kako bi 'mješanke' uletile i u njegov brlog i učinile ga šarenim brlogom. U 19:15 sam na jasnom i glasnom hrvatskom rekla 'dosta'. Već mi je svega bilo previše, a ni ne sluteći šta me još čeka. Pregladnjela dolazim u kuhinju i ne pronalazim ništa finog za pojesti (kad te krene, onda ide jedno za drugim) i slijedi trenutak tragikomedije s retardinjom u glavnoj ulozi. Poslije još i D. Sreća pa je skoro ponoć! Kakav dan! g.

- 07:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.09.2007., utorak

...

Ne da mi se!

- 06:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.09.2007., ponedjeljak

Osvojila sam Pikes Peak

Subota, 22. rujna 2007., 14:28 sati, Pikes Peak, 2,5 milje = 13,380 feet = 4,078 metara nadmorske visine!! "Ostajete bez daha? Imate glavobolju? Nije ni čudo jer ste na 4,078 metara 'above see level'". Na sreću, ovi 'crni' natpisi nisu se odrazili na mene. Pikes Peak je najviši vrh Rockie Mountainsa, a u subotu sam ga osvojila. Uzbuđenje ravno kupnji 4 DVD live koncerta!! Doći do vrha možete na tri načina - vlak, auto, planinarenje. Pretpostavljam da znate moj izbor (vlak- nema pušenja, planinarenje- moguć ostanak na planini). Dakle, kad ste s autom, možete stati gdje hoćete, malo planinariti, tražiti životinjice, zapaliti, popiti vode.... Putem do vrha zaustavili smo se nekoliko puta i svakim osvojenim metrom oblačili novi sloj odjeće. Na vrhu je hladno!! Vjetrovito!! A sunce iznimno jako!! Čak sam i rukavice imala! Negdje na 3000 metara drveće ne raste i oko mene su bile samo stijene neobičnih oblika i boja. Poneke od njih sam osvojila! A neke bi dobro poslužile umjesto stola u dnevnom boravku. Neke su i izgledale kao namještaj u dnevnom boravku. Većina ih izgleda kao 'giant' obluci!!! Fenomenalno! Na ovom čudnovatom mjestu najbrži izmjereni vjetar je 190 km/h; najniža zabilježena temperatura je -51 stupanj C, a najviša +18! Snijeg napada i do 16 metara visine!!!!! Suvišno je reći da ovaj park prirode zimi ne radi. Odlazak na Pikes Peak ne preporuča se srčanim bolesnicima, onima koji imaju problema s respiratornim sustavom, djeci do 3 mjeseca starosti. Disali smo zrak koji ima upola manje kisika nego na nadmorskoj visini. Preporuča se dan prije naspavati (nisam poslušala**), ne piti (-II-), a tijekom uspona i na vrhu piti puno vode. Postoje i posebna uputstva za vozače, a pri povratku čak imaju punkt za pregled kočnica. Pikes Peak je i vaš... U nedjelju je pala kiša pa je ZOO odgođen! Ali otišli smo u shopping kupiti D.-u poklon za rođendan (rođendane imaju još dvojca sportaša). Mislim da je i meni bio (drugi ove godine). :-) Puse svima... ** u petak navečer otišli u kino (komedija ‘good luck chuck’ – jedan od onih filmova za koje vam ne trebaju sive stanice); odlazak kod gimnastičara M.-a u stan van kompleksa; povratak u sobe u centru pa druženje….

- 07:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.09.2007., četvrtak

Slike

Tako to obicno ide! Kad nisi pripremljen onda te pitaju (u skoli). Kad nemas sve slikice kod sebe, onda ih mozes staviti na blog. Dakle, za prvu ruku evo malog presjeka. Kod mene sve odlicno! Kraljica je gladna ko vuk. Hranjenje je negdje u utorak jer D. ide doma na tjedan dana pa da se ne brine kaj bu s njom. Non stop zijeva i da joj se priblizim s rukom, vjerojatno bi ju pokusala progutati. Do utorka - strpljenje s obje strane. lisice u trening centru evo i malo baseballa balon festival 1i 2 glavna 'ulica' tzv. setnica u olimpijskom treningu centru g.

- 22:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.09.2007., srijeda

Bez kocnica!

- 22:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.09.2007., utorak

Zivotinjsko carstvo

- 19:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.09.2007., ponedjeljak

Sreća

Biti posran (oprostite, ali tako je) od strane goluba, znači imati sreće. Ameri ne poznaju ovu našu narodnu pa su se slatko nasmijali mom pokušaju da iz minusa napravim plus (kao..kakva je to sreća, a iskreno i ja se to pitam). Sreća mi se dogodila u Down Townu Colorado Springsa. Krasan dan, oko 28 stupnjeva, sunčano, bez vjetra i oblaka. Lagana šetnja, obilasci znamenitosti i dućana, ručak (ni sad ne mogu disati), cuga, pa kava….i na kraju sreća. Stražnja strana desne nogavice, od koljena do pete. Kako li je samo uspio na tom mjestu obaviti nuždu i koliko dugo sam tako 'sretna' šetala starim dijelom CS-a? Odgovor nemam kao niti osobe koje su mi pravile društvo. Glede vremena, domorodačko stanovništvo ne vjeruje da je u ovo doba godine ovako toplo (bablje ljeto). Obzirom da već i ptice na grani znaju da ne volim zimu, Ameri su mišljenja kako sam im produžila ljeto, ali se u isto vrijeme boje zime koja bi mogla doći preko noći i smrznuti nas. Strah postoji i kod mene. U subotu sam glumila šopingoholičarku. Probuđena prirodnom smrću, bila sam spremna za shopping zimske garderobe. Na kraju sam doma došla s ljetnom jer je sve na rasprodajama (koje to stvarno jesu). Kako proći pored pidžame na kojoj vrišti vaše ime i cijena od svega 7 dolara. Naravno, da mi taj komad robe nije bio presudan, ali…. Sve je završilo fast food ručkom i kavicom na osunčanoj pušačkoj terasi te predvečer s pivom kod Duge Kose. Uslijedio je i poziv D. za neko druženje kod ? (tko će ga više znati kako se tko zove i popamtiti sva ta imena). Dočekali jutro (to nikad nije dobro). Od silnog uzbuđenja prouzročenog kraljicom, zaboravih spomenuti ugodno iznenađenje proteklog tjedna. Za vrijeme doručka, netko mi se obratio na tečnom hrvatskom! Prvo se ne okrećem (zlo mi je od engleskog) i pomišljam da se moje vlastite sive stanice poigravaju s gazdaricom. No, nakon druge rečenice ipak vjerujem. Troje mladih hrvatskih plivača koji studiraju u Seattleu, ovdje su tjedan dana na pripremama, a kako moj portret sa svim mogućim podacima još uvijek stoji na oglasnoj ploči, netko od njihovih kolega im je skrenuo pažnju. Niko i Petra su iz Zagreba, a Ivan je iz Splita. Našli smo se koji dan poslije i popričali, a u petak ujutro su već otišli u kišni i depresivni Seattle. Hvala na pitanju, kraljica je odlično. Kroz kratko vrijeme joj pripremamo gozbu jer je gladna. A kakve će tek to fotke biti…. Opet ne mogu staviti slikice (jedino sam uspjela kraljicu - he he). Drgi put.

- 04:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.09.2007., petak

queen i intelektualna vecera

Nefertiti je kriva za pun inbox! Vecina vas ju ne voli, ali to je zato sto ju niste upoznali, a necete ju ni zavoljeti jer ju necete ni upoznati. Ozbiljno razmisljam kupiti jednu po povratku. Kraljica Jucer sam bila na webu do kasnih jutarnjih sati i trazila informacije o ovoj vrsti pitona kako se ipak ne bi dogodilo 'grlom u jagode'. g&d Zbog nekih okolnosti cu morati pricekati 2008., ali sve vise vjerujem da cu postati ponosna vlasnica kraljevskog pitona (morate priznati - kako god se okrene, dobro zvuci). d&g Jucer sam bila na rucku s cetiri americke intelektualke. Njih tri su u najboljim godinama (60 ili 65), a cetvrta je majka trece i ima 85 (Filipinka - izgleda nesto malo starija od mene). Kuca van redneck villagea, u nekom otmjenom kompleksu, vecera talijanska (domacica je porijeklom Talijanka) i ugodni razgovori. Nakon djecice u centru gdje se osjecam kao big sestra (da ne pisem m...), tijekom vecere sam se osjecala kao odrasla unuka. Sva paznja je bila usmjerena prema meni. A vjerujem da znate sta bake uvijek pitaju unuke (streljana je 0 bodova). Propisno su me izresetale pa mi se i fina vecera ohladila jer izmedju dva zalogaja znalo je proci i preko nekoliko minuta. Vino (Californijsko) odlicno. Opet neki rodjendani prolaze bez mene pa se u tom slucaju nadam da se ne ocekuju pokloni. g

- 22:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.09.2007., četvrtak

Queen Nefertiti

Upoznajte Nefertiti... i jos D.-1 kiss.. D.-2 D.-3

- 23:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.09.2007., srijeda

Zaljubila sam se.......

Ljeto nam se vratilo!!!!!! Ponedjeljak je bio prehladan, preodvratan i smrzavajući čak i u uredu. Došla sam doma, bacila se pod vrući tuš i uključila klimu na grijanje, pobjegla iz hlade sobe na ručak. A kad se gg napapa onda joj je odmah toplije. Ne volim hladnoću! Nakon mjesec dana u ovom ne tipično američkom mjestu, pronašla sam ljude koji mi najbolje leže. Istina, malo ih je, ali su zato kvalitetni. Jedan od je i mali mulat D. (roditelji: ljepotica majka bjelkinja i šarmantan otac afroamerikanac, još ima mlađeg brata i stariju sestru – ne znam tko je ljepši u toj obitelji!!!). D je gimnastičar, sprema se za London 2012., a Peking preskače (kao još nije dovoljno spreman). Na ručku (a njemu večeri) srela D i konačno smo dogovorili gledanje jednog od mojih DVD-ića. No, moju pažnju koja je trebala biti usmjerena na koncert, okupirala su dva kućna ljubimca. Iako nisu dozvoljeni u centru, D jednog ima na čuvanju, a drugog je kupio samo za sebe. Pesek Ryan (ne znam koja vrsta) pripada hrvačici koja je u Azarbajdžanu na nekom natjecanju, a zmija je samo njegova ('odaziva' se na Nefertiti). Zaljubila sam se! Mislila sam kako su ta stvorenja posebno ljigava, sluzava, opasna, zastrašujuća…no, ti gmazovi su vrlo privrženi (posebno kad vam se zamota oko vrata). Nefertitino tijelo je glatko, ugodno hladno i suho. Neopisiv gušt ju je imati na koži. A jezik….gricnula me za uho (naravno da se radi o neotrovnoj zmiji), po vratu i po ruci (fucking good!!!!). Dok sam ležala na podu, bila mi je na leđima, a njezino gmizanje je bila lagana masaža. Veli D da se prije nekoliko tjedana presvukla…koža joj je postala premala jer još uvijek raste. Sada ima oko 60 cm, a kad odraste bit će oko 2 ili 2,5 metra. Dogovorili smo photo session, ali nažalost ne možemo s njom van pa ćemo to obaviti u sobi. Nefertiti je maslinasto zelena sa smeđim mrljicama (moja kombinacija) i djeluje vrlo profinjeno. Ryan i Nefertiti se baš ne druže jer se frajer boji pa ju gleda ispod oka (doslovno) s pristojne udaljenosti, a ona je coolerica i kraljica (valjda zato i ima to ime). Oduševila me pa je i zaslužila ovoliko mjesta u postu. Sve drugo što se zbilo ili se moglo zbiti toga i prethodnog dana toliko je nezanimljivo pored Kraljice da sam upravo završila. ssssss g.

- 05:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.09.2007., ponedjeljak

Tipični američki vikend

- 08:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.09.2007., petak

Testiranje i poziv

1. Znate li da Istra ima svoj 'kosi toranj'? 2. Znate li kroz koji hrvatski grad prolazi 45. paralela? 3. Znate li od čega je (između ostalog) napravljena žbuka svjetionika Veli Rat na Dugom otoku? 4. Znate li koji grad ima najstariji zakon o osiguranju u Europi iz 1395.? Upoznaj zemlju da bi ju volio! (je li tako nekako išlo?) No, sad se radi o Lijepoj Našoj i priznajem volim Hrvatsku u svom svom neznanju (a posebno Zagrebić). Možda nije pametno (hm, sigurno nije pametno) ovako javno se hvaliti vlastitim nedostatkom znanja (ovako ljepše zvuči). Ali onda se sjetim famoznog prošlogodišnjeg BB-a i svih onih Tanja, Violeta, Galeba i dotične ino djevojke Jami-nešto (korijen njezinog imena je Jamiti – vrlo popularan i u praksi primjenjivan hrvatski glagol), kao i pojedinaca koji su ne svojom krivnjom, a bogami ni mojom željom već spletom okolnosti, prošetali kroz moj mali život, i shvaćam da moja sramota neće biti ništa u odnosu na njihovu (iako oni to ne kuže pa su u velikoj prednosti). 1. Zvonik u Završju visok 22 metra i nagnut 40 cm. 2. Slunj 3. Od 100.000 žumanjaka 4. Dubrovnik Itd., itd…. Pripremam se za predavanje o Hrvatskoj (iako mi to sve više vuče na testiranje). I puno učim! Moram toj dječici na zanimljiv način sve to prezentirati jer će inače pozaspati. Pa znate kako vam je to bilo u školi…dovedu nekog 'sa strane' da vam ispriča 'okoječemu'…vama dobro jer taj sat nemate ništa, ali vam se od dosadnog tipa spava kao poslije neprospavane noći. E pa kod mene nema spavanja! Morat će sudjelovati u kvizu (pitanja već imam – ne, nisu ova gore). I poslije ih ocjenjujem (izliječit ću na njima sve svoje školske frustracije). Bit će puno morskih fotografija, poveznica među HR i USA (maglite, vina grgić, tomjanovich, brački kamen i bijela kuća…), pa red sporta (19 olimpijskih medalja imamo!) i na kraju suza u oku (njihovom naravno). ……. Tijekom radnog vremena stigao poziv od Independent Recordsa : „Dobar dan, vaš DVD je stigao! Možete ga podignuti od sad pa nadalje.“ Naravno da sam ga podignula 'jucer'. Duga Kosa je predložila pravu američku klopu za ručak. (Ona: fried chicken, mashed potatoes, coca cola. Ja: mom's meat loaf, fried corn, coca cola. Brzo gotovo, ostalo mi i za sutra.) Po povratku DVD je bio moj. Zanimljivo kako u CD shopovima uvijek radi 'cool' ekipa. Crnac se oduševio mojom osobnom (inače ID moram pokazati kad kupujem cigarete, a ovdje mu nije bila jasna moja VISA kartica s logom ZABA-e) pa smo se malo neplanirano zadržali u shopu u ugodnom razgovoru. g. svima

- 06:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

06.09.2007., četvrtak

Odbojka i skijanje

Moj naj naj sport. Odbojka. U dva navrata sam danas uživala – u vrijeme pauze za ručak od 12 do 13 i popodne poslije posla. Prije podne je bio žestoki trening, a popodne tekma. Naime, jučer smo imali sastanak s njihovim odbojkaškim savezom, točnije PR odjelom u kojem je zaposleno četvero ljudi. Jedan je i Bill K. Simpatični, omanji bucko, jako se trudio i danas u dva navrata došao na teren kako bi mi pravio društvo. Ja, s druge strane, nisam bila za društvo i nije mi se baš pričalo jer sam htjela u tišini uživati u tekmi. I sad se ježim. No, popričali smo dobri Bill i ja, te sam saznala puno zgodnih stvari koje ovaj blog ne bi istrpio. A većinu vas to i ne zanima. Čudljivo vrijeme je danas posjetilo Colorado. O tome su mi govorili, a sad sam se i uvjerila. Osim večeri kad sam stigla ovdje (15. kolovoza USA/16. kolovoza HRV) kada je bilo nevrijeme, grmljavina, kiša i jak vjetar, vrijeme je uglavnom prekrasno (ako zanemarim svakodnevnu popodnevnu kišicu). Jutra vedra, sunčana, ne previše svježa. Kao i danas. Ali, samo do podneva kad nas je (Bill K. i gg) oprala kiša. Poslije opet sunce (pa zar ne ide tako i u onoj narodnoj; ah sve te narodne sam čula u jednom periodu života – pozdrav Žac), a sad predvečer nevrijeme s kakvim me Colorado i dočekao. Brrrrr! Izgleda da se smiruje. Neće valjda snijeg kojeg tu zna biti i u rujnu, kaže Bill. A o tom snijegu i skijanju na 2000 i 3000 metara non stop priča Nicole, ali i ostatak ekipe. Nicole ne zna skijati, kao ni moja malenkost, ali ona voli zimu (to je bitna razlika). A probat ću i to. Ako preživim, pisat ću vam dojmove. Ne bi vjerovali, ali ja čak imam skijašku diplomu koja je uokvirena i doma zauzima reprezentativno mjesto (pored brojnih odbojkaških). Bilo je to 1981. godine na Kranjskoj Gori, a otprilike sam u tom vremenu i ostala što se tiče skijaških vještina i znanja. Recepti…Sarmu ne mogu napraviti jer ovdje nema kiselog zelja!!!! (he he mica). Hvala Pero (iako više nisi skonektirana), nešto od onoga će pomoći. Idem ranije spavati pa vam LN.

- 05:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.09.2007., srijeda

gg na major league baseball tekmi

Netko ide na godišnji, netko se vratio s godišnjeg, netko radi, a netko ide na Major League Baseball Game – San Diego Padres vs. Colorado Rockies (subota, Rockies Ballpark – Coors Field, Downtown Denver)!! U ovom zadnjem sam prepoznala sebe! Cjelodnevni izlet u Denver u pratnji Nicole i Lise koje su do prije par mjeseci radile za profi baseball klubove, a onda su došle u USOC. Plan je sljedeći: u subotu ujutro krećemo autom (sat i pol vožnje) u Denver. One mi predstavljaju grad, Nicole potom ide kod frizera, a Lisa i gg idu u shopping (uskoro ću morati pronaći sponzora ili se moje dupe više neće mrdnuti iz sobe), a uletit će i neki ručak. Tekma je u 18:05, a potom povratak u Colorado Springs. Stadion je izgrađen 1990. za 215 milijuna dolara (43.800 mjesta). S vremenom su ga malo proširivali i sada prima 50.445 gledatelja, među kojima će u subotu biti nova vatrena navijačica iz Hrvatske. Iako ne znam previše o baseballu (pozdrav D.J. i ostalim poznavateljima), mislim da ću uživati u dva-tri sata tekme. A valjda ni dobra mjesta neće izostati (infield club – cijena 47 $, a ona najlošija mjesta - 4$). Koliko sam čula utakmice MLB-a igraju se vrlo često pa običnom smrtniku nije teško doći do karata, no za utakmice profesionalnog nogometa je već druga priča. Rjeđe igraju, a za obične tekme se nekad mora izdvojiti i 150-200 $. Nadam se da će Jeff uspjeti izboriti te karte mukte (btw: sad ga nema na poslu do 22. rujna pa ću na football po njegovom povratku). Tome se još više veselim. Iako me takozvani 'američki sportovi' nikad nisu previše privlačili i plijenili moju pažnju (bilo je tu i drugih stvari u životu), moram priznati da se u ovom slučaju rukovodim onom narodnjačkom 'upoznaj državu da bi ju volio' (ili tako nekako). E pa ja sam na tom putu i sve više ju volim. Volim i njihovu hranu!! Da, dobro ste pročitali. Samo malo, polako… Ne radi se o američkoj hrani već ovoj zdravoj u olimpijskom trening centru. Naime, uspjela sam dobiti maslinovo ulje, balsamico i parmezan i sada je sve puuuuno bolje. Ogroman je izbor, a ja se ne mogu zaustaviti kad mi je nešto fino pa to predstavlja problem. No, malička Amanda (bivša plivačica, a sada tu radi u teretani) mi upravo ovog trenutka radi program prema kojem ću vježbati minimum tri puta tjedno od 6-7 ujutro. Ha!? Niste očekivali? Nisam ni ja i dok ne krenem - ne vjerujem. Što se tiče velodroma, danas je konačno bilo krasno vrijeme popodne, ali Sam i biciklističko društvo su na starom kontinentu (Škotska) i vraćaju se za nekih tjedan dana. Ovaj tjedan ću posjetiti i trening odbojkašica (ovdje im je baza), onih krasnih gazela i uživati u sportu koji istinski volim (nažalost dečkima je baza u Californiji kao i odbojci na pijesku). Plavuša P. i još neki iz ureda izrazili su želju da im pripremim neko hrvatsko jelo. Pokušala sam se izvući kako će to biti teško jer nemam namirnice i sastojke koji su mi potrebni. Nisam uspjela. Stoga čekam vaše prijedloge i pomoć. g.

- 05:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.09.2007., ponedjeljak

Nisu svi Ameri Bush!

- 08:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.09.2007., nedjelja

Jedan od odnih dana...Buđenje u 5:45! Dizanje u 6:10 (nisam mogla prije), brzinska posjeta kupaoni (najbrže što sam mogla), pa sobi, pa van. Čak ni restoran nije radio. Dogovor je bio u 6:30 kod Duge Kose - baloni polijeću u 7:00. Od njezine kuće do parka di je bio Balloon Festival povodom Labor Daya (njihovog Praznika rada) imamo 15 minuta lagane jutarnje šetnje. Uspjela sam kod nje popiti kavi, a putem do nje i strpati u sebe bananu. Iznenađujuće poletno za tako rano subotnje jutro, stigle smo do parka, a tamo cijeli Colorado Springs se okupio!! Staro, mlado, zdravo, hendikepirano, crno, bijelo, sve na jednom mjestu i 'more' balona. Prvi je uzletio točno u sedam. A za njim i ostalih 50-ak!!!! Fora je u spuštanju balona na obližnje umjetno jezero koje se nalazi u okviru parka, kao i velodrom, softball teren, tereni za odbojku na pijesku. Lagano spuštanje, umakanje dna košare i dizanje. Neki čak naprave i 'double dip' (ovaj službeni naziv me podsjetio na Georga Constanzu iz Seinfelda i njegovu frustracije s double dipom). Vrijeme je odgovaralo i ovima u zraku i nama na zemlji. Navodno je još bolje navečer (balloon glow - tijekom noći iznad jezera se pojavljuju svjetleći baloni), a na to idemo u nedjelju navečer. Dugoj Kosi dolazi kćer mulatkinja, uzimamo vino i čaše, dekicu i idemo na jezero. Navodno će biti još neka bagra s posla. No, baloni nisu bili vrhunac dana već odlazak u Independent records. DVD - 9 kom, CD - 5 kom!! još jedan DVD naručen! vjerojatno znate kak se osjećam!! Sve više mi se sviđa ovaj redneck kraj i država!! Sutra bi nas preko nekoliko trebalo otići u Manitou Springs (onaj mali veseli gradić). Održava se neki festival umjetnosti, a neki iz firme su se prijetili i izvornim meksičkim restoranom (ne amerikaniziranim!!). A znate da uz grčku, posebno favoriziram i mex papicu. Preko puta Colorada, malo južnije, nalazi se mjestašce Pueblo, s većinskom meksičkom populacijom. Tamo se održava Colorado State Fair - jednotjedna fešta iliti doslovno velesajam rednecka (natjecanje u mužnji krava, trčanje u vrećama, nešto s ovcama no nisam se raspitivala o detaljima te bolesne općedruštvene zanimacije). Kao.. ako nisi Amer, moraš otići to vidjeti. Ne znam baš.... Nekako se osjećam Independent (he he). Idem sad lagano prebaciti se u svoj veliki krevet, pogledat koji koncert i usnuti. LN

- 05:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.