utorak, 19.12.2006.

tipkam ja, tipkam...

*
Pizdim laganini… nisam ga vidjela već puna tri dana! Zovem sad ljudove na kavu tamo, ali nitko ne može, svi su zauzeti… a neću ići sama tamo…ajde da ga znam malo bolje pa da mogu otić njemu na kavu, ali ovako… nema šansi! Sutra možda odem..vidjet ću još… nakon cijelog dana na faksu trebat će mi baš i kava, a ne samo on..he he he joj, ne znam….
Ono u zadnjem postu nije on bio ništa kriv..ja sam imala neka velika očekivanja od te večeri, a nisam trebala..kad sad pogledam, on se i zezao sa mnom cijelo vrijeme….bubica mala
**
Bila sam nedavno na Trgu…predivan je…stvarno mi se sviđa…tako bih htjela prošetati onuda s njim..onako navečer..i da počne snijeg padati…nda..
Ne prolazim često preko Trga, otkad sam završila srednju nisam bila tamo više od deset puta…znači, deset puta u godinu i po! Lijepo, zar ne? Ne znam, volim se sama ponekad šetati, ali kad dođe ovo blagdansko doba, kad su svuda oko tebe samo zaljubljeni parovi, roditelji s djecom, bakice i dedeki koji se drže za ručice i nakon 40, 50 godina…dođe mi da puknem od suza koje mi se nakupljaju u očima, a ne želim ih pustiti iz sebe tamo, pred svim tim ljudima… onda se radije zavučem u kuću, i ne izlazim osim ako ne moram… lijepo je kad imaš nekoga kraj sebe u ovo vrijeme…uvijek sam govorila da je najljepše kad su prvi mjeseci veze ovi zimski mjeseci… kad je vani hladno, ali imaš nekoga tko će te zagrliti i zagrijati ruke svojima..s kim ćeš prošetati Trgom, popiti kuhanog vina…
*
Ajme, kako me puklo! Previše je ovo romantično za mene… nisam takva inače… eto, što čini ljubav…
**
Zadnja dva dana slušam samo Balaševića… pustio je u petak Ringišpil i još jednu pjesmu koju najvjerojatnije ja nemam u svom kompu, ali i dalje slušam i tražim ju…
**
Otkad sam saznala koji auto vozi, samo tu marku primjećujem na cestama…ništa Opel, ništa Peugot niti Citroen…ni Audi ni Renault…ništa osim njegovog… joj, luda sam!
*
U petak idem gledati Bitange i princeze u Kerempuh. Teta dobiva karte od firme, a kako ima malog klinca od godinu i pol, ne želi ga ostavljati, pa se ja guštam u kazališnim i kino predstavama na račun njene firme.. he he he he… u četvrtak idem gledati onaj novi filmić…ne znam ko glumi niti koji je žanr…Step Up! Ili kako se već zove…mislim da plešu u njemu… a vidjet ću u četvrtak… javim dojmove, naravno!
**
A kad sam već kod kina i kazališta, pretprošli sam tjedan također bila u Kerempuhu…Dok su se moji vršnjaci uglavnom spremali za izlazak ja sam se kulturno uzdizala gledajući izvanrednu izvedbu komedije Zabune! Mustafa Nadarević, Hrvoje Kečkeš, Linda Begonja, Keno (ne znam kako mu se prezime piše…shame on me! ) i ona jedna teta kaj glumi i u Nad lipom 35…moram naći njeno ime! Nda.. predstava je bila savršena! Smijala sam se od kad sam sjela do časa kad su se upalila svjetla na kraju predstave! To je kazališna adaptacija romana (engleskog) autora Ayckbourna. Mustafu Nadarevića sam tada prvi puta gledala u kazalištu..izvrstan glumac! Hrvoja Kečkeša znam od kad je počeo igrati u Bitangama..pogledam ga koji puta u Zuhri..uvijek ima gotovo isti način glume…svojom zbunjenom facom bez pola muke uspije nasmijati svakog gledatelja… Lindu Begonju sam prvi puta sad vidjela u nekoj predstavi…možda sam ju vidjela u kojoj seriji ili filmu, ali se ne sjećam…jako se dobro prilagodi bilo ulozi lude ostavljene žene i majke troje djece kao i mladoj prodavačici parfema s jako iritantnim glasom… Keno u ulozi konobara je neponovljiv! Treći čin odvija se u jednom restoranu gdje Keno glumi konobara, Kazo i Linda Begonja jedan bračni par, a Mustafa Nadarević i ta teta kojoj ne znam ime bračni par Pearce… kroz njihove razgovore saznajemo da je lik Linde B. prevario Kazinog lika sa liko Mustafe Nadarevića… au jesam ga zakomplicirala! Ma neću više objašnjavati predstavu, kupite kartu i odite pogledati! He he he najsmješniji dio mi je iz zadnjeg čina, kad Keno priča čovjeku do sebe sjedeći u parku..''znaš, ja kad se ujutro probudim i vidim svoju ženu… pitam se..A što je ovo !?!? jel to neka utješna nagrada?… nedjeljom imamo trku..koji od nas prije pobjegne od kuće taj je slobodan cijeli dan..onaj drugi mora djecu čuvati…'' publika se lomila od smijeha na to! Uglavnom, kroz svaki čin je prikazan neki problem našeg društva… žena kojoj muž mora raditi u drugom gradu da bi prehranio obitelj, uplitanje susjeda u naš život, bračna prevara, samoća svakog pojedinog čovjeka u ovom modernom društvu… puno toga…
*
dosta više od mene..jesam se raspisala! Idem sad vidjet kaj ste vi pisali! Pusek vejiki

| 20:15 | Komentiraj (1) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © ups,aj didit agejn - Design touch by: Tri mudraca

Komentari On/Off

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


JA? Ja.
*Rođena sam jednog zimskog jutra 1987. dok je padao snijeg.
U Zagrebu.
Pravo sam zimsko dijete.
Vodenjakica.







jedna mudra moje drage prijateljice:
''Ipak, ima nekog smisla konstrukcija ove naše planete.. kad padaš, postoji tlo od kojeg dalje ne možeš pasti, ali kad kreneš naprijed, takoreći poletiš, nema granice..ispred tebe nebo, oblaci, zvijezde, svemir...ali ne i kraj.. možeš ići daleko koliko želiš..''

Parni valjak
Dok je tebe

Dotakni mi usne
Probudi mi tijelo
Još je vatre ostalo
Dotakni mi dušu
Srce je vrelo
Za tebe je izgorijelo


I samo ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika
I samo ne daj, ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika


Slušam, čujem,
Gledam i vidim
Otvaraš se kao cvijet
Tvoje mi oči
Kažu što želim
U njima lezi sav moj svijet

Probudi me strah,
Ne bih da te izgubim
Samo ne znam kakve veze
Imaju godine s tim
Idem dalje ja sa tobom zajedno
Dok je tebe, ništa drugo nije potrebno



Parni valjak
Kada me dotakne

Zlatna slova njeno ime
Budi rijeke zaspale
Svojim dahom pali vatre
Iz iskri što su ostale
I tako kruži meni
Kao plima vječita
Njezno plete moje niti
I u toj igri uživa

A kada me dotakne
Ja protrnem
I bogove i vragove zovem
Ako mogu vrijeme da zaustave

U mojoj duši
Tisuću svijeća sja
I sve do jedne, sve do jedne
Ona je upalila



Seka Aleksić
Početak kraja

Nije ni moglo da traje
od prvog poljubca sam znala to
a ja do kraja se dajem
kao da ostariću sa tobom

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Ako se ikad sretnemo ti prođi
prođi ko da se ne znamo
jedino tako možeš mi pomoći
da te prebolim nekako

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Kad samo stranci
budemo u noći
znaću da sve je nestalo



Nataša Bekvalac
Ponovno

Kriva sam pred Bogom
i pred ljudima
takva mi je sudbina
ne misli da ponosna sam na to
što nisam anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zazalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim

Evo me slobodno mi kaži ne
zaboravi me ili se navikni
da nema krila
i nikad nisam bila anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zažalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim




Plavi Orkestar
Uspomene

Koliko si puta bio
nasmijan, a tužan
koliko si puta snio
isti san, a ružan

Kako stojiš sasvim sam
tu na pragu doma svog
vjetar lišće raznosi
ali nema nikog tvog

Gdje je sada djevojka
koju si zavolio
gdje su prijatelji svi
koje si prebolio

Koliko si puta htio
reci to što ne bi smio
koliko si puta ček'o
da nazove te poznat neko

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
svako svakom plaća dug
nemam ništa ja sa tim

Da li negdje postoje
ljudi kao što smo mi
ljubav gdje razvaljuje
kapije od straha


Hej, šta je nama ostalo
uspomene samo
hej, kako bi te volio
vidjeti bar malo, hej

Ludo su ljeta prošla
nikad ona nije došla
poljupcima da me budi
usnama da trešnje nudi, hej

Evo uzmite mi sve
ja sam ruke digao
kad na sretne obale
nikad nisam stigao

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
volio sam samo nju
nek je sreća prati



Plavi Orkestar
Brodovi

Da li ćeš noćas isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
da li me noćas nada izdala
kada si prag nježnosti preskočila
da li me noćas nada izdala

Da li su stigli moji brodovi
do tebe i do tvoje ljubavi
noćas kad svi su moji sni
na pragu tvom plavi zaspali
noćas kad svi su moji sni


Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi

Da li ćes isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
noćas kad sve su ulice
u gradu tom bez nas ostale
noćas kad sve su ulice

Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi