ups,aj didit agejn

miris tebe ja nosim
dio tebe ja želim biti
kao šapat koji čuješ rado
dio tebe…

nemam pojma tko to pjeva, ali sam ju u zadnjih par dana čula više od deset puta…

Jedanaest je…
Balašević mi pjeva u pozadini…
Danas sam dobre volje…
Bila sam jučer na kavi…
Kak je bio sladak…pitam se samo od čega je bio onako umoran u četiri sata popodne..
Na odlasku sam mu dala čokoladicu i jedno čokoladno srce…
Uzima mi to iz ruke i sa smiješkom kaže: '' aaa, voliš me..?''
Ja se nasmijem i kažem ''aha..jako…a ti mene..?''
I dalje me gleda u oči, smije se i odgovori potvrdno…
Ja sam doslovce cvala od sreće! He he
Vani je bilo ''minus nula'', ali meni je bilo tako lijepo toplo….
Divota…
Još jedno srčeko čuvam u torbi…
Dat ću mu sljedeći put kad ga vidim…
Nda…

*
Kino
gledala sam Step up u četvrtak. Film je solidan. Ok glumci. Glavni lik me full podsjeća na mog buraza pa mi je bilo malo čudno tokom cijelog filma… cura koja tumači glavni lik mi baš i nije nešto, ali je bila super odjevena u svakoj sceni. Imali su dobru koreografiju, ali ono što me oduševilo bila je muzika! Nešto fenomenalno! Moram si nabaviti CD sa soundtrackom iz filma… totalno sam bila u elementu cijelu večer!
*
Kazalište
juče sam gledala Bitange i princeze u Kerempuhu. Još me trbuh boli od smijanja! Postava naravno ista kao i u seriji, uz dodatak Marija Mirkovića i još jedne tete čije ime nažalost ne znam… ali žena dobro izgleda u crnoj koži! Uglavnom, smušena Lucija u savršenoj izvedbi Nataše Dangubić, Tarik Filipović kao privremeno nepravedno suspendiran odvjetnik Teo, Hrvoje Kečkeš kao zbunjeni filmofil Kazo, Rene Bitorajac kao primitivni Kumerle i Mila Elegović – Balić kao priglupa plavuša Irena i onaj zgodnički konobar pederko.
(Ni njemu ne znadem ime. Jbmu, moram pamtit imena!)
Savršeno su to izveli! Aplauz je bio takav da su se tri puta vraćali na scenu!
Kraj predstave je najbolji. Mini parodija na BB i ostale realityje…na muziku Neka cijeli ovaj svijet oni otplešu svoje i zaključe predstavu.
Obavezno pogledati!! Ja ću ići još jednom, ne zvala se tako kako se zovem! He he he jedino ne znam tko će zamjeniti Natašu Dangubić kada zbog trudnoće ne bude mogla glumiti. Već sada se primjećuje da dečki paze kako ju primaju…

Nda.. eto toliko od mene!
Pusek svima

Zašto svi mogu biti sretni, a ja kad osjetim trunku sreće odmah ostanem bez svega?
Kao da je sreća rezervirana za sve osim za mene...
Znam da možda previše dramatiziram…
...puno ljudi nema ništa na ovom svijetu i nikoga….
…ali trenutno se osjećam tako prokleto sama i daleko od svih…
…a hrpa je ljudi oko mene…
…ne volim taj osjećaj…
…nikad nisam i nikada neću…
…razumljivo, zar ne?
Nitko ga ne voli…
a opet, pojavi se svako malo i ubije me u pojam…
…poželim da me nema i da me nikada nije ni bilo…
Mrzim prosinac!
I mrzim ovu šugavu zimu.
I ovo blagdansko vrijeme.
I ove vruće slane kapi koje mi padaju niz lice….

*
Pizdim laganini… nisam ga vidjela već puna tri dana! Zovem sad ljudove na kavu tamo, ali nitko ne može, svi su zauzeti… a neću ići sama tamo…ajde da ga znam malo bolje pa da mogu otić njemu na kavu, ali ovako… nema šansi! Sutra možda odem..vidjet ću još… nakon cijelog dana na faksu trebat će mi baš i kava, a ne samo on..he he he joj, ne znam….
Ono u zadnjem postu nije on bio ništa kriv..ja sam imala neka velika očekivanja od te večeri, a nisam trebala..kad sad pogledam, on se i zezao sa mnom cijelo vrijeme….bubica mala
**
Bila sam nedavno na Trgu…predivan je…stvarno mi se sviđa…tako bih htjela prošetati onuda s njim..onako navečer..i da počne snijeg padati…nda..
Ne prolazim često preko Trga, otkad sam završila srednju nisam bila tamo više od deset puta…znači, deset puta u godinu i po! Lijepo, zar ne? Ne znam, volim se sama ponekad šetati, ali kad dođe ovo blagdansko doba, kad su svuda oko tebe samo zaljubljeni parovi, roditelji s djecom, bakice i dedeki koji se drže za ručice i nakon 40, 50 godina…dođe mi da puknem od suza koje mi se nakupljaju u očima, a ne želim ih pustiti iz sebe tamo, pred svim tim ljudima… onda se radije zavučem u kuću, i ne izlazim osim ako ne moram… lijepo je kad imaš nekoga kraj sebe u ovo vrijeme…uvijek sam govorila da je najljepše kad su prvi mjeseci veze ovi zimski mjeseci… kad je vani hladno, ali imaš nekoga tko će te zagrliti i zagrijati ruke svojima..s kim ćeš prošetati Trgom, popiti kuhanog vina…
*
Ajme, kako me puklo! Previše je ovo romantično za mene… nisam takva inače… eto, što čini ljubav…
**
Zadnja dva dana slušam samo Balaševića… pustio je u petak Ringišpil i još jednu pjesmu koju najvjerojatnije ja nemam u svom kompu, ali i dalje slušam i tražim ju…
**
Otkad sam saznala koji auto vozi, samo tu marku primjećujem na cestama…ništa Opel, ništa Peugot niti Citroen…ni Audi ni Renault…ništa osim njegovog… joj, luda sam!
*
U petak idem gledati Bitange i princeze u Kerempuh. Teta dobiva karte od firme, a kako ima malog klinca od godinu i pol, ne želi ga ostavljati, pa se ja guštam u kazališnim i kino predstavama na račun njene firme.. he he he he… u četvrtak idem gledati onaj novi filmić…ne znam ko glumi niti koji je žanr…Step Up! Ili kako se već zove…mislim da plešu u njemu… a vidjet ću u četvrtak… javim dojmove, naravno!
**
A kad sam već kod kina i kazališta, pretprošli sam tjedan također bila u Kerempuhu…Dok su se moji vršnjaci uglavnom spremali za izlazak ja sam se kulturno uzdizala gledajući izvanrednu izvedbu komedije Zabune! Mustafa Nadarević, Hrvoje Kečkeš, Linda Begonja, Keno (ne znam kako mu se prezime piše…shame on me! ) i ona jedna teta kaj glumi i u Nad lipom 35…moram naći njeno ime! Nda.. predstava je bila savršena! Smijala sam se od kad sam sjela do časa kad su se upalila svjetla na kraju predstave! To je kazališna adaptacija romana (engleskog) autora Ayckbourna. Mustafu Nadarevića sam tada prvi puta gledala u kazalištu..izvrstan glumac! Hrvoja Kečkeša znam od kad je počeo igrati u Bitangama..pogledam ga koji puta u Zuhri..uvijek ima gotovo isti način glume…svojom zbunjenom facom bez pola muke uspije nasmijati svakog gledatelja… Lindu Begonju sam prvi puta sad vidjela u nekoj predstavi…možda sam ju vidjela u kojoj seriji ili filmu, ali se ne sjećam…jako se dobro prilagodi bilo ulozi lude ostavljene žene i majke troje djece kao i mladoj prodavačici parfema s jako iritantnim glasom… Keno u ulozi konobara je neponovljiv! Treći čin odvija se u jednom restoranu gdje Keno glumi konobara, Kazo i Linda Begonja jedan bračni par, a Mustafa Nadarević i ta teta kojoj ne znam ime bračni par Pearce… kroz njihove razgovore saznajemo da je lik Linde B. prevario Kazinog lika sa liko Mustafe Nadarevića… au jesam ga zakomplicirala! Ma neću više objašnjavati predstavu, kupite kartu i odite pogledati! He he he najsmješniji dio mi je iz zadnjeg čina, kad Keno priča čovjeku do sebe sjedeći u parku..''znaš, ja kad se ujutro probudim i vidim svoju ženu… pitam se..A što je ovo !?!? jel to neka utješna nagrada?… nedjeljom imamo trku..koji od nas prije pobjegne od kuće taj je slobodan cijeli dan..onaj drugi mora djecu čuvati…'' publika se lomila od smijeha na to! Uglavnom, kroz svaki čin je prikazan neki problem našeg društva… žena kojoj muž mora raditi u drugom gradu da bi prehranio obitelj, uplitanje susjeda u naš život, bračna prevara, samoća svakog pojedinog čovjeka u ovom modernom društvu… puno toga…
*
dosta više od mene..jesam se raspisala! Idem sad vidjet kaj ste vi pisali! Pusek vejiki

