geomir

OSMARTNICA

Ovo djelo je slika stvarne prošlosti.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je namjerna.
Kliknuti na link i slušati originalni izgovor teksta

Aktiviraj link i prati napisani tekst


Ovih don kad se čulo i vidilo po radiju i po televiziji martvašku mužiku,
breconje zvuon i pope kako molidu za ispratit u pokuoj višnji
stori, obišni televizijski sinjol ča je živi 53 godišćo, a umor je,
jerbo ga je zadovi novi digitalni sinjol, ano domini 2010,
Forani i Bročani spomienili su se da ni baš tako kataklizmički zazvonila
osmartnica ča je prin 25 godišć izošla u Pometu,
s kojuon son objovi smart Jadrolinijine brodske pruge 603
koja je godišćima bila pupak ča je veživo ta dvo naša škoja
jedon s drugin i sa Spliton.
(„ča je pusta Luondra kuontra Splitu grodu“ kako se tuo kanto u pismi).



U osmartnici je pisalo:

„Slomjena sarca javijemo pritužnu i guorku vist da je danas,
dona 30. šetienbra 1984. posli daleke i tieške bolesti
ispustila svoju plemenitu dušu Jadrolinijina pruga 603
SPLIT-SUTIVON-BOBOVIŠĆE-MILNO-BUOL-JIESA-VARBUOSKA i nose.
Pokuojnica je još u vrime čorno-žute krajevine počiela vozit jude i robu
ča je nastavila činit na tuoj ruti i posli parvie gvere,
bez pristonka, svakega rabotnika i tako bila spona meju namin
i glavni divertimenat generacijima malomišćanskega svita Broča i Fora,
a zonjih godišć vikendašima i bruojnin turistima.





Drogo pokuojnica biće ispraćena tužnin fišćotima broda Porozina.
Njezin svitli lik ostaće non zauvik u lipoj uspomeni.
Neka jon je vična slava i fola!
Duboko ožalošćeni:
Sutivjani, Bobovišćani, Milnarani, Boljani, Ješani i Varbuovjani
s Jadrolinijinin agientima kako i mnogobruojna vikendaška i turistiška svuojta.“




Ko ča isprid tv digitalnega sinjola, kako smo rekli, nestaje obišni sinjol, tako su i
Jadrolinijini brodi tipa „Porozina“ „Pašman“ „Takovo“ „Valjevo“, „Ohrid“ i drugi
nestali isprid trajektih ča moredu ukarcat ne somo veći bruoj putnikih,
nego i veliki bruoj autih i kamionih karcatih puston robon i materijolima.

Kad su čitali tu osmartnicu Forani i Bročani
(oliti Bročani i Forani, kako se iz kojega kantuna gledo)
nisu mogli, a da se ne spomienedu i vaporih na garbun
ča su zaminili braciere i trabakule.




Dočekovonje vapuora je bila poslastica.
Tuo je bi dogođaj koji se ni smi propusti, jerbo uvik se moglo vidit ništo novo.
Gledolo se kako kuštoje, strohovolo da ne pukne cima, a uvik se atiento
i kurijužo pratilo kuo je sve duošo dok su se putnici iskarcovali priko skale.



Vinć je škripo dok je uz riči „vira“ i „majna“ dizo robu iz stive broda
i kalovo je na rivu di su fakini sa karima, a posli i s traktorima,
ča su zaminili kare, raznosili robu po butigima ili već za koga je tuo bilo naručeno.
Posli njih su duošli moderniji motuorni brodi,
ča su bili žveltiji i bez parvie i druge klaše kako su tuo prin bile na vapuorima.

Mlaji, ča sad putujedu trajektima ala „Tin Ujević“ „Marjan“ „Hektorović“,
a i katamaranima i gliserima, moredu doznat iz ovie osmartnice
ne somo kako su putovoli njihovi stariji,
nego i koliko jin je vridila ova brodska veza koja in je kuštovala isprid kuće
i dobotu nikad se ni dogodilo da radi grubega vrimena ni bilo partience.



I žunta od mojie bonde.

Kako ča smo čuli u Osmartnici, pruga 603, na ruti: Split-Varbuoska-Split
je upokojena, jerbo je Broču i Foru narieso apetit u svakon pogliedu,
a ča pruga 603 već ni mogla dat.
Broč je dobi glavnu štaciju u Supetar, a For u Pajiz,
di su sad dohodili trajekti koji su privozili ne somo čejad
nego i auta svih vorstih ča prijašnji brodi nisu mogli.
Ti brodi rojeni 50-tih, 60-tih su isto tako upokojeni,
izriženi i prodoni kako storo gvožje.





Ostali su živi, Postira i Premuda i još dondanas trafikodu,
jedon na roti Dubrovnik – Elafiti, a drugi Moli Lošinj, Srakane, Unije, Susak.

Anke, od Zadra do Preko vozi Lara, a od Šibenika do Vodica bruod Tijat.

Jadrolinija, govori, imo voju izgrodit Novo Postira somo se nezno ka`će.


