geomir

MOJA KALETA

MOJA KALETA

„Moja“ kala počinje od mojeg ulaza u dvorište omeđena suhozidom
i s druge strane komšijinim dvorišnim zidom,
koji je ustvari bio zid kuće iz vremena gradnje naše crkve-tvrđave (1571)
u kojem je novovjeko probijen vratni ulaz s lukom.








Kala vodi prema moru u dužini 50 – 60 m, ima desetak stepenica
pod kaldrmom od početka do kraja. (kaldrma tur. iz grčkog „lijepi put“)
Na sredini je uglavljena ploča s godinom gradnje.
Nedvojbeno je izgrađena hiljadu neke devedeset treće! Sasvim sigurno nije građena 1993. g. !!!
Sigurno je to bilo 1893 kad je Franjo bio na vlasti, a mi imali svoju općinu.
Kada je sagrađena škola, groblje, novo riva i drugo uz pomoć novca
što je Općina Vrboska sakupila od prodaje zemljišta mještanima,
koje nam je, opet pod Franjom, nova država otela.





I tako je kala služila svima, a u posebnim prilikama posipala cvijećem za posebne goste.







Prije sam čuo da su počeli radovi u mjestu na postavljanju cijevi za kanalizaciju,
pa je i naša kala došla na red da se prekopa.
Ovih dana sam u Splitu i komšija mi javlja tužnu vijest.
Poslao i slike, kako ćošak mojeg suhozida poslije višestoljetnog života
nije izdržao napredak koji nas je snašao ovih dana.










A posebna je priča kako će se naša kala vratiti u prijašnje stanje.
Kaldrma je sačuvana i pospremljena na paletama omotana plastikom.
Ne vjerujem da su svaki kamen obilježili brojem i pozicijom da bi se vratio tamo gdje je bio.
Valjda će paziti da gornja strana svakog kamena bude ona stara, izlizana stoljetnim hodanjem gore – dole!