Buđenje u šok sobi je bio šok sam po sebi. Sa 16 godina i nisam baš bio spreman na toliku količinu bolesti, boli i tuge oko sebe. Ali bio sam živ. Oporavak je dugo trajao, dobio sam bezbroj boca infuzije, puste injekcije, boli su me svako malo. Zahvaljujući zdravom organizmu, mladosti i dobroj liječničkoj skrbi izvukao sam se, bar sam tako mislio. Na prvoj kontroli, kirurg koji me operirao bio je prezadovoljan oporavkom i dan danas se sićan riči ča ih je reka mojoj materi. "Gospođo. Kad sam ga otvorio mislio sam da će mi ostat na stolu. Ja sam uradio sve što sam mogao ali čudo ga je spasilo." Majka se smo nasmijala, a ja sam ostao u čudu. O kakvom to čudu likar govori, pa zar kirurzi vjeruju u čuda. Cijeli moj ateistički, racionalni, kritički um bio je u blokadi. Ljeto je prošlo u oporavljanju i vračanju izgubljene snage. S početkom jeseni odlučih opet uzeti Bibliju u ruke i još jednom je prostudirati, da pokušam pronaći razlog zbog čega je jedan kirurg povjerovao u čudo.
Otvorio sam prvu stranicu i započne moje drugo biblijsko putovanje. Pročitah tako na samom početku… I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. Da li slučajno ili sudbinski samo par sati prije toga čitao sam teoriju velikog praska, big bang-a. Ne povezujući ta dva čitanja nastavih dalje dok me san nije oborio. Zaspao sam s mislima… ma daj molim te, stvorio Bog ono, stvorio Bog ovo… pizdarije.
Odjednom klik u glavi. Počnu se miješati Biblija i znanstvena teorija. "I reče Bog: "Neka bude svjetlost! VELIKI PRASAK (BIG BANG)!!! I bi svjetlost. Skočio sam iz kreveta kao oparen, upalio svjetlo u sobi, zgrabio Bibliju i jedno stotinu puta pročitao… I reče Bog…
Jeba te led pa ova Biblija je možda stvarno istinita. Do Božića sam je cijelu pročitao i imao punu teku ispisanih znanstveno povijesnih činjenica koje sam povezao. Počeli su mi se javljati prvi znaci izgubljene vjere. Sad mi je samo trebao vodič koji će me ponovo dovesti pred lice Boga.
Pokušao sam ponovo s katoličkom crkvom, jehovinim svjedocima, adventistima, baptistima, protestantima, pravoslavcima, nema te konfesije ili zajednice u kojoj nisam tražio odgovore na svoja pitanja. Paralelno sam proučavao islam, budizam i sve druge religije koje su mi došle pod ruku. Ups… ispravak, budizam nije religija nego način života, kako tumači Dalaj Lama.
Trajalo je to punih 10 godina, uporno traganje za pravim vodičem. Nisam uspio. Mnogi su na trenutke izgledali potencijalno pravi, ali kod ni jednih nisam osjetio ono nešto. Moja vjera je u tih 10 godina već toliko porasla da sam si davao za pravo, s vremena na vrijeme, molitvom obratiti Bogu s molbom da mi pomogne pronaći put do sebe. Ništa drugo ga nisam molio, samo to. Životno mi je trebala ta povezanost s Njim, ali bez posrednika, bez druge ruke, bez trgovaca, bez švercera, bez nakupaca i prekupaca, kako li se već sve zovu.
I tad je pala odluka. Ok, napuštam sve institucije. Pokušat ću pronaći svoj put do istine.
Nastavak slijedi.
Post je objavljen 12.09.2004. u 12:23 sati.