Postoje mnoge legende o tome kako je nastala božićna jelka. Jedna od njih kaže da je Sveti Bonifas, engleski svećenik koji je ustoličio kršćansku crvku u Francuskoj i Njemačkoj, dok je putovao, jednog dana naišao na grupu nevjernika. Bili su okupljeni oko velikog hrasta, spremajući se da žrtvuju dijete bogu Toru. Da bi zaustavio žrtvovanje, Bonifas je srušio drvo jednim udarcem šake. Na tom mjestu je porasla mala jelka. Sveti Bonifas je tada rekao poganima da je ovo malo drvo Drvo života, koje predstavlja vječni život Isusa Krista.
Druga legenda kaže da je Martin Luter, osnivač protestantske crkve, šetao kroz šumu na Badnju večer. Bio je zadivljen milijunima zvijezda koje su svjetlucale kroz granje zimzelenog drveća. Toliko je bio obuzet ovim prizorom da je odsjekao malo drvo i odnio ga kući svojoj porodici. Da bi oživio istu ljepotu koju je vidio u šumi, zakačio je i male svijeće na grančice.
Treća legenda govori o siromašnom drvosječi, koji je jednom davno upoznao izgubljeno i gladno dijete na Badnju večer. Iako je i sam bio siromašan, dao mu je nešto hrane i prenoćište. Kad se slijedećeg jutra probudio našao je divno ukrašeno, svjetleće drvo ispred svojih vrata. Gladno dijete je, zapravo, bio prerušeni Krist, koji je stvorio ovo drvo da bi nagradio čovjeka za milosrđe.
Dunkve, kako bilo, ja san je okitija jerbo bi me kike i black dog satrale da nisan.
Zdravi i veseli bili.
Ps.
Nije važno zašto, bitno je da je razlog satkan od radosti i ljubavi.
|
