nedjelja, 26.11.2006.

Ludim laganini...

Pa zar mi stari mora svaki puta srati kad dođem kasnije izvana?!? Zapravo, nisam ni išla večeras van nego sam otišla na kasniju kavu s frendicom i to se, hvala bogu, otegnulo..
Jest da baš i ne napravim po kući previše posla, ali napravim koliko mogu (tj. koliko mi se hoće…) a ostatak se bavim svojim poslom. To znači, malo faksa, malo (puno) spavanja, malo (opet, puno) kava, pročitam koju knjigu, prošetam se negdje s frendicama i tako to… i onda kad se ovako kava otegne, i stari i stara mi seru što radim toliko vani!!! Pa jebemu miša, ako sam stalno kući kako ću upoznati ljude, naći dečka, odseliti se od kuće?!???? Naravno, moram početi raditi, imam lijepog vremena za to. Sredit ću to ovaj tjedan. Ali i kad počnem raditi nešto opet će mi srati… što ovo ovako, što ono onako!? Ma popizdit ću u ovoj kući laganini… ubijaju me u pojam…
A opet me s druge strane jebe to kaj su svi oko mene sretni zaljubljeni, a ja nikako da nađem sebi nekoga. Ako mi se i svidi koji, ispadne totalna budala ili zauzet…višestruko zauzet…
a da pređem na ženski rod??
Ma neeee… više volim dečke.
Jest da kod ovog koji mi se trenutno sviđa imam valjda..onak..nikakve šanse, ali jebemu…
Ne znam ni zašto mi se sviđa! Nije nešto posebno. Onako, prosjek. Ali je simpatičan. Samo kaj ja, kad mi se netko sviđa, s njim imam minimum komunikacije jer mislim da će se vidjeti na meni da mi se sviđa. Pa tako i sada… dobro, ne totalno…ali opet…
… glupa sam više…totalno…
I film mi je završio već.
Pa ništa mi ne ide.
Gotovo je. Od danas sam u izolaciji. Ne idem nigdje, ne družim se s nikim, nema kava, nema ničega…pa nek mi onda seru ako imaju za šta!!!!
Odoh slušati deprimirajuću muziku i probat zaspat.
Zdravo.
Tj. laku noć
p.s. evo ih opet. Starci. Ne smijem vani biti, ne smijem na netu biti… ma nek se lijepo j…!

| 00:31 | Komentiraj (5) | Print this! | #

srijeda, 22.11.2006.

-------blank--------

Ne da mi se učiti, ne da mi se ništa raditi.. najradije bih otišla u jedan kafić, u kojem u zadnje vrijeme provodim više vremena nego na faksu. Ne mogu reći ''više nego doma'' jer ipak nisam toliko tamo… doma sam 15 sati dnevno, i tih petnaest sati provedem spavajući… zato se i stara ljuti na mene…ništa po kući ne pomognem! Nda…di sam stala? Aha, otišla bi tamo, sjela, popila kafu… pročitala novine… odigrala koju partiju bilijara… bilo što, samo da ne moram učiti ovaj glupi, stupidni predmet! A dobro, ima još razloga zbog kojih bi htjela tamo otići…tj. jedan razlog… ali On dolazi u kafić tek popodne…pa onda ništa od jutarnje kavice..popit ću ju kući…možda…ne da mi ju se kuhati…. A onda idem na faks, vidjet ću jel mogu kaj prepisati, ako ne, ok, ako da, još bolje! Da sam bar počela ranije spremati taj predmet bilo bi mi puno lakše, ali kad nisam sad se, da prostite na izrazu, zajebavam s tim!
Jučer kad je trebalo učiti ja sam bila vani, em što sam se brinula za M. i njenog Dragog jer su se nešto pokačili, em što sam htjela vidjet Njega, em što je bio tamo i Lj., a njega nisam dugo vidjela.. hi hi hi em što mi se i nije dalo kući ići jer bi onda morala nekaj raditi ili nedajbože učiti! ma učim ja, nije to toliko strašno kako ispada, samo ja to malo preuveličam… a ovo danas je i tako predmet s druge godine pa ga mogu opet upisati sljedeće godine i ponovo slušati..isuse bože pa kaj ja pričam!?!? Imam još i popravni iz toga…nema šansi da roknem ovaj predmet. Još je najlakši kojeg imam uopće ove godine… ispit će biti pišancija. Nije bed onda…
E sad, ne znam koliko to ima veze s mojim PMS-om, a koliko s tim da mi se ne da učiti ne znam, ali znam da bi se najradije, pošto neću sad na kafu, ušuškala u krevet, upalila radio i maštala..vrtila si te neke filmiće u glavi… znate na kaj mislim, svi to rade… u kojim sve ispadne kako treba, tj. kako ja hoću i želim.. he he he he
Ma ne znam…
Odjava
Odoh ća
Do pisanja
Hi hi hi hi hi


Eh, da! Jedna mudra iz 24sata neki dan:
**da, da, i oni u 24sata mogu imati mudre…joj, joj..