Zašto se ponekad ponaša kao da bi me svaki tren mogao poljubiti, kao jučer recimo, a onda danas kao da ni ne postojim?!?
K vragu i ljubav i sve što ide s tim!
Tužna sam i plače mi se i razbijala bih sve oko sebe…
Nije ništa napravio..u tome i je stvar… dobro, jednim je dijelom i zbog mojih nerealnih očekivanja..ali zaboga, kad se čovjek zaljubi, naravno da ima nerealna očekivanja…
Ne znam više ništa… odustajem.. od njega..od svih…

Ne mogu riječima opisati ovaj osjećaj koji me drži zadnjih par dana…
možda jedino Edinom pjesmom ''To mora da je ljubav…'' hi hi
premda, ne mogu reći da je to ljubav. Da bi rekla da nekoga volim treba proći neki određeni period, dok upoznaš tu osobu, vidiš i dobre i loše strane… ovo što me drži je zaljubljenost. A to je drugačije od ljubavi.
Joooj… ne znam kako me moglo tako šunuti..ni ne znam ga. Ne znam ni kako se zove (zovem ga po nadimku..), ni koliko godina ima, ni otkuda je (dobro, to nagađam…najvjerojatnije je negdje iz Slavonije..)..ne znam ništa o njemu…osim da me hvata kriza ako ga ne vidim duže od dva dana i da se doslovce rastopim kad mi se nasmije! E, i da je Vaga u horoskopu…
Ne jedem praktički ništa osim par čokoladica iz menze dnevno… ne učim ništa pod milim bogom…najslađe mi je kad ležim u krevetu i vrtim si filmiće po glavi ili kad sam tamo na kavi… ne znam… on mi je prvi na pameti kad se ujutro probudim i s njegovim licem pred očima zaspim navečer...
A danas sam poludila kad sam vidjela kako se zeza s jednom ženskom koju nisam nešto previše doživljavala prije, a koju M. uopće ne voli iz sasvim razumljivih razloga..sada ju ne volim ni ja!!
Došlo mi je da ju šusnem u najbliži zid čim sam čula i vidjela kako mu se nabacuje!
Hvala bogu, otišla je brzo…
Ne volim govoriti kako se sigurno sviđam nekome jer mi se to čini malo umišljeno..kaj ja znam..ali ovo danas..joj, cvala sam od sreće…
igrale smo bilijar…on je došao do stola..sjeo na stolicu u kutu…ja stajala odmah do njega…tako me bio pogledao da mi je došlo da ga poljubim tamo i ne puštam ga više nikada …bubica mala… onda se pobrao nakratko i eto ga opet, ide i on igrati bilijar…stol do našeg… stalno pogledava..komentira… a meni, po običaju, tek kad kući dođem padnu napamet stvari koje sam mogla reći na neke njegove upadice…jbga…
*** hvala ti M. na onoj zadnjoj partiji bilijara! Pusek***
ne znam… uvijek sam bila za to da i cure ponekad naprave prvi korak, da ne moraju dečki stalno smišljati razne ulete i upucavati se curama… ali s ovim ne znam na čemu bih bila ako ja krenem prva… jedna mi frendica kaže, čekaj još malo pa kreni..dečki vole cure u akciji! Heh..da.. recimo… ne svi… zar ne? U ovoj situaciji bih radije da on napravi prvi korak… a možda i napravi..uskoro..nadam se… ali nada je kurva pa… he he he
pusek vejiki



CRVENA JABUKA - Ne dam da ovaj osjećaj ode
Napravljen sam od samoće,
znam čudna sam nevolja
koja dođe i ode kad hoće,
a ti si čekati umjela
i neka pjesma sama poteče,
nježna i divlja u isti mah
haljinu skini, ugasi svijeće,
s usana mi odnesi dah
Ne dam da ovaj osjećaj ode,
negdje u meni tvoj je znak
i plamen vatre i kap vode,
ti si svjetlo sve je mrak
Subota uveče, čaša vina
i tvoja soba, svijeta kraj
vraćam se lud iz nekih daljina,
u oči mi pogledaj
kroz prozor ulaze svjetla grada
i ključale vode glas
neka vozovi bar za sada
voze u krug i bez nas
Ne dam da ovaj osjećaj ode,
negdje u meni tvoj je znak
i plamen vatre i kap vode,
ti si svjetlo sve je mrak

Joj, u zadnjih par dana mi je pisanje postova prešlo u naviku ranga umivanja i pranja zuba ..ili čitanja novina ujutro… da, da..nije mi to to ako nisam pročitala Večernjak ujutro! I horoskop u njemu, naravno. I na Netu. I na T-portalu. I na faksu u 24sata. I u Metrou.
Hm… sudeći po ovome moglo bi se reći da sam neki horoskop-freak!
Ali nisam!
Bar ne totalni. Mislim, neću sad skakati od osobe do osobe i pitati za datum i sat rođenja pa raditi natalne karte i gledati u kojoj kući kome vlada Mjesec, a u kojoj Venera drži glavnu riječ! Ne znam ni kako meni stoje kuće, a kamoli kaj sam u podznaku… Ono što me, da tako kažem, tjera da čitam horoskope u svim dnevnim, tjednim i mjesečnim novinama je psiha. Znate ono kad ujutro pročitate horoskop i u njemu piše nešto tipa ''Uočit ćete da vaši ljubavni planovi padaju na plodno tlo, da osoba koja vam se sviđa trza na vas i da svojim izgledom stječete brojne obožavatelje''.. (to je, btw, moj horoskop od prije tjedan dana..Hvala Vip-u, mojoj najdražoj mreži! ) e, i kad to pročitate odmah vam je dan ljepši, bolje se osjećate, sretnije, ispunjenije (bar ja..) iako možda ni ne vjerujete u sve to. Kad sam ja pročitala gore navedenu rečenicu tako sam se oraspoložila, iako sam noć prije spavala samo tri sata i ustala se u šest i po ujutro da bi stigla na jedno dosadno predavanje…odmah sam nazvala frendicu i dogovorila kafu. Naravno, zbog onog lika. Rekoh, ajde da vidimo kako to funkcionira! I stvarno je ispalo istina! Na moju sreću..hi hi hi hi hi
E sad dolazimo do sljedeće stvari. Ja sam ujutro pročitala tu rečenicu i odmah si utuvila u glavu da to tako mora biti! Nema ali nema ili nema možda… tako mora biti i šlus! A čim si tako u glavi rasporedite stvari odmah se tako i ponašate. Pratite me? To je kao ono, ako se osjećaš dobro u svojoj koži i sretan si, to se vidi i na tebi pa te ljudi odmah doživljavaju kao pristupačnu i vedru osobu. E tako sam se ja taj dan osjećala. Predivan osjećaj. Zato volim ujutro pročitati dobar horoskop. Ako je loš, onda samoj sebi kažem da taj horoskop i tako nema smisla jer kakva je logika u tome da će se svim Vodenjakicama desiti iste stvari u istom danu, ako recimo da će se zaljubiti u Vage ili Ovna. Ili da će se svi Rakovi posvađati sa Ribama toga dana… Mislim.. kužite?
Znači, stvar je na kraju u našem podsvjesnom dijelu uma. Sad bi tu mogla početi i priču o umišljenim bolesnicima, utjecaju placeba i takvim stvarima, ali neću.. to me ne zanima previše. He he he
Eto, toliko od mene.
Već sam sama sebi dosadna koliko postova pišem… koma! ali takva sam, kad se naviknem na nešto teško mi je vratit se na staro.
Eh, bila danas na kafi. Kratkoj. Vidjela ga. Pozdravili se. Nasmijali se jedno drugome. I to je bilo to. Fuck. Mislim, ajde da se ja potrudim malo..ali ne, ja ništa ne radim, tako da nemam ni šta očekivati. A on je prvi koji mi je na pameti 0-24.. Zato me to jebe toliko…
Uglavnom.. lahku noćku želim svima!

