Ja nisam luzer...
05.05.2007., subota
Ups...
|
Već dugo je prošlo, možda i predugo, od mog zadnjeg posta. Nije da nemam o čem pisati, nego jednostavno nemam vremena. Evo jedan današnji: Jutros sam vozio seku u Zagreb na utakmicu protiv Montmontaže, i naravno izgubile su, no to sad nije važno! Prvi put vozim u Trešnjevku (dvorana Ivana Arapovića, alias mala dvorana Kutije šibica), i vozim ja lijepo iza Hrsa (trener ŽKK Sisak), a u Zagrebu gužva za poluditi, u tom trenu na svu sreću nije padala kiša! I stignermo mi nekako živi i zdravi tamo, cure odu u svlačione, a Hrs i ja lijepo na kavu u kafić simboličnog naziva "Kutija šibica", u isto vrijeme rukometni klub, e sad ću vam slagati, mislim da je Zagreb,, nemojte me držati za riječ, je imao utakmicu, no po publici bi se reklo da su bili juniori..... U kafiću sretnemo trenerovog dugogodišnjeg prijatelja i u ovoj utakmici protivnika koji se počeo žaliti da gubi volju tza treniranjem djece zbog roditelja i činjenice da se sve vrti oko novaca... Čovjek ima pravo, nemoguće je da jedna ekipa mijenja opremu svakih mjesec dana dok druga ekipa ima dva kompleta dresova 2 godine, a bolja je od bogate ekipe.....   No vratimo se temi, poludio sam na putu kući, kiša lijeva,u Zagrebu gužva po običaju, lik ispred mene koči kao da je na pisti, meni ABS radi svoj posao, voda na cesti, imam osjećaj da iduće kočenje neće dobro završiti, izlazim iz Zagreba živ, gužva se nastavlja do Gorice, u Gorici cure mole da idu u McDonalds, tamo gužva, čekam Shake pola sata, sestra gleda svoj Big Xtra Chicken i pita se što je ona platila 30 kuna, ja se mučim s svojim Shakeom, Maja psuje jer je vrhnje koje je dobila ustvari majoneza, ja se i dalje mučim sa Shakeom, Irma je pojela svoj Xtra i sad zjaka okolo, moj Shake se malo ugrijao pa se manje mučim, Irma me gleda kako se mučim, Irma ode sebi po Shake, nema malog Shakea, kupuje veliki koji nemože popiti, krećemo kući, kiša malo manje pada, nisam te sreće kiša počela ponovno lijevati, da doživljaj bude bolji vozim 20 km iza svatova, kiša pojačava, brisači na maksimumu, ništa se na vidi, ispred mene se ubacuje traktor, napamet ga zaobilazim, stižem kući sretan što sam živ, žive su i cure..........  |
