gluvarenje u rupi

nedjelja, 29.04.2007.

iz dosade...


Znakovi

Ovo sam ja
zar ne prepoznaješ spektar moga glasa
kada dan ulazi u grad
zar ne vidiš kako sijeva nad morem i kako hoću svaki
put zustaviti tišinu ovih stravičnih pokreta

sanjala sam da je noćas dan a da je danas noć
u dolinama mojim, tragovi tvoji se brišu
i nastanjujemo ove rovove kazivanja ispraznog.

Ljepota je uvijek lijepa kada nema mraka
netaknuta kada pijesak ne nameće
svoje uragane rajskih vrhova.

Vjetrovi dobrog raspoloženja kasne svaki put
i kaskaju za onim listovima morskog odraza
u krošnji laganog grada.

Sanjam oceane i ljepotu širokog gutljaja
plovim za svim splavima koje je Huck Finn prespavao.

Šutimo zajedno tišinu jesenjeg jutra
koje me uvijek i iznova tjera da shvatim kako život je
nepopravljivo romantičan,
i kako dane nisi mi ukrao i kako nisam ovdje
nego sam uvijek tamo.
Plovimo uzvodno i pronađimo mjedene strune
tuđih snova.





LICE

uljepšala sam ovaj dan tvojim rukama
naše mašte danas nemaju granica
govorim ti kako ovi snovi traju predugo
kao i prije, još je teško shvatiti sve ove dugine pothvate boja
nebesima sam pružila riječi
i sile se sada sakupljaju sa sanjivim snovima

otkači ove ružne navike
i
skini te teške i demokratske čizme
sa svojih prilika
volim li to tegobe mitova o tebi
ili
volim ono što davno smo planirali
jedan
lagani
polet
u sutra

kada sam tražila more
pronašla sam tmine tmurnih rastanaka
i golubicu preplašenog lica
željela sam mnogo
najviše
a sunce je spržilo zadnje dane ljeta
kroz ritam kolektivne jurnjave
za mirom

jesi li siguran da bi
na bilo kojem svijetlu
prepoznao moje lice ?



Tonemo...

Davno sam stekla povjerenje u
maglovita jutra.
Ti brišeš sumaglice razne sa mojih prozora
odavno nisam tražila nikog da pomakne film
navikla sam se na jurnjvu ljudskih umova i
plitka kormila tvojih usana.

Brodovima je teško u potonuće krenuti.

Povedi me negde gdje neću morati govoriti
gdje ću gledati kako zalazak dana
tišinom otkriva sva raspucana obzorja.
Pokaži mi mjesto gdje si prešao granicu
vlastitog stremljenja.
Treba da se ugledaju ti crno-bijeli svijetovi
jasno je da mi ovo šarenilo stvara nemir.
Tonemo li to opet
ili mi se čini da oblaci gube na težini.
Moja sjena se pretvara u tvoje noge
- 22:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #