srijeda, 13.08.2008.

Čudno kako je malo toga potrebno da se čovjek osjeća koliko toliko sretnim. Iako, nažalost, to ne potraje dugo. Barem ne što se mene tiče..
Ne žalim se, super mi je danas i nadam se da će taj osjećaj trajati i trajati!
Jedino što me sada baca u depresiju je ova rutina u koju sam upala, svaki dan je isti, svaki dan isti ljudi, isti događaji, isti razgovori... Inače stisnem zube i prođem to, ali sada je došlo do toga da stvarno ne mogu tako napraviti. Treba mi neki poticaj, neko novo biće s kim ću moći razgovarati.. Da se razumijemo, imam dosta prijatelja za razgovor, za cuganje, za izlaske, za sve, ali to su sve ljudi s kojima sam svaki dan, koji me znaju, koje ja znam.. Sada mi treba netko novi. A s obzirom da se ne mogu maknuti iz ovog polupraznog grada, kojeg jako volim, inače, ali po ljeti ga mrzim iz dna duše jer nije na moru, nema nikakvih događanja, nema ljudi, nema ničega... Izgleda mi kao prazna ljuštura preostala nakon kakve smrtonosne epidemija. Jedino što je ostalo u ruševinama su isti ovakvi ljudi kao i ja..ili, kao ovi stvorovi koji rade ulaz do mene, božemiprosti al su nekulturni i glupi! Ne razumijem kako je takvim ljudima uvijek najbolje u životu? Što manje znaju i što se manje pitaju o tome tko su i što su, što manje razmišljaju o sebi i o drugima, o svemu što se događa, to im je jednostavnije preživljavanje na ovom svijetu! Ponekad stvarno poželim da sam kao i oni, a ne da toliko razmišljam o svojim postupcima. Ali samo ponekad, kad mi dođe žuta minuta i ne da mi se petlajti sa svojim problemima. Tren kasnije sam sretna što sam ja ja i ne bi htjela biti nitko drugi.
Hm.. da.. poanta svega je da sam sada super! Idem si kafu popiti :)

| 15:31 | Komentiraj (1) | Print this! | #

utorak, 12.08.2008.

Možeš li?

Pitam se
Zašto mora ovako
Svakog puta
Previše razmišljnja
Previše kalkuliranja
Previše obećanja
Nikad ispunjenih
Što ako ne uspije
Što ako ljubav propadne
Što ako nismo suđeni
Jedno drugome uopće
Reci mi znaš li odgovor
Na bilo koje od pitanja
I reci mi možemo li
Nakon svegaovoga
Ostati prijatelji
Reci bar nešto
Da znam
Trebam li se truditi i dalje
Ili da te zaboravim?

| 16:53 | Komentiraj (0) | Print this! | #

ponedjeljak, 11.08.2008.

some things never change

Kad bi bilo moguće
Upiti u sebe toplinu Sunca
Sjati radošću i dobrom voljom
Svakoga dana ovog svog života
Ne misliti na loše stvari i teške trenutke
Ne misliti o tebi..o meni.. o nama
O onome što je možda moglo biti
A više se neće dogoditi
Jer jedna je riječ okrenula cijelu priču
Razorila sve ono što je postojalo
I premda se smijem po cijele dane
Lažem sebe i sve oko mene
Samim time lažem i tebe
Razorena duša skuplja komadiće
Pokušava doći k sebi
Krade energiju sretnih ljudi oko mene
Jer se nada da će biti bolje
Ma znam da hoće..
Jednog dana bit će ok
Ali zasada..
Pustite me da patim
Jer to znam najbolje

| 15:44 | Komentiraj (0) | Print this! | #

nedjelja, 10.08.2008.

Početak kraja
Postavljen na pladnju
Bez razmišljanja
Uzeto ponuđeno
Sad je vrijeme kajanja
Suza, boli i padanja
Dno je već dotaknuto
Ali postoji još i dalje
Vjeruj, idem i tamo
Jer drugačije ne mogu..

| 09:12 | Komentiraj (0) | Print this! | #

subota, 09.08.2008.

Ljubav

Istina izrečena
Nakon dugog čuvanja
I pogrešnog tumačenja
Pravog značenja
Bujica misli
Teče kroz vrijeme
Koje je stalo
U jednome trenu
Pitam se samo
Da li je trebalo
Da bude tako
Ili je moglo drugačije
Možda jednostavnije
Sada preostaje
Čekanje u tami
Odluka je tvoja...

| 23:57 | Komentiraj (0) | Print this! | #

srijeda, 26.12.2007.

