<	lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Svibanj 2018 (1)
Prosinac 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Lipanj 2014 (1)
Lipanj 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Veljača 2012 (2)
Studeni 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (12)
Ožujak 2007 (15)
Veljača 2007 (20)

Komentari Jawohl Herr Oberstürmführer/Nein!

Pozdrav Domovini i Anti Gotovini!

Web Counter




Starmen:




ACE VENTURA

TEMPERATURA U ZADRU




agent Smith kicks ass

"Čovjek i ljudski rod doista se trebaju bojati malih mesnatih erektivnih topova (penisa), koji besciljno pucaju te uz pomoć nabrojenih spolnih surogata narušavaju naravni i nadnaravni koncept ljubavi."


The Horrorist Lyrics
It Goes Like This Lyrics

''Glazba mi je religija. I na onom će svijetu biti glazbe.'' Jimi Hendrix


Dujtrich
4.rajh

neizbrojive, gusto zbijene, crne kacige zlate se na suncu
smireno i disciplinirano čekaju
gledaju zastavu koju nosi vjetar
srca im kucaju ujednačeno kod zakletve domovini
preciznim korakom stupaju naprijed
pozdravljaju ih silne ruke njihova naroda
nezaustavljiva rijeka istomišljenika hrani im duše

Sutrašnjica je njihova. Das Reich Kommt Wieder!

Prečaci & majkumujebenkrvavuupičku!

Blog.hr

Kontakt:
-> elektronička pošta: starmen_blog@yahoo.com - ne koristi se baš često

Rock & roll (čitam(o) ove):
Limerick
Crazy ellff
Crveni feral

Još jedna zanimljivost:
Zemlja-ravna ploča
-živa istina

Duje mjuzik:

Jure mjuzik:

Živa legenda

Heeeey Gringo...

Erwin Rommel - biografija

Punim imenom Erwin Johannes Eugen Rommel, rođen je 15. studenog 1891. u njemačkom Heidenheimu. Na nagovor svog oca, pridružio se lokalnoj 124-oj Württenberg pješadijskoj pukovniji. Nedugo nakon toga poslan je u vojnu školu za oficire u Danzigu. Za vrijeme prvog svjetskog rata borio se u Francuskoj, Rumunjskoj i Italiji kao član elitne jedinice Alpen Korps. Tamo je stekao sjajnu reputaciju. Također je dobio najveće prusko odličje - Pour le Mérite, inače predviđeno samo za generale. (...)
Prije početka Drugog svjetskog rata bio je zapovjednik bataljuna Hitlerove osobne garde.
Prije invazije na Francusku Rommel je zamolio Hitlera da mu da zapovjedništvo nad tenkovskom divizijom (panzer division). Dodijeljena mu je 7. panzer divizija, koja je bila ključna u invaziji na Francusku. Pokazao je zavidnu vještinu u ovim operacijama iako nije imao nikakvog iskustva sa oklopnim jedinicama. 7.panzer divizija dobila je poslije nadimak Gespenster Divisionen (Ghost division), zbog svoje brzine i elementa iznenađenja, toliko da čak ni njemačko Vrhovno zapovjedništvo nije znalo gdje se divizija nalazi ni odakle djeluje. (...)
1941. poslan je u Libiju kao zapovjednik dvije panzer divizije da pomogne demoraliziranim talijanskim snagama. Istjerao je britanske snage Commonwealth-a iz Libije i prodirao prema Egiptu. U Africi je zaradio nadimak ''Pustinjska lisica'' (Desert fox). (..) Rommelov Afrički korpus nikada nije bio optužen za nijedan ratni zločin, a sam Rommel o ratu u sjevernoj Africi govorio je kao o ''ratu bez mržnje''. Rommela je zamijenio talijanski general Messe, a Rommel je napustio Afriku zbog zdravstvenih razloga. (...)
Rommel je također poznat po tome što je odbio izvršiti Hitlerovu naredbu smaknuća židovskih zarobljenika u logorima. Kad je britanski major Keyes ubijen u neuspjelom pokušaju britanskih komandosa da ubiju ili zarobe Rommela, naredio je da ga pokopaju sa punim vojnim počastima. Tijekom izgradnje obrane na obalama Francuske, Rommel je naredio da se francuski radnici ne tretiraju kao robovi, nego da se njihov rad plati. (...)
Borio se također u Grčkoj, sjevernoj Italiji i Francuskoj, gdje mu je dodijeljena obrana obala Normandije od dugoočekivane Savezničke invazije. U obrani Francuske, Rommelova strategija razlikovala se od one koju je imao Hitler. Vrhovno zapovjedništvo Njemačke, kao i Rommel, vjerovalo je da će se glavna invazija dogoditi na području Pas de Calaisa (Doverska vrata). Bili su u krivu.(...)
Za vrijeme istrage nakon prvog neuspjelog atentata na Hitlera, Rommel se je našao na listi mogućih organizatora, zbog svoje oštre kritike nacističkog vodstva. Trebao je izaći pred sud. Zbog popularnosti u narodu, Hitler mu je dao da bira: počiniti samoubojstvo s cijanidom, ili izaći pred sud. Počinio je samoubojstvo 14. listopada, 1944. Pokopan je s punim vojnim počastima.
Citat (svojim vojnicima):''Znam da vam nisam mnogo ponudio; pijesak, vrućinu, škorpione... ali dijelili smo ih zajedno. Još jedan zadnji udarac, i u Kairu smo. Ako i ne uspijemo,... pa, barem smo probali... zajedno.''

