Ja nisam luzer...

31.10.2006., utorak

Nije da sam u nekoj stvaralačkoj krizi, nego me fasciniraju neke pjesme, kao naprimjer:


Kako je Velika Britanija postala probušeni dolar
Album: Pozdrav iz zemlje Safari (1987)

Rekla je da je iz Banja Luke,
I da se tamo zemlja tresla
Da joj se srušila kuća,
I kako joj je nestala adresa

Vidjeo sam svu ljepotu sveta,
Na času geografije,
Kad je izašla pred kartu,
Bila je veća od Velike Britanije

Na odmoru sam ispred nje
Dubio na glavi
Jer to sam u razredu ja
Najbolje znao

Ko je imao para,
Kupovao joj kifle
Ko je znao riječi,
Pjesme joj je slao

Đulijano Pike, otrov za klinke,
Ženskih srca on je gospodar
Zavede je u mraku, u velikom parku,
A već sutra je za njom vikn'o
Probušeni dolar

Probušeni dolar

Ja tad nisam znao
Šta je tu na stvari
I dalje sam pred njom
Dubio na glavi

Al' Britanija je postala
Ozbiljna i tužna
Britanija je postala
Obična i ružna

Đulijano Pike, otrov za klinke,
Ženskih srca on je gospodar
Zavede je u mraku, u velikom parku,
A već sutra je za njom vikn'o
Probušeni dolar

Probušeni dolar
Probušeni dolar


25.10.2006., srijeda

Studentski dani, sati, minute,sekunde,godine, vječnosti......

Mojoj majci

Ja se slikam
za naslovne strane
i provodim
neke bezvezne dane
(to znaš).

Dajem intervjue
(uvek iste)
i pikiram
ka vrhu top liste.
Pa da:
sve zbog moje drage mame.

Mesto maturske
slike na tablou,
u nekom izlogu
na lokalnom korzou,
sve što radim ja...

Mesto maturske
slike na tablou,
u nekom izlogu
na lokalnom korzou,
sve što radim ja,
ja radim zbog nje.

Mesto maturske
slike na tablou,
u nekom izlogu
na lokalnom korzou,
ovo dajem njoj...

Mesto maturske
slike na tablou,
u nekom izlogu
na lokalnom korzou,
sve što radim ja,
ja radim zbog nje.













Uspijevam se nekako prilagoditi na studentski život!
Mnogi ga zamišljaju kao svijet provoda, alkohola i cura (ovog zadnjeg ima definitivno), no u mom slučaju se (nije) puno toga promijenilo u odnosu na srednju školu! Sreo sam i upoznao mnogo ljudi sa svih smijerova (za one koji su prvi put ovdje, objašnjenje, studiram RGN, R-rudarstvo, G-geologija,N-naftno rudarstvo)! Svi su otkačeni i opušteni, no ipak i malo ozbiljniji od luđaka s kojima sam išao u srednju (nedaj bože većeg zla, pa opet iste imati)!

Što se cura najviše ih ima i najzgodnije su na geoloziji (s kojom imam zajedno predavanja, njmmm...), no i ostali smjerovi nisu zakinuti. Užitak su mi zajednički satovi kad smo svi zajedno, a oko mene samo cure (nisam ni mogao sanjati da će biti ovako) i sreći nema kraja!
Sad će mnogi pogrešno svatiti moje izjave, no dat ću vam primjer!

Cure: Zamislite da oko vas sjede 4-5 frajera,ono baš dobri likovi s kojima bi htjele biti u dobrim odnosima, a oni vam pokazuju da ste im dragi (kako god)!

Dečki: Zamislite oko sebe cure s kojima možete bez ograničenja razgovarati o svemu, a s nekom možete imati i više......


Znači važna je osoba, a ne spol!




Pozdrav od studenta broj R3059!

22.10.2006., nedjelja

Ipak sam tu!

Balaševićev pogled na minula vremena:





Requiem

Kad god prođem ulicom sa tvojim imenom
pomislim na onu pesmu...
Već je godinama ne pevam,
stari refren nikom ne treba.

A ljudi pesme kratko pamte, Komandante...

Ostaće u knjigama i priča o nama:
Balkan krajem jednog veka.
Svako pleme crta granicu.
Svi bi hteli svoju stranicu...

Tope se snovi kao sante, ej Komandante...

Na barikadama su opet zastave,
svet ide k'o na praznike.
I decu izvode s jutarnje nastave
da vide gladne radnike...

A gde smo mi, naivni,
što smo se dizali na "Hej Sloveni"?
Kao da smo uz tu priču izmišljeni...

Vremena su nezgodna za momka kao ja
koji gleda svoja posla...
Nisam lutak da me naviju.
Imam samo Jugoslaviju...

Sve druge baklje bez mene plamte, e Komandante...

Na barikadama su opet zastave...

I svi su tu da dobiju na toj lutriji...
Na barikadama su uvek najbrži,
al' nikad i najmudriji.

A gde smo mi, naivni,
što smo se dizali na "Hej Sloveni"?
Kao da smo uz tu priču izmišljeni...

I prevareni...

I kad god prođem ulicom sa tvojim imenom
pomislim na Panta rei...
Baciće se, tako, neki lik
kamenom i na tvoj spomenik.

Jer sve se menja, i sve teče... Čoveče.

15.10.2006., nedjelja

ONA

Ovo je priča o stvarnim događajima sa stvarnim likovima, no zbog privatnosti imena se neće navoditi!


ONA



Nedavno sam je ponovno sreo, osjetio sam njen miris odmah kad je ušla u prostoriju. Nije to bio miris njenog omiljenog parfema, to je bio njen miris, miris nje! Taj miris me odmah podsjetio na jedno predivno ljeto i njenih predivnih oblina, čuo sam i njen glas iz onih trenutaka dugih razgovora u kojima smo pokušavali dokučiti život i svijet! Taj njen miris me odveo i do obližnje rijeke na čijoj smo obali znali provoditi noći jedno uz drugo, sjeti sam se i kiše koju nisam osjećao jer sam tad bio zaljubljen u nju!
Tad je ona došla do mene i svati sam ta to nije bio san , nego java koja se upravo događa! Opet sam čuo njen glas o kojem sam bio ovisan i kojeg sam mogao satima slušati bez prestanka! I bio sam sretan što sam mogao ponovno čuti taj glas i osjetiti njenu prisutnost. Tad se pojavila i njena prijateljica, meni jako draga osoba koja mi je nekoliko puta pomogla riješiti neke stvari, i njih dvije su počele plesati nedaleko od stola za kojim sam sjedio sa društvom!
Bilo mi ju je teško gledati u svom sjaju njene ljepote, no ujedno mi je bilo drago, jer je izgledala jako sretna, što mi je bilo najvažnije!

Jednom je netko rekao: „ Ne okreći se za prošlošću, nego gledaj u budućnost!“
Lako je to reći, treba to uspjeti izvesti, jer nas prošlost uvijek prati!




Mojoj prvoj djevojci!

08.10.2006., nedjelja

žIVOT JE PREVARANT.....

Sinoć sam bio u noćnom provodu i sreo neke osobe!

*******************************************
*******************************************
*******************************************
*******************************************
*******************************************
*******************************************
*******************************************
*******************************************



Post je cenzuriran zbog anonimnih pritužbi koje
je redakcija uvažila! Post nije obrisan zbog osobne
važnosti komentara! Nadamo se da daljnjih pritužbi neće
biti!
Vaš Green!

04.10.2006., srijeda

Joj nisam znao da je tako teško pratiti nastavu! Već sam na ruku živaca! Znate onaj osjećaj tupe boli, e baš to!

02.10.2006., ponedjeljak

Došao je i taj dan...


Danas mi je bio prvi dan na faksu i bilo je ok!

Upoznao sam jednu curu koja je čista legenda, nije moj smijer no imamo nekoliko predmeta zajedno pa se nadam daće nešto i "biti"! Upoznao sam još neke zanimljive ljude i nadam se da će biti dobro!



Do čitanja!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.