POSMRTNI BAL

Tijela isprepletena
Pronađena u zoru
S prvim zrakama sunca
Crvenilo krvi natopilo je
Meki odar od mahovine
Lica smirena kao u snu
Kao da čekaju buđenje
I prvi udah ledenog zraka
Bjelina gole kože
Izaziva i vuče ka sebi
Zrake jesenskog jutra
Miluju usnule vjeđe
Treperavim dodirom
Klize preko prstiju
Preko prsa i bedara
Ne prekidajući im san
Sunčeva toplina jedini
Svjedok posmrtnog bala…

| 00:24 | Komentiraj (0) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © ups,aj didit agejn - Design touch by: Tri mudraca

Komentari On/Off

< kolovoz, 2008  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


JA? Ja.
*Rođena sam jednog zimskog jutra 1987. dok je padao snijeg.
U Zagrebu.
Pravo sam zimsko dijete.
Vodenjakica.







jedna mudra moje drage prijateljice:
''Ipak, ima nekog smisla konstrukcija ove naše planete.. kad padaš, postoji tlo od kojeg dalje ne možeš pasti, ali kad kreneš naprijed, takoreći poletiš, nema granice..ispred tebe nebo, oblaci, zvijezde, svemir...ali ne i kraj.. možeš ići daleko koliko želiš..''

Parni valjak
Dok je tebe

Dotakni mi usne
Probudi mi tijelo
Još je vatre ostalo
Dotakni mi dušu
Srce je vrelo
Za tebe je izgorijelo


I samo ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika
I samo ne daj, ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika


Slušam, čujem,
Gledam i vidim
Otvaraš se kao cvijet
Tvoje mi oči
Kažu što želim
U njima lezi sav moj svijet

Probudi me strah,
Ne bih da te izgubim
Samo ne znam kakve veze
Imaju godine s tim
Idem dalje ja sa tobom zajedno
Dok je tebe, ništa drugo nije potrebno



Parni valjak
Kada me dotakne

Zlatna slova njeno ime
Budi rijeke zaspale
Svojim dahom pali vatre
Iz iskri što su ostale
I tako kruži meni
Kao plima vječita
Njezno plete moje niti
I u toj igri uživa

A kada me dotakne
Ja protrnem
I bogove i vragove zovem
Ako mogu vrijeme da zaustave

U mojoj duši
Tisuću svijeća sja
I sve do jedne, sve do jedne
Ona je upalila



Seka Aleksić
Početak kraja

Nije ni moglo da traje
od prvog poljubca sam znala to
a ja do kraja se dajem
kao da ostariću sa tobom

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Ako se ikad sretnemo ti prođi
prođi ko da se ne znamo
jedino tako možeš mi pomoći
da te prebolim nekako

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Kad samo stranci
budemo u noći
znaću da sve je nestalo



Nataša Bekvalac
Ponovno

Kriva sam pred Bogom
i pred ljudima
takva mi je sudbina
ne misli da ponosna sam na to
što nisam anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zazalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim

Evo me slobodno mi kaži ne
zaboravi me ili se navikni
da nema krila
i nikad nisam bila anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zažalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim




Plavi Orkestar
Uspomene

Koliko si puta bio
nasmijan, a tužan
koliko si puta snio
isti san, a ružan

Kako stojiš sasvim sam
tu na pragu doma svog
vjetar lišće raznosi
ali nema nikog tvog

Gdje je sada djevojka
koju si zavolio
gdje su prijatelji svi
koje si prebolio

Koliko si puta htio
reci to što ne bi smio
koliko si puta ček'o
da nazove te poznat neko

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
svako svakom plaća dug
nemam ništa ja sa tim

Da li negdje postoje
ljudi kao što smo mi
ljubav gdje razvaljuje
kapije od straha


Hej, šta je nama ostalo
uspomene samo
hej, kako bi te volio
vidjeti bar malo, hej

Ludo su ljeta prošla
nikad ona nije došla
poljupcima da me budi
usnama da trešnje nudi, hej

Evo uzmite mi sve
ja sam ruke digao
kad na sretne obale
nikad nisam stigao

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
volio sam samo nju
nek je sreća prati



Plavi Orkestar
Brodovi

Da li ćeš noćas isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
da li me noćas nada izdala
kada si prag nježnosti preskočila
da li me noćas nada izdala

Da li su stigli moji brodovi
do tebe i do tvoje ljubavi
noćas kad svi su moji sni
na pragu tvom plavi zaspali
noćas kad svi su moji sni


Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi

Da li ćes isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
noćas kad sve su ulice
u gradu tom bez nas ostale
noćas kad sve su ulice

Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi