geomir

MARAŠKI PIETAK

Maraški pietak je prvi petak u mjesecu martu (ožujku)
kada je, kažu, proplakao Isus na jednom križu, krvavim suzama.

To se dogodilo u šesnaestom stoljeću,
kada su mišćani bili međusobno u žestokom sukobu.

Jedna grupa bila da se i dalje ostane pod jurisdikciju
crkve iz mjesta dolaska, a drugi su bili za - samostalnost i nezavisnost!
Sukob je eskalirao dotle da je ondašnji papa Siksto V izdao specijalnu
bulu da se poštuju prethodni uslovi nagodbe.
Kasnije, jer je sukob trajao stoljećima, od strane nuncija iz Venecije,
15. IV. 1588. g., upućena oštra prijetnja
suspenzijom svima u diecezi, pa i ekskomunikacijom.
Biskup izuzet.
Od tada je u mojem malom mistu na maraški pietak
običaj ugostiti i nepozvane, da bi pokazali kako smo dobri i pitomi domaćini.
Naravno, pozvane se podrazumijeva ugostiti.

I tako, meni, na ovi maraški pietak, banuli dva čovika.
Nikad ih ni čuo ni vidio!!
Kažu,.... mi došli,... ajde nas lipo ugosti!


Na brzinu izvadih pjate



Oni lipo zauzeli mista



orahovicom otvorili apetit



Pojili juhu i ćakulajući čekaju predjelo



Toplo servirano stiglo na stol



zvano "muka Isukarstova"



Odmah smo se prihvatili mučit !



Glavno jelo, "manu nebesku", nije bilo kad ni uslikat,
a bilo nešto smuljano od sipa, škampi i riže.
I za desert nastavili smo tuć po "lignjicama".



A na kraju, zagrljene i očito zadovoljne goste sam ispratio
i zamolio da se druge godine najave, pa bih se potrudio
da nešto suvislo napravim,da budu još zadovoljniji, a ne ovako na brzinu!! :-)))