Marketing
Mirisi naši svakodnevni...
Sjedim danas ujutro, nakon dosadnog predavanja, u busu. Na prvoj stanici jako malo ljudi. 
Stanica na Črnomercu? 
Bus u roku dve sekunde krcat starim ljudima!! Užas… Ne smetaju mi stare babe i dedeki kad ih ima u jako malim količinama, ali kad ovak nahrupe u buseve, tramvaje… dođe mi muka od onog njihovog karakterističnog ''mirisa''.
Ali, ozbiljno, kad smo male bebe, smrdimo po onom mlijeku koje nam mile naše majčice guraju u usta u neograničenim količinama svakih pola sata do sat vremena pa je normalno da nakon toga imamo taj karakterističan smrad po mlijeku.
U doba puberteta svak smrdi! I to je normalno.
Ali zašto zaboga smrde stari ljudi???? Možda je to miris nadolazećeg raspadanja? Ono…raspast će se jednog dana pa već sa kojih 60 godina počnu taj proces… nije čak ni do toga da se neki starci ne mogu zbog artritisa/gihta/reume/bogtepitajčegajoš sami oprati.
Nije ni čudo što nikada nisam voljela ulaziti bakinim prijateljicama u stanove i kuće. Ili starim tetama. Bježala sam od toga ko vrag od tamjana!
No da se vratim na buseve i tramavaje…najgore je po ljeti! Kad se njihov smrad pomiješa sa smradom znoja svih ostalih ljudi… Dođe mi ponekad da nosim gas – masku kud god da krenem…
Nerijetko mi se znalo desiti da izjurim iz tramvaja pet stanica prije odredišta, bez obzira na to koliko žurila ili kasnila, samo zbog nepodnošljivog smrada koji je isparavao iz tijela šezdeset – i – kusur – pa naviše - godišnjaka!
Ali to nije sve! Nakon samo par minuta provedenih u takvom busu/tramvaju cijeli dan imam osjećaj da mi je taj smrad ušao u svaku moju poru… Gadno do kraja! Fuj, fuj! I sad se ježim kad se sjetim toga…
Joj, nisam trebala ni pisati o ovome… opet me ulovio taj osjećaj…idem se otuširati!
Post je objavljen 21.11.2006. u 13:17 sati.