Moj naj naj sport. Odbojka. U dva navrata sam danas uživala – u vrijeme pauze za ručak od 12 do 13 i popodne poslije posla. Prije podne je bio žestoki trening, a popodne tekma. Naime, jučer smo imali sastanak s njihovim odbojkaškim savezom, točnije PR odjelom u kojem je zaposleno četvero ljudi. Jedan je i Bill K. Simpatični, omanji bucko, jako se trudio i danas u dva navrata došao na teren kako bi mi pravio društvo. Ja, s druge strane, nisam bila za društvo i nije mi se baš pričalo jer sam htjela u tišini uživati u tekmi. I sad se ježim. No, popričali smo dobri Bill i ja, te sam saznala puno zgodnih stvari koje ovaj blog ne bi istrpio. A većinu vas to i ne zanima.
Čudljivo vrijeme je danas posjetilo Colorado. O tome su mi govorili, a sad sam se i uvjerila. Osim večeri kad sam stigla ovdje (15. kolovoza USA/16. kolovoza HRV) kada je bilo nevrijeme, grmljavina, kiša i jak vjetar, vrijeme je uglavnom prekrasno (ako zanemarim svakodnevnu popodnevnu kišicu). Jutra vedra, sunčana, ne previše svježa. Kao i danas. Ali, samo do podneva kad nas je (Bill K. i gg) oprala kiša. Poslije opet sunce (pa zar ne ide tako i u onoj narodnoj; ah sve te narodne sam čula u jednom periodu života – pozdrav Žac), a sad predvečer nevrijeme s kakvim me Colorado i dočekao. Brrrrr! Izgleda da se smiruje. Neće valjda snijeg kojeg tu zna biti i u rujnu, kaže Bill.
A o tom snijegu i skijanju na 2000 i 3000 metara non stop priča Nicole, ali i ostatak ekipe. Nicole ne zna skijati, kao ni moja malenkost, ali ona voli zimu (to je bitna razlika). A probat ću i to. Ako preživim, pisat ću vam dojmove. Ne bi vjerovali, ali ja čak imam skijašku diplomu koja je uokvirena i doma zauzima reprezentativno mjesto (pored brojnih odbojkaških). Bilo je to 1981. godine na Kranjskoj Gori, a otprilike sam u tom vremenu i ostala što se tiče skijaških vještina i znanja.
Recepti…Sarmu ne mogu napraviti jer ovdje nema kiselog zelja!!!! (he he mica). Hvala Pero (iako više nisi skonektirana), nešto od onoga će pomoći.
Idem ranije spavati pa vam LN.
|