Autor: Dinko Matković
Autorov blog: Insulano

Prošti: Geomir
Fotografije: Geomir (1., 3., 4., 7. s neta))


Manje poznate riči:

martvašku = mrtvačku
zadovi = zadavio
veživo = vezivao
daleke i tieške = duge i teške
svakega rabotnika = svakog radnog dana
tužnin fišćotima = tužnim zvižducima
svuojta = rodbina
garbun = ugljen
braciere i trabakuli = nazivi drvenih brodova
vapuor = parabrod
kuštoje = pristaje
cima = konop za privez broda
atiento = pažljivo
kurijožo = znatiželjno
vinć = dizalica s vitlom
vira - majna = diži - spuštaj
iz stive = iz utrobe broda
kalovo = spuštao
fakini = obalni radnici
karima = kolima na ručni pogon
po butigima = po trgovinama
žveltiji = brži
kuštovala = pristajala
dobotu = umalo, skoro
žunta od mojie bonde = moj dodatak

#o ST a n i d o m a

Nije ni meni bilo teško pronać praznu klupu, ne da se sunčam, već da odmorim malo noge.
I pristupe mi dva zaštitara:

Barba ne smije se sjediti na klupi.

Kako to mislite, kažem ja, na TV kažu da je zdravo izać vanka i prošetat.

Može se šetat, ali ne i sjedit u centru grada. Da ste na Bačvicama ili Žnjanu tamo morete sjest.

Moram malo noge odmorit.

Ako ne morete hodat onda stojte doma.

Pa nikoga ne ugrožavam niti mene tko ugrožava ako sjedim ovdje.

Pa znate vi naš svit, jedan sjedne i odma se drugi počnu okupljat.

Je li to žene navaljuju. Nisan ja te sriće!

Kad sam obećao da ću se dignit i krenit dalje
i oni nastaviše svoju misiju dalje prema pazaru.




A onda, na autobusnoj postaji upozorenje i sve mi je bilo jasno!

U SVOM FILMU

VELIGDEN

“Repetitio mater studiorum est”,
Mene našlo dva puta godišnje istu lekciju ponavljat!
Znan je već napamet. A opet, ništa mi nije jasno.
Dok gledam Križni put u praznom dvorištu Vatikana.



Glavne ličnosti su Židovi, Izraelci, a prije 2000 godina dojde Isus
s idejom da ih izvede na pravi put. Neki njegovi zemljaci ga slijedili,
ali većina, a pogotovo glavari, bili protiv i moj ti Isus svrši razapet na križ.
Rimljani, okupatori, ne bi ga bili ubili da to njegov narod nije izričito zahtjevao.



Po Mateju XXVII, 21-25
Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?"
A oni rekoše: "Barabu!"
Kaže im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?"
Oni će: "Neka se razapne."
A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!"
Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež,
uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći:
"Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!"
Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!"
Tako je registrirano u Evanđelju po Mateju jednom od Isusovih sljedbenika,
a čita se kao “rič Božja”!!




Matej je registrirao i posljednje trenutke Isusova života na križu. Pa kaže:
Po Mateju: XXVII, 46
O devetoj uri povika Isus iza glasa: (na materinjem, Aramejskom jeziku)
"Eloi, Eloi, lama sabahtani?"
To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"
A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh.



Isto je registrirao i Isusov apostol Marko.
Po Marku: XV, 34 i 37
O devetoj uri povika Isus iza glasa: “Eloi, Eloi lama sabahtani?”
To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"
A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.
Ova svjedočanstva pokazuju kao da mu nije jasno što se događa.
I cijelo vrijemo od uhićenja pa do dolaska na mjesto raspeća skoro da ne progovori.



Ali još dvoje Isusovih apostola registriralo isti događaj,
i njihovo svjedočanstvo prikazuje Isusa u posve drugom svjetlu.
On razgovara sa ženama uz put dok nosi križ:
Po Luki XXIII, 29-46
“Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom,
nego plačite nad sobom i nad djecom svojom.”
Jer evo idu dani kad će se govoriti:
'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.'
Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!'
Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?"

A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube.
I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja,
ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
A Isus je govorio:
"Oče, oprosti im, ne znaju što čine!"
I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.


Sa razbojnicima razapetim do njega vodi smisleni razgovor
i točno zna što će se dogoditi.




Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao:
"Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!"
A drugi ovoga prekoravaše:
"Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom?
Ali mi po pravdi, jer primamo što smo djelima zaslužili,
a on - on ništa opako ne učini."
Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje."
A Isus će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!"
Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete,
jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.
I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!"
To rekavši, izdahnu.



Sumnjivi su mi ovi apostoli, ako su uopće oni autori ovih svjedočanstava.
Što je istina i koje su Isusove zadnje riči!??

I čudno kako to Matej, “autor” evanđelja, opisuje "svoj prvi susret" s Isusom:
Matej, IX, 9
“Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici.
I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim.”



Po Ivanu IXX, 25-30
Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke,
Marija Kleofina, i Marija Magdalena.
Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci:
"Ženo! Evo ti sina!"
Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!"
I od toga časa uze je učenik k sebi.
Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno,
da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam."
A ondje je stajala posuda puna octa.
I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom
pa je primakoše njegovim ustima.
Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!"
I prignuvši glavu, preda duh.




Blagoslov od Pape Franje i sritan vam Uskrs!!!

OD MATEJUŠKE DO FREUDA