Opis bloga
Svit kakvim ga vidi
jedan galeb.
darko.rom@gmail.com

moj drugi blog
posvećen blues-u


galerija slika


poslušajte hit miseca




< rujan, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Travanj 2025 (1)
Kolovoz 2015 (3)
Ožujak 2015 (5)
Travanj 2011 (3)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (7)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (5)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (8)
Rujan 2009 (7)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (7)
Lipanj 2009 (6)
Svibanj 2009 (9)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (5)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (10)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (10)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (8)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (5)
Travanj 2007 (1)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (1)
Rujan 2006 (1)
Kolovoz 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

obale moje sunčane





































































































...ima toga još ali...

Linkovi








Blogovi za guštat


























čitalo se
dnevnik jedne ljubavi
I i II dio
III dio
IV dio
V dio
VI dio
VII i VIII dio
IX i X dio

dnevnik jedne ne(vjere)
I dio
II dio
III dio
IV dio

od čovjeka do galeba
I dio
II dio

12.09.2004.

dnevnik jedne (ne)vjere - treći dio

Buđenje u šok sobi je bio šok sam po sebi. Sa 16 godina i nisam baš bio spreman na toliku količinu bolesti, boli i tuge oko sebe. Ali bio sam živ. Oporavak je dugo trajao, dobio sam bezbroj boca infuzije, puste injekcije, boli su me svako malo. Zahvaljujući zdravom organizmu, mladosti i dobroj liječničkoj skrbi izvukao sam se, bar sam tako mislio. Na prvoj kontroli, kirurg koji me operirao bio je prezadovoljan oporavkom i dan danas se sićan riči ča ih je reka mojoj materi. "Gospođo. Kad sam ga otvorio mislio sam da će mi ostat na stolu. Ja sam uradio sve što sam mogao ali čudo ga je spasilo." Majka se smo nasmijala, a ja sam ostao u čudu. O kakvom to čudu likar govori, pa zar kirurzi vjeruju u čuda. Cijeli moj ateistički, racionalni, kritički um bio je u blokadi. Ljeto je prošlo u oporavljanju i vračanju izgubljene snage. S početkom jeseni odlučih opet uzeti Bibliju u ruke i još jednom je prostudirati, da pokušam pronaći razlog zbog čega je jedan kirurg povjerovao u čudo.

Otvorio sam prvu stranicu i započne moje drugo biblijsko putovanje. Pročitah tako na samom početku… I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. Da li slučajno ili sudbinski samo par sati prije toga čitao sam teoriju velikog praska, big bang-a. Ne povezujući ta dva čitanja nastavih dalje dok me san nije oborio. Zaspao sam s mislima… ma daj molim te, stvorio Bog ono, stvorio Bog ovo… pizdarije.

Odjednom klik u glavi. Počnu se miješati Biblija i znanstvena teorija. "I reče Bog: "Neka bude svjetlost! VELIKI PRASAK (BIG BANG)!!! I bi svjetlost. Skočio sam iz kreveta kao oparen, upalio svjetlo u sobi, zgrabio Bibliju i jedno stotinu puta pročitao… I reče Bog…
Jeba te led pa ova Biblija je možda stvarno istinita. Do Božića sam je cijelu pročitao i imao punu teku ispisanih znanstveno povijesnih činjenica koje sam povezao. Počeli su mi se javljati prvi znaci izgubljene vjere. Sad mi je samo trebao vodič koji će me ponovo dovesti pred lice Boga.
Pokušao sam ponovo s katoličkom crkvom, jehovinim svjedocima, adventistima, baptistima, protestantima, pravoslavcima, nema te konfesije ili zajednice u kojoj nisam tražio odgovore na svoja pitanja. Paralelno sam proučavao islam, budizam i sve druge religije koje su mi došle pod ruku. Ups… ispravak, budizam nije religija nego način života, kako tumači Dalaj Lama.

Trajalo je to punih 10 godina, uporno traganje za pravim vodičem. Nisam uspio. Mnogi su na trenutke izgledali potencijalno pravi, ali kod ni jednih nisam osjetio ono nešto. Moja vjera je u tih 10 godina već toliko porasla da sam si davao za pravo, s vremena na vrijeme, molitvom obratiti Bogu s molbom da mi pomogne pronaći put do sebe. Ništa drugo ga nisam molio, samo to. Životno mi je trebala ta povezanost s Njim, ali bez posrednika, bez druge ruke, bez trgovaca, bez švercera, bez nakupaca i prekupaca, kako li se već sve zovu.
I tad je pala odluka. Ok, napuštam sve institucije. Pokušat ću pronaći svoj put do istine.
Nastavak slijedi.