Nisam uspija jučer izaći vani jerbo mi je opet uletila kućna posjeta. Ali sam zato danas bija. Je sam se ispatija ka pas na štake skakutat. Prvo sam se snerva zbog toga šta ću se spotit cili, ča će svi buljit u mene i zato ča sam po prirodi nevožast. Ali kad sam se dokopa vidilice, kad je puka pogled na Split u sutonu, svi napori su se isplatili. Napokon sam uspija uvatit pinku arije i napast oči najlipšim pogledom na svitu. Evo san napravija i jednu sliku, obratite pažnju na jedrilicