Školska godina za maturante, u trenutku pisanja ovoga članka, završava za četiri mjeseca i zacijelo će proći brže no što očekujemo. Kada smo upisali prvi razred srednje škole, konačno smo odahnuli jer smo smatrali da je najteža odluka u našim životima iza nas. Ali onda smo uvidjeli da je taj osjećaj bio kao da na vas pucaju iz tri strojnice, a sada su se, četiri godine kasnije, vratili s cijelom artiljerijom NATO vojske
Da, takav je osjećaj: ulog je mnogo veći jer odluke koje donesemo sada imaju veliki utjecaj na naš život. Znamo da smo tako govorili i pri upisu u srednju školu, ali ovaj je put još ozbiljnije. Hoćemo li upasti na fakultet ili probati naći zaposlenje? Ili, s obzirom na sadašnju situaciju, hoćemo li upasti na fakultet ili pronaći nezaposlenje?
Vjerojatno nitko ili zbilja malo tko, danas ima plan maturirati i zaposliti se u struci. Svatko sa tim planom, može odmah doći u prostorije hrvatskog zavoda za zapošljavanje, gdje će veoma vjerojatno ubrzo imati stolicu za koju će moći poput Sheldona iz Teorije velikog praska, prigovoriti: To je moje mjesto tu ja sjedim, kada netko neupućen sjedne na nju. Hrvatska je u teškoj ekonomskoj krizi. Broj nezaposlenih osoba iznosi oko 300 000 ljudi, do sada već sigurno i 340 000. Osobno, program ekološkog tehničara u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga upisao sam zato jer mi se činio zanimljivim, ali i jer je ujedno zbog sve veće potrebe ekologa u rastućem zelenom trendu, te s obzirom da je riječ o relativno novom zanimanju s malo kvalificiranih ljudi, garantirao veoma lako zaposlenje. Međutim, kako nam je profesor Siniša Živković, prilikom jednog od svojih motivacijskih govora na satu informatike zorno prikazao koristeći web stranice Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, nitko ne traži ekološke tehničare. Isto vrijedi i za ostala zanimanja u našoj školi, kao što su geološki tehničari. Kemijski još i imaju neke šanse (neka ih ne zbuni što se umjesto tehničara traže kemijski laboranti), a kozmetičarke se čak ni ne mogu požaliti brojem oglasa koji ih traže. Ironično, najtraženija zanimanja su ona koja imaju najviše kvalificiranih radnika. U prvom redu, tu su konobari i kuhari. Mnogi često smatraju, a nažalost, često se to zna pokazati i istinitim, da oni koji dobivaju posao, najčešće ga dobivaju preko veze, dok našim generacijama prodaju priče da je problem u nedostatku iskustva, a starijima da su prestari. Kako globalna digitalizacija uzima maha, sve veća i veća potražnja je za programerima i informatičkim stručnjacima. Veoma nam često ističu da IT stručnjak veoma brzo dobiva posao nakon završenog studija, u Hrvatskoj ili izvan nje. Prirodoslovne znanosti ili inženjeri, na burzi ostaju veoma dugo, no to je ništa u usporedbi sa društvenim znanostima, kao što su politolozi, koji zajedno sa novinarima i pravnicima zauzimaju najviša mjesta po zaglavljenju u nezaposlenosti. Posao je nešto što ćemo svi u sadašnjoj ekonomiji u Hrvatskoj, veoma teško naći. Bez fakulteta skoro nikako, a sa fakultetom veoma teško. Jedna od nada koja nas sve drži jest šansa da će se situacija promijeniti nabolje i da će se radna mjesta početi otvarati kada dobijemo diplome.
Recesija utječe na čovjeka, njegove postupke, misli i stil života. Utječe li i na izbor fakulteta? Fakultet bi se trebao birati prema onome što želimo studirati, u čemu smo dobri i što nas zanima. No, je li danas prisutan i kriterij veće financijske sigurnosti? Biramo li fakultet i po ključu najbržeg zaposlenja? A što ako se situacija tijekom našeg studiranja promijeni ili postane još gora? Što o tome misle naši učenici? Iva Đonlić razmišlja o fakultetima, ali negira moju hipotezu: "Mislim da je fakultet za mnoge ljudi nešto što žele iz osobnih razloga, a ne zbog financijske stabilnosti". Martin Sinković nada se upisati povijest ili geografiju, ali je svjestan u kakvoj se situaciji nalaze stručnjaci s takvih studija: "Mislim da bi mi u današnjoj situaciji bilo puno lakše naći posao negdje vani nego u Hrvatskoj. Ljudi vani više cijene radnike s područja društvenih znanosti. Ipak, nadam se da će se situacija promijeniti i da će mi biti pružena prilika ovdje se zaposliti".
Međutim, ni u inozemstvu situacija nije najbajnija za humanističke znanosti. I sami ste imali prilike u to se uvjeriti za vrijeme trajanja smotre inozemnih studija BHV koja se održala u hotelu Sheraton 9. studenoga 2014. Odabirom fakulteta odmah ste mogli saznati za čime vape strana tržišta diljem Europe, ali i SAD-a i Kanade. Ukoliko je vaša specijalnost povijest, politologija ili neko drugo područje socijalne prirode, imate najveću podršku u Velikoj Britaniji, ali zato u Nizozemskoj, Danskoj i Švicarskoj odmahuju glavom kao da ste ih tražili milijun eura. Prirodoslovne znanosti po običaju imaju podršku svugdje, ali uistinu traže samo najbolje od najboljih. Potražnja je drukčija od države do države. Ivana Blažević, izvrsna odbojkašica koja je dobila sportsku stipendiju za studij nutricionizma u SAD-u, objašnjava svoju odluku nastavka obrazovanja izvan Hrvatske: "Nutricionizam je u Americi potreban i popularan, ali u Hrvatskoj nije pa mi povratak u domovinu nije neki prioritet". A da je Hrvatska brod koji je već potonuo i zadnja šansa za spas vam je brzo isplivati iz njega i izroniti na površinu, može se lako pomisliti zbog ustrajnog plana Valerije Spudić za odlaskom iz Hrvatske pod svaku cijenu. "Želim nakon srednje van. Bolji su uvjeti nego kod nas. Htjela bih studirati u Engleskoj, ali vjerojatno neću moći iz financijskih razloga pa se nadam studiju na PMF-u nakon kojega bih pokušala što prije naći posao izvan Hrvatske", objasnila nam je Valerija svoj plan.
Poruka mladima
Biranje fakulteta prema kriteriju zaposlenja može biti korisno, ali to sigurno ne bi smio biti glavni uvjet za odabir studija na kraju dana. Istina, IT stručnjak trenutno će najbrže pronaći posao i u Hrvatskoj i u inozemstvu, a netko s fakulteta cestovnog prometa puno teže. No, uzalud vam je tako birati ako za informatiku nemate ni pameti ni zanimacije ni volje, a silno želite ući u srž prometnih pravila i problema. Svi mi mladi imamo želje i snove. Kada je, ako nije sada, pravi trenutak da pokušamo te snove i želje ostvariti bez obzira na sve obeshrabljujuće činjenice? Dobro je biti upoznat s njima, ne živjeti s glavom u oblacima, vjerujući kako je sve savršeno, ali ipak im ne smijemo dopustiti da diktiraju našim životima. Situacija je teška, no predajući se pesimizmu i kukanju, već smo izgubili bitku. Učenjem i otvaranjem vidika zasigurno ćemo negdje na ovoj planetarnoj kugli moći pronaći zaposlenje i u najnepotrebnijem zanimanju. Danas imamo mnogo prilika za cjeloživotno učenje i nadograđivanje svojega znanja, a to je ključno za dobivanje bilo kojeg posla. Fakultetsko gradivo za većinu će biti teško bez obzira što studirali, a ako već mora biti teško, neka tih teškoća bude u nečemu što vas čini sretnim.