Jebate

Ova kutija je prazna(!)

gespenster-divisionen

srijeda, 13.06.2007.

Djelić dobrote... polako odlazi... Otišao je tu noć veoma iznenadno, a opet duboko u sebi znao sam da uskoro dolazi taj dan. Nebo je bilo čudne boje, nekako sablazne, a oblaci su radili čudne oblike strašnih zubiju; dok se još jedan djelić dobrote legano penjao prema nebu, poprilično strmim stepenicama. Nestao je još jedan djelić dobrote s ovog svijeta. A ionako je ima premalo... Kad sam zadnji put gledao u njezine tople oči, nije mi se činila predana, ta dobrota. Ali teško je i dobroti opstati uz svo zlo i tugu oko nje. Došlo mi je da vičem na sav glas; od pomiješanih osjećaja tuge, ljutnje i pomalo razočaranja u meni. Vrata raja još uvijek zjape otvorena čekajući da se taj djelić dobrote polagano uspne stepenicama pozdravljajući svoje voljene koje ostavlja za sobom; sa, čini mi se, možda i laganim smješkom na licu. Ne znam jeli to bio smješak olakšanja, ili utjehe za ostavljene usamljene duše. Uglavnom, čini mi se da joj nastupa olakšanje, ostavljajući ovaj okrutan svijet. Zbunjenost? Pa i ne baš...ali ipak... Tješim se da nakon i više nego trnovitog puta do tih stepenica, valjda će put preko njih biti ugodan; jer trebao bi biti. Najveća želja onih koji tuguju zasigurno je da stepenice jednostavno nestanu, da prestanu postojati, iako su svi duboko u sebi znali da je to nemoguće. Osjećao sam se poput otkinutog lista natopljenog kišom kojeg svejednako nosi vjetar; hladan vjetar puhao je dok se nebo uz grmljavinu i sijevanje otvaralo, da primi još jedan djelić dobrote... Nadam se da će i poslati još koji nama smrtnicima, na Zemlju. Što je ovaj svijet bez dobrote? Srećom, još jedan djelić dobrote bio je tu uz mene, bez kojeg bih teško progurao taj kamen sa vrata slobode i smirenosti. Da ih barem ima više. Kao što ima zrnaca pijeska u pustinji, toliko nam treba dobrote i ljubavi...koliko i kapi u moru oceana...koliko i slova u svim knjigama na svijetu...pa možda i više... Neka ih donese ovaj povjetarac koji još uvijek lagano fijuče raspirujući beskrajnu i sparnu monotoniju.... ...jer prah si i u prah ćeš se vratiti... ...jer prah si i u prah ćeš se vratiti...