ČINI SAMO ONO U ŠTO ČVRSTO VJERUJEŠ, SVE OSTALO JE GUBLJENJE ENERGIJE.
Nisargadatta

| 10:46 | Komentiraj (6) | Print this! | #

utorak, 21.11.2006.

Mirisi naši svakodnevni...

Sjedim danas ujutro, nakon dosadnog predavanja, u busu. Na prvoj stanici jako malo ljudi. yes
Stanica na Črnomercu? puknucu
Bus u roku dve sekunde krcat starim ljudima!! Užas… Ne smetaju mi stare babe i dedeki kad ih ima u jako malim količinama, ali kad ovak nahrupe u buseve, tramvaje… dođe mi muka od onog njihovog karakterističnog ''mirisa''.
Ali, ozbiljno, kad smo male bebe, smrdimo po onom mlijeku koje nam mile naše majčice guraju u usta u neograničenim količinama svakih pola sata do sat vremena pa je normalno da nakon toga imamo taj karakterističan smrad po mlijeku.
U doba puberteta svak smrdi! I to je normalno.
Ali zašto zaboga smrde stari ljudi???? Možda je to miris nadolazećeg raspadanja? Ono…raspast će se jednog dana pa već sa kojih 60 godina počnu taj proces… nije čak ni do toga da se neki starci ne mogu zbog artritisa/gihta/reume/bogtepitajčegajoš sami oprati.
Nije ni čudo što nikada nisam voljela ulaziti bakinim prijateljicama u stanove i kuće. Ili starim tetama. Bježala sam od toga ko vrag od tamjana!
No da se vratim na buseve i tramavaje…najgore je po ljeti! Kad se njihov smrad pomiješa sa smradom znoja svih ostalih ljudi… Dođe mi ponekad da nosim gas – masku kud god da krenem…
Nerijetko mi se znalo desiti da izjurim iz tramvaja pet stanica prije odredišta, bez obzira na to koliko žurila ili kasnila, samo zbog nepodnošljivog smrada koji je isparavao iz tijela šezdeset – i – kusur – pa naviše - godišnjaka!
Ali to nije sve! Nakon samo par minuta provedenih u takvom busu/tramvaju cijeli dan imam osjećaj da mi je taj smrad ušao u svaku moju poru… Gadno do kraja! Fuj, fuj! I sad se ježim kad se sjetim toga…
Joj, nisam trebala ni pisati o ovome… opet me ulovio taj osjećaj…idem se otuširati!

| 13:17 | Komentiraj (1) | Print this! | #

nedjelja, 19.11.2006.

Subota - dan za glupost

Kakav sam jučer jadan potez napravila… Sad me to toliko ždere iznutra. Trebala sam se napit sinoć, bar nakratko ne bi mislila na sve to. Doduše, ne znam kako je to ispalo s njegove strane, ali mogu pretpostaviti… koja sam ja alfa seljačina… užas!

Ne volim tu svoju stranu. Za drage osobe, za prijatelje…sve ću napraviti. Stvarno sve. Onda mi se to sve obije o glavu. E pa nema više!! A ovo jučer..nema šansi da više ikada tako nešto napravim.. nije važno sada šta je točno bilo, ali zajebala sam i sama sebi ispala totalna seljačina, a ako sam sama sebi takva onda si mogu misliti kako je to ispalo drugima… koma!!!

To s jedne strane, pa svađa oko ostavinske rasprave nakon didine smrti…toliko me to sve sada živcira da ne mogu ništa raditi normalno! Svađala bi se, tukla bi nekoga, plakala, vikala, psovala!!!!…. Grrrrrrrr!! Ljuta sam! Na sebe, na druge, na cijeli svijet!

Sad samo čekam da se ove moje 4 babe pokolju zbog para , prodaje nekretnina i dugova koje je dida ostavio za sobom! I to samo zato što će moj tajo tražit u majčino ime ono što joj pripada.

P.S. Fuj pivo, fuj! Ne smijem ga više piti! Jedino koje mogu popiti je Bel Vue Kriek. Ili kak se već piše… no da, ono višnjino pivo. Trešnjino…koje već je.. ali Žuja ili Karlovačko? NE, ne, ne, ne i ne!

| 14:53 | Komentiraj (1) | Print this! | #

srijeda, 08.11.2006.

Zašto se ne mogu svidjeti nijednom dečku koji se meni sviđa nego samo nekim manijacima koji se meni ne sviđaju, ali krenu sa lijepim riječima pa je padnem na to....???? Zašto????
a jesam zajebana....
Dobro, možda nije manijak...ali opet...
o jebemu svetu bigulicu...
zajebi ljubav...
odustajem..
gotovo...
pogotovo što taj koji mi se sviđao (i još uvijek sviđa...) ima djevojku...
ma zajeb..
aj bok

| 00:32 | Komentiraj (8) | Print this! | #

utorak, 07.11.2006.

čet

ptice su umrle od studeni.
ne od ptičje gripe.
ševa se sakrila ispod busa.


smijeh smijeh smijeh

pusek

| 18:11 | Komentiraj (0) | Print this! | #

subota, 04.11.2006.

Bebač

Danas u pola šest ujutro mojoj se (pre)velikoj obitelji pridružio još jedan (nadam se i zadnji) član!
O imenu su se kao starci već dogovorili, ali ništa nije gotovo dok nije gotovo pa ću se ja probat malo angažirati oko te važne stvari u početku svačijeg života. Mislim, ime je to što nas određuje, ne? Naravno, nije i jedina stvar koja nas određuje, ali je jedna od bitnijih. Zato se ja moram malo potruditi oko imena malog brace da ne bi bilo da ga nazovu tako kako su ga odlučili nazvati...
Uglavnom, bebač je ok, mama je ok, zdravi su, čili i veseli, te jako debeli! hi hi hi ide mi stihoklepstvo! :)

Naravno, primam ja i prijedloge za Bebačevo ime..... Ako imate kakvo lijepo ime, podijelite ga, molim vas, i sa mnom!

| 22:50 | Komentiraj (5) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © ups,aj didit agejn - Design touch by: Tri mudraca

Komentari On/Off

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


JA? Ja.
*Rođena sam jednog zimskog jutra 1987. dok je padao snijeg.
U Zagrebu.
Pravo sam zimsko dijete.
Vodenjakica.







jedna mudra moje drage prijateljice:
''Ipak, ima nekog smisla konstrukcija ove naše planete.. kad padaš, postoji tlo od kojeg dalje ne možeš pasti, ali kad kreneš naprijed, takoreći poletiš, nema granice..ispred tebe nebo, oblaci, zvijezde, svemir...ali ne i kraj.. možeš ići daleko koliko želiš..''

Parni valjak
Dok je tebe

Dotakni mi usne
Probudi mi tijelo
Još je vatre ostalo
Dotakni mi dušu
Srce je vrelo
Za tebe je izgorijelo


I samo ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika
I samo ne daj, ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika


Slušam, čujem,
Gledam i vidim
Otvaraš se kao cvijet
Tvoje mi oči
Kažu što želim
U njima lezi sav moj svijet

Probudi me strah,
Ne bih da te izgubim
Samo ne znam kakve veze
Imaju godine s tim
Idem dalje ja sa tobom zajedno
Dok je tebe, ništa drugo nije potrebno



Parni valjak
Kada me dotakne

Zlatna slova njeno ime
Budi rijeke zaspale
Svojim dahom pali vatre
Iz iskri što su ostale
I tako kruži meni
Kao plima vječita
Njezno plete moje niti
I u toj igri uživa

A kada me dotakne
Ja protrnem
I bogove i vragove zovem
Ako mogu vrijeme da zaustave

U mojoj duši
Tisuću svijeća sja
I sve do jedne, sve do jedne
Ona je upalila



Seka Aleksić
Početak kraja

Nije ni moglo da traje
od prvog poljubca sam znala to
a ja do kraja se dajem
kao da ostariću sa tobom

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Ako se ikad sretnemo ti prođi
prođi ko da se ne znamo
jedino tako možeš mi pomoći
da te prebolim nekako

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Kad samo stranci
budemo u noći
znaću da sve je nestalo



Nataša Bekvalac
Ponovno

Kriva sam pred Bogom
i pred ljudima
takva mi je sudbina
ne misli da ponosna sam na to
što nisam anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zazalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim

Evo me slobodno mi kaži ne
zaboravi me ili se navikni
da nema krila
i nikad nisam bila anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zažalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim




Plavi Orkestar
Uspomene

Koliko si puta bio
nasmijan, a tužan
koliko si puta snio
isti san, a ružan

Kako stojiš sasvim sam
tu na pragu doma svog
vjetar lišće raznosi
ali nema nikog tvog

Gdje je sada djevojka
koju si zavolio
gdje su prijatelji svi
koje si prebolio

Koliko si puta htio
reci to što ne bi smio
koliko si puta ček'o
da nazove te poznat neko

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
svako svakom plaća dug
nemam ništa ja sa tim

Da li negdje postoje
ljudi kao što smo mi
ljubav gdje razvaljuje
kapije od straha


Hej, šta je nama ostalo
uspomene samo
hej, kako bi te volio
vidjeti bar malo, hej

Ludo su ljeta prošla
nikad ona nije došla
poljupcima da me budi
usnama da trešnje nudi, hej

Evo uzmite mi sve
ja sam ruke digao
kad na sretne obale
nikad nisam stigao

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
volio sam samo nju
nek je sreća prati



Plavi Orkestar
Brodovi

Da li ćeš noćas isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
da li me noćas nada izdala
kada si prag nježnosti preskočila
da li me noćas nada izdala

Da li su stigli moji brodovi
do tebe i do tvoje ljubavi
noćas kad svi su moji sni
na pragu tvom plavi zaspali
noćas kad svi su moji sni


Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi

Da li ćes isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
noćas kad sve su ulice
u gradu tom bez nas ostale
noćas kad sve su ulice

Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi