Još jedan gastronomski, shopping, sportski vikend je iza mene. Redom bi to bilo ovako.
Mala kineskinja Katrina (stažira u USOC-u kao i ja) je pozvala na kinesku večeru kod svoje frendice (mišung Tajlanda i još neke zemlje) koja čuva kuću nekim ljudima. Nepristojno je odbiti, a znate mene i kinesku klopu nakon Pekinga. Kako sam odlučila otići, morala sam nešto i donijeti. Kupiti vino u petak popodne u običnom dućanu je kao dobiti na lotu. Vino se može kupiti samo u specijaliziranim dućanima - liquor shopovima, a niti jedan mi nije bio pri nozi. Umjesto vina, odlučila sam se za desert. Tijekom večeri sam saznala da u ovoj konzervativnoj sredini nedjeljom ne možeš nigdje kupiti alkohol (!?). Večera je na kraju bila ok (valjda ju je malo amerikanizirala) iako se nisam baš oduševila.
Zato sam cijelu subotu trpala u sebe junk hranu. Bio je to dan za baseball (Colorado Rockies – San Diego Padres 1:3), nakon kojeg su mi neke stvari puno jasnije. Tekma je trajala dva i pol sata. U tom vremenu sam se digla sa stolice cca 10 puta (pljuga, klopa, cuga, pljuga, klopa, cuga…). Što da vam kažem – nije mi bilo napeto. Stadion je bio poprilično ispunjen, a ekipa je konstantno nešto jela. Na stadionu je izbor hrane, mini restorana, fast foodova, štandova, dućana…. znatno veći nego u Colorado Springsu. Onda si možete zamisliti na kaj to liči. A za nešto naručiti, čeka se i po 10-tak minuta. Alkohol se toči na stadionu!! Ima pijanih!! Nema sranja!! Hrpa volontera te usmjerava i ljubazno ukazuje na sve mogućnosti koje ti se nude; teta spremačica mete tijekom cijele tekme; petogodišnjakinja spava mami u krilu nakon što se propisno natrpala koječega; stariji bračni par ispred mene pije margaritu…. Svatko je u svom filmu (ja sam snimala). Da ne zaboravim, cijeli taj cirkus se odvija na 2000 metara nadmorske visine!! Poslije tekme smo otišli na cugu – bez obzira na poraz, Denver nije plakao. Meni je nakon cjelodnevnog šetanja po prijestolnici države Colorado, jako falio krevet. Inače, Denver je Grad. Opet je pao shopping (dva nova dvd-a). Na putu do auta, prošle smo pored DVD Denver (vatrogasci). Cure su se raspametile za jednim maličkim i iskoristile me (kao stranger u gradu) za slikanje. A moje okice su ubrzano kolutale uokolo ne bi li negdje uočile Denisa Learyja. Ništa.
Nedjelja hladna. Smrzla sam se. Išla sam po neku vrstu špeceraja za 'doma'. Pa jučer je bilo 30 stupnjeva, a danas mi treba podeblja jakna. Moram u shopping, ali od sada kupujem krpice. Možda…
Pa pa
Post je objavljen 10.09.2007. u 08:29 sati.