Evo nam za koji dan počinju olimpijske igre. Drevne igre bile su sveti događaji. Atleti iz svih grčkih gradova državica sudjelovali su na festivalima u Olimpiji koji su počinjali i završavali svečanim ceremonijama otvaranja i zatvaranja. O "svetom primirju" iz vremena prvih poznatih igara čitamo: "Neka svijet bude izbavljen od zločina i ubijanja te oslobođen zveketa oružja." Namjera je bila upozoriti gradove državice da spuste oružje tijekom igara kako bi se sportaši natjecali u miru.
Tako je to nekad bilo. Obnovom modernih igara zvonio je poklič – brže, bolje, jače i nije važno pobijediti, važno je sudjelovati. Da li su danas u 21 stoljeću sačuvane te vrijednosti ili su olimpijske igre dio velike svjetske politike i smotra sportskih zvijezda, koje sebi dižu vrijednost, kako bi se što bolje prodali u kakve klubove ili sklopili ugovor o reklamiranju nekog poznatog proizvoda. « Ja pijem studenu i skačem preko dva metra, pijte je i vi i skočite u pizdu materiju. Pijte jamnicu i imat će te veliku kobasicu.» (svaka čast Blanki i Janici, nije ovo kontra njih, nego kontra principa). Nije li se i s olimpijskim igrama dogodila ista stvar kao i sa Kristom kojeg su komercijalno spakirali u dobro uhodani biznis. U kabare-u je bila ona pjesma – novac čini da se svijet okreće. Da, novac, ta priglupa ljudska umotvorina, postao je centar svih događaja. Olimpjada, Krist, moral, poštenje, prijateljstva, brakovi, ma sve, baš sve se poklonilo njegovom veličanstvu novcu. Možda će kroz koju godinu kad se svi kontinenti ujedine kao i Europa, i kad budu svi imali svoju kontinentalnu monetu, umjesto pet raznobojnih olimpijskih krugova, zasjati pet kovanica dotičnih moneta. Žalostan je smjer u kojem ide ovaj svijet i svi celofani, televizijski, novinski, propagandni ne mogu prikriti tu sramotu. Naša kolektivna svijest i dalje boluje od bolesti forme a ne sadržaja i blejit ćemo ko telad u šarena vrata, pardon, šareni TV. Jebo te led ovo počinje sličiti na Matrix, samo što je u našem slučaju, onaj drugi, paralelni svijet, puno bolji od ovog kojeg sada živimo. I što je najgore od svega, na dohvat nam je ruke, samo trebamo odlučiti da zakoračimo u njega. Odlučit ćemo kurac, jer smo svi hedonisti i beskičmenjaci koji bi se jebali za kunu.
Uf… di sam ja ovo skrenija, ili… možda nisam skrenija već pronašao stazu oslobađanja. Sram me bilo što je pipkam i nesigurno po njoj koračam kao da mi je štap od metle u guzici. Ma potrčati ću po njoj kad-tad. Ne, još bolje… jedostavno ću raširiti krila i poletjeti. Btw, ipak sam ja galeb :)
Ps.
A stvarno sam tija napisati samo par riči o olimpijskim igrama.
|