Uh! Jedno od rijetkih jutara kada mogu sjesti i uz kafu i čašu soka napisati nešto koliko toliko smisleno.
Naime, trebala sam biti na faksu, ali mi se stvarno nije dalo ići na to dosadno predavanje, a i moram sisterke pričuvati jer Majka sa najmlađim mora do doktorice na pregled.
Da, mališa je prešao mjesec dana… kako vrijeme ide..
Tako da sam danas kući cijeli dan… aj, valjda neću poludit. He he he

Jutro je lijepo počelo.
Alarm na mobitelu zvrndao je od sedam sati dok ga nisam u potpunosti gasila.
Čekala sam da se svi klinci poberu u škole pa da mogu ustati.
Yeah right!
Ove najmlađe kokoške (to ja njima od milja…da ne bi bilo..) su ostale kući umjesto da odu u vrtić, mislim, Sv. Nikola je danas..to znači da imaju priredbe, dečka od petnaest kila, alias Nickya, odjevenog u crveni kostim i bijelu bradu s ogromnom kapom na glavi koji dijeli čokoladice klincima u vrtićima nakon što pametno ustvrdi da su svi oni bili jako dobri cijele godine, a u stopu ga slijedi još jedan klinac, alias Krampy, koji se glupavo cereka cijelo vrijeme, maše onom šibetinom u rukama i škica jel ima koja zgodna teta u vrtiću… mislim, ono…
Prije koju godinu su na taj…blagdan?… djeca bila sretna ako dobiju naranču ili jabuku, a izvan sebe od radosti ako je to bila čokolada!
Danas se na te darove gleda kao na smeće. Ako nije najnovija igrica ili aktualne karte onih japanskih likova iz crtića (prije godinu dana su to bili Pokemoni..) ko fol za djecu, a koje zapravo gledaju ljudi od 25 i više godina (ozbiljno, znam za jednog takvog! He he pozdrav D!!) …nda… dobro, svijet se mijenja..idemo dalje..napredujemo…recimo…

A kad sam već kod napretka… nabasala sam ujutro na reprizu onog Big Brothera… nakon što smo ustvrdili da ne zna što je PDV, safe seks, pridjev i još neke riječi koje svi ostali smrtnici znaju, eto naše pametne Tanje s novom zagonetkom za riješit..riječ je o pojmu DIJALEKT… da, da… e Tanja draga…znam da nisam ni ja najpametnija na svijetu, niti sam se ikada smatrala takvom, ali neke općenite stvari znadem…
malo kasnije mi je došlo da se prijavim na onaj broj telefona da provedeš dan s pobjednikom.. jer s obzirom na to u kakvoj državi živimo, lako bi se moglo desiti da to djevojče osvoji milju… i ako me izaberu, dofurala bih joj rječnik stranih riječi i, iako u strahu za svoje mentalno stanje, pokušala bih ju naučiti neke osnove stvari….recimo, kako se računa PDV…što je safe seks…što je dijalekt… ako bi joj ušlo u glavu… nda…
Inače ne volim o ljudima govoriti ružno ako ih ne poznam, ali ona je poseban slučaj.

Dobro… da ju više ne blatim… dosta je da to ona sama radi pred cijelom bivšom Jugom…
Mislim..znam, ima ljudi koji ju vole… ja nažalost ( ili na sreću?) nisam jedna od njih.

Eto toliko od mene

Sretan vam Sv. Nikola!
Nadam se da ste zadovoljni darovima koje ste dobili… he he he
Ja nisam. Ali dan još traje..ne? hi hi hi vidjet ćemo navečer šta će biti… držite fige!


P.S. za Artesa: Srećo moja fala ti puno na zadnjem komentaru...nemam riječi…jako si me razveselio…to je to o čemu sam pisala u zadnjem postu...male stvari znače jako puno… fala ti još jednom.. pusek vejiki

Ujutro sam bila tako happy, išla sam do CC-a kupiti si onu predivnu vestu koju sam vidjela neki dan…sve super do kojih jedanaest sati dok nisam kući došla. Šok!! Stan u mraku! Rekoh: ''Pa što je ovo?! Zašto svjetla nema?'' Znam da nismo ništa vidjeli u novinama da neće biti struje pa nisam znala šta je u pitanju. Kaže majka da su bili sad dečki iz Elektre i iskopčali nam struju. Ja sam ostala paf! Što? Kako? Zašto? Znam da starci (koliko toliko) uredno nose račune i imamo malo zaostataka tako da mi nije bilo jasno. Uglavnom, nešto je kasnilo i iskopčali su nam struju. A još sinoć ležim u krevetu, gledam mobitel i ne da mi ga se uštekati u punjač..kažem si ''Ujutro ću..'' i zaspim…A cijelo mi vrijeme u glavi neki glasić govori ''Puni ga danas, puni ga!''…pa ništa…
A kako sada pišem i kako sam na netu?! Pa tata je povukao vezice i pozvao frenda koji ima ključ kutije pa su vratili osigurače tako da sada imamo struje, na svu sreću. Čim sam došla kući uštekala sam si mobitel u punjač! Da ne bi bilo… he he he
Imala sam popodne neke vježbe na faksu, bila na tome i mislim si cijeli vrijeme kaj da kući radim sad kad nema struje…nema muzike..nema TV-a…ničega..samo familija uz svjetlost svijeće… a nije mi se ni na kavu išlo pošto je kiša počela… uglavnom, toliko sam se zbedirala da mi je samo kap falila da puknem i rasplačem se na stanici punoj ljudi! Nije to bilo ni zbog neimanja struje ni zbog kiše ni ..ne znam zbog čega je bilo… došlo mi je… ono kad se nakupi… i stojim na stanici, bez kišobrana, bez kapuljače… kapi kiše padaju mi po glavi..sve jače i jače…kako kiša ubrzava tako se u meni nakupljaju suze…bila sam na rubu…kad čujem glas jedne djevojke '' Oprosti, hoćeš li stati pod moj kišobran? Da ne kisneš…'' i nasmije se..stanem pod kišobran, zahvalim joj se… prvo sam mislila da je studentica, malo starija od mene…odnekud van Zagreba…pričamo tako dok nije bus došao, pa u busu…jako simpatična cura…žena zapravo..mislim da je pet, šest godina starija od mene…stvarno me tako nešto jako iznenadi jer od rođenih Zagrepčana (iako sam i ja jedna od njih..) uistinu ne očekujem takvo ponašanje… nikome ništa ne prigovaram, ali istina je… nema puno ljudi ovdje koji bi tako nešto napravili… što je jako žalosno… ne volim kad svaka osoba gleda samo na svoje interese, udovoljavanje svojim željama…sve ja, ja i ja! Ništa nećeš izgubiti ako nekome ponudiš da stane ispod tvog kišobrana kao taj netko nema kišobran, ako pomogneš nekoj osobi, ako daš koju kunu (ukoliko imaš, naravno..) onome kome je potrebno, posudiš nekome x-icu u menzi ako taj nema dosta na svojoj ili ju je zaboravio…bilo što! Makar samo osmjeh ako ništa drugo… i osmjeh puno znači…
Znam da će ovo što ću sada reći zvučati kao klišej i jako otrcana fraza, ali stvarno tako mislim; ova djevojka danas mi je vratila vjeru u to da još postoje dobri ljudi… i, iako ne znam praktički ništa o njoj osim ono malo stvari o kojima smo razgovarale, da živi na suprotnoj strani mog kvarta i da uvijek putuje busom u 16:23, želim joj reći HVALA! Uljepšala mi je ostatak dana. Tj. večeri. Hvala joj puno.

P.S. stranica za koju sam danas saznala.. posjetite ju i zapalite svijeću ...

