14. i 15.2. 2015. godine, u prostorijama Privatne klasične gimnazije u Zagrebu u Harambašićevoj ulici, održala se yaoi i yuricon konvencija, drugi put u svojoj, nadamo se dugoj povijesti. Konvenciju je organizirao jedan od najpoznatijih hrvatskih cosplayera, Damyen Le Fay. Teme su bile vezane uz japansku pop kulturu, otaku supkulturu, ali i druge stvari o kojima nemate prilike slušati svaki dan, s naglaskom na "yaoi" i "yuri".
Yaoi je žanrovska vrsta mangi ili animea u kojoj su glavne teme ljubavi između muških likova, a yuri je ista definicija, samo sa ženskim likovima. Iako neupućeni ljudi često vjeruju kako čitanje ovakve literature znači da ste pripadnik LGBT zajednice, to ne mora nužno biti točno, isto kao što ni čitanje shotacon mangi (s temama ljubavi između muške djece i maloljetnih osoba), vas ne čini pedofilom. Upravo je to bila tema predavanja Christine Tomoe Kuran, inače voditeljice cjelokupnog programa. Osim što je objasnila kako se yaoi ali i drugi spomenuti tabu žanrovi ne promatraju kao pornografski sadržaj već kao umjetničko djelo, pa samim time nisu uvijek predmet nečijeg seksualnog interesa, također je objasnila i neke druge stvari kod ovih žanrova koji nisu onako kako izgledaju. Primjerice, silovanje, koje je prisutno u ovakvoj literaturi, metafora je za nekontroliranu strast i neobuzdanu ljubav (no, takve metafore ne potiču niti opravdavaju silovanje u stvarnome životu). Bilo je još brojnih predavanja, ali i ostalih događanja. Uz projekcije brojnih anime i animix filmova, imali ste i priliku da okušate svoje pucačke sposobnosti gađanjem CD-ova, disketa ili malih maketa tenkića iz airsoft pušaka, pod budnim okom i uputama Vjerana Rusa koji se airsoftom bavi već deset godina.
Konvenciju su svojim prisustvom počastili i sjajni cosplayeri u svojim cosplayima, a velika senzacija bila je posjeta Reike Arikawe, jedne od najpoznatijih svjetskih cosplayerica. Mnogi njeni obožavatelji su bili oduševljeni njezinom posjetu i nisu mogli dočekati priliku da zatraže njen autogram. Osobno, Reiki se posjet konvenciji veoma svidio, iako se dogodio lagani kulturni šok, kada su posjetitelji jednom prilikom izletjeli iz dvorane prije Reike koja je bila gošća, što je suprotno japanskom bontonu. No, nesporazum je ubrzo riješen, a ljudi su, u želji da kao pravi domaćini svojoj gošći boravak učine što ugodnijim (a i s obzirom da se većina njih deklarirala kao otaku, dakle kao obožavatelji japanske kulture, pa valjda samim time i japanskog bontona), počeli primjenjivati tu crticu pristojnosti i samim time naučili još ponešto o japanskoj kulturi. Sama Reika je na početku djelovala pomalo previše kapitalistički nastrojena i fokusirana na zaradu. Ljudi su mogli autogram i slikanje s njom dobiti jedino kupnjom njenih artikala, no idući dan je pokazala svoje pravo lice, u besplatnom organiziranom druženju gdje ste s njom mogli pričati o čemu god vas volja, a najviše su osim o Japanu općenito, pitali za savjete kako raditi što bolje cosplaye i ponešto o njenim osobnim počecima u dotičnom zanatu. Također je održala predavanje o stiliziranju perika. Osim Reike, konvenciju je svojim dolaskom uvećao i Akira, hrvatski dizajner ikemen odjeće. Održao je predavanje o šminki i metroseksualizmu, kako ga doživljavaju na istoku, a kako kod nas na zapadu (i da, puno ga bolje doživljavaju na istoku). Također, prve je večeri održao sjajan afterparty čiju su atmosferu podizale K-pop, J-rock i J-pop melodije. Jedan od zasigurno najboljih doživljaja, bila je prilika degustirati brojne japanske slatkiše i jestive artikle u maid caffeu, gdje su vas usluživali Borna Branilović i Lara Medaković. Iako u Zagrebu postoje specijalizirani dućani gdje možete kupiti japanske proizvode svaki dan, cjenik dotičnih dućana je poprilično visok, a na yaoiconu čiji su organizatori hranu kupili i uvezli direktno iz Japana, imali ste prilike kupiti za veoma jeftine cijene, od 5 do 20 kn. Ljudi su uistinu bili zadovoljni. Kako bi se bolje sporazumjeli s Reikom, ali i sa ostalima na japanskom, pobrinuo se Dominik Palenkaš, predsjednik Hrvatskog japanskog društva, koji je okupljenima objasnio kako na japanskom razgovarati sa osobom formalno, a kako prijateljski opušteno, a sve to iz vlastitog iskustva koje je u Japanu stekao prilikom izmjene studenata. Ili, ako ste se ikada zapitali kako se obraniti najbrže i najefikasnije, odgovore vam je spremio Jani Samrak, majstor drugog stupnja u Wing chunu, kineskoj uličnoj formi Kung Fua, a profesorica Iva Žegura, inače u Hrvatskoj psihologiji najpoznatija kao stručnjakinja za transrodnost i transeksualnost, govorila je upravo o dotičnoj temi i zapanjila ljude drugačijim definicijama nekih riječi na koje nismo navikli. Primjerice, vjerojatno smatrate kako su spol i rod jedno te isto, međutim, najgrublje rečeno, te dvije riječi se razlikuju po tome što je spol ono što imate u gaćama, a rod ono kako se vi osjećate u glavi.
Ukoliko predavanja nisu bila vaša stvar, mogli ste se komotno družiti s ostalim ljudima u sobi sa štandovima, gdje se malo kupovalo, a puno zabavljalo. Primjerice uz partije "Magic the gathering", "Net runnera" i mnogih drugih igara, a još jedno mjesto za druženje i pogotovo uživanjem u čarolijama UV žarulje, omogućio vam je Anatoliy Chernyavskiy, koji je uredio predivnu "sobu za meditaciju".
I za kraj, konvencija je održala brojna natjecanja. Bila su to natjecanja u pisanju fanfica (proznih priča čiji su likovi već dijelovi nekih poznatih djela), a prvo mjesto osvojio je Serge svojim djelom "Yaoi game: Enzai (falsly accused)". Marsela S. osvojila je prvo mjesto svojim fanart crtežom iz animea "Utan no prince sama". Oboje presretni svojom pobjedom, Marsela, kojoj je za crtež trebalo tri dana, rekla je kako nije očekivala pobjedu, ali da nikad nije prestala vjerovati u svoje crteže. Sponzori konvencije MMMphoto, koji su u svojim fotografijama ovjekovječili ovaj događaj, priredili su vlastito natjecanje u igranju videoigre "Beat Hazard". Igrati ste mogli u paru ili sami, a nagrada je bila vaša fotografija, kako sami kažu, najbolja fotografija ikada, koja će isprintana biti poštom dostavljena na vaša adresu. Svoju fotografiju nestrpljivo očekuju: Vjeran Rus i Denis Spahić, te Karlo Marđetko kao samostalni igrač. Ipak, najveću pažnju su plijenila dva cosplay natjecanja. U prvom, posjetitelji su sa 58 glasova, odlučili kako je cosplay Sinona iz "Sword art online 2" od Martine Barišić, najbolji. A u drugom natjecanju Reika je osobno ocijenila pobjednicu, Maju Haberle i njen cosplay Lizzie iz serijala "Black Butler. Iako Martinu pobjeda i nije posebno dojmila, jer kako sama kaže: "Ja cosplayam radi sebe i zabave. Volim cosplay i zabavno mi je posvetiti se izradi lika, a većinu svoje nagrade sam podijelila s prijateljicama (u pitanju su bile ekstenzije za kosu, lančić i privjesak)", Maja se ipak osjeća nešto više oduševljenijom time što je u cijelom moru odličnih cosplaya, Reika Arikawa izabrala upravo njezin kao najbolji. "Pošto sam tek nedavno počela cospayati nisam očekivala da ću odmah biti proglašena kao najboljom i još to od Reike, ali drago mi je da se to dogodilo i to me svakako potiče da nastavim cosplayat", rekla nam je Maja na završetku konvencije. Još jedna stvar kojom nas je Reika zapanjila, bilo je njezino sjajno pjevanje uvodne pjesme "Black rock Shootera" (iako joj je na početku malo falilo zraka, udahnuvši u kratkom instrumentalnom djelu, ostatak je naprosto rasturila) kao svoj završni pozdrav prije odlaska iz Hrvatske.
Ljudi su bili veoma zadovoljni, Organizatori su bili uistinu pristupačni, i u kojem god djelu djelu gimnazije se nalazili, uvijek bi vas netko obavijestio o svemu što se događa od predavanja ili projekcija i događaja općenito, kako ništa ne biste propustili. Osim sjajnog provoda, cijeli događaj je obilježila i edukacija, kako o istočnjačkoj kulturi, tako i o drugim stvarima (primjerice, predavanje profesorice Žegure).
Nakon što je prevalio svoje početke kao sitno prijateljsko druženje u vikendicama, sve do današnje forme male, ali opet briljatne konvencije koja razbija tabue, Yaoi i Yuricon uistinu treba, kao što smo i napomenuli na početku članka, imati dugu povijest i uistinu se nadamo da će je imati, da će se ponovno održati i da se neće, kako nažalost često zna biti sa mnogim dobrim stvarima, pokvariti, nego da će zadržati iste kvalitete kakve je imala do sada. A to su jednostavnost, susretljivost, educiranje i hrabrost za širenje otaku supkulture prema kojoj, iako nailazi na sve veću popularnost u Hrvatskoj i svijetu i dalje ima obilje predrasuda, ali i nepoznanica koje se upravo na ovakvim događajima razjašnjavaju.
Publika napeto gleda "Boku no piku"
detalj iz dotičnog animea
Look at all this food i can`t pronounce
Wing chun, par pokreta
BANG! dead
!
U društvu s Reikom
Reika s organizatorom konvencije, Damyenom Le Fayom (fotografija od MMMphoto)
Reika sa njoj osobno najboljom cosplayericom, Majom Haberle (fotografija od MMMphoto)
Martina Barišić, jedna od pobjednica cosplay natjecanja
Samo neki od brojnih gostiju (fotografija od MMMphoto)