*
Nakon par dana dobrog raspoloženja opet me počela pucat depra i bezvoljnost… Mrzim te dane. Nikoga ne volim. Sve me živcira. Svi mi smetaju. Sa svima bih se svađala. Želim da sve bude po mome, točno onako kako ja zamislim, jer sam inače ko furija. A, hvala bogu, nikad nije po mome, jer si u glavi zamislim nemoguće stvari pa sam u još većoj komi… Tad mi se čini da su svi protiv mene, da me nitko ne voli, dođe mi da se zakopam u krevet i ne izlazim iz stana neko duže vrijeme… I, kaj je najgore, prežderavam se u te dane! Ja sam onaj tip osobe koja utjehu nalazi u hrani. To sam od stare pokupila… Doduše, u zadnje vrijeme ne toliko, ali prije… Ne bi me Bog Isus zaustavio kad bi krenula na frižider! I to najčešće navečer. Užas… Sad mi se to ne dešava često, ali zna se desiti. Nakon kaj se najedem ko svinja mrzim se zbog toga jer mi bude loše od tolike količine hrane… Onda uglavnom slabo jedem sljedećih par dana… nda…

**
Neki dan sam se našla a kavi s frendicom iz osnovne. Dofurala mi je slike od prije cca 6 godina, tamo negdje kraj sedmog, početak osmog razreda…(Ajme kuda vrijeme ide… nda)…kako sam se smijala samoj sebi na slikama. Kad pogledam kako sam tada izgledala i usporedim to sa sadašnjim izgledom, sad izgledam ko Miss svijeta, ako ne i univerzuma! Znam da možda zvuči umišljeno, ali istina je.Uostalom, ako prvo ne volim samu sebe i svoj izgled, kako ću se drugima svidjeti? Hm…

***
Jučer sam našla jednu predivnu vestu u City Centru. Tj. našla sam dvije predivne veste, ali ću se zasada zadovoljiti samo jednom jer mi starci i nemaju previše para trenutno, s obzirom na to da imao i bebu u kući plus još dvoje predškolske djece, jedno osnovnoškolsko dijete iliti Vražička, dvoje srednjoškolaca i dvoje fakultetlija…da , da, veselo nam je… divota jedna…
A ja najstarija…

****
Još uvijek mi se sviđa onaj lik iz kafića. Ponekad bi se mogla zakleti da se i ja njemu malo sviđam, a ponekad mi se čini da me ne ferma ni pola posto… neki dan sam bila tamo, zajebavali smo se nešto bezveze…on svako malo nešto ispituje…odem odigrati bilijara eto njega svako malo kraj stola…odužila se malo ta kava, pa u šali pita kad ću kući na što ga ja pitala jel mu smetam tamo, a on sa smajlićem na licu kaže ''ne, nikako…drago mi…'' i pomazi me po glavi… dođem drugi dan, pozdravimo se, beze nešto popričamo, i to je to… sljedeći put se opet zezamo… i kaj da si ja sad mislim? Mislim, zeznula sam se već s tim što sam si uopće dopustila da mi se počne sviđati… da prostite na izrazu, ali najebat ću na kraju…

*****
A faks?! I dalje se ne mičem s mrtve točke…Moram napokon početi nešto raditi! A ne da mi se… kreću drugi kolokviji, a ja dume neam o ničemu..jbga…


Trenutno svira: Nina Badrić & Dino Merlin – Ti si mene

Mogla sam ja
birati da sam htjela
mogla sam, ali nisam
bila je bisera puna zdjela
a ja sam baš za kamen uhvatila
Mogao sam ja
imati kog sam htio
a s tobom nikad ne pokušam
mogao sam sve
al’ nije mogla duša da posluša
Mogla sam ja
varati čak i puno pametnije
i raskučiti mnogo bogatije
rasplakati hrabrije
ali nisam, ti si mene
Mogao sam ja preplivati ovo more
kao što sam mnoge prije tebe
sačuvati sve prave izgovore
a ja sam baš
ko mi je kriv što nisam
Mogla sam ja birati da sam htjela
mogla sam, ali nisam
bila je bisera puna zdjela
a ja sam baš
ko mi je kriv što jesam
Mogla sam ja
varati čak i puno pametnije
i raskučiti mnogo bogatije
rasplakati hrabrije
ali nisam, ti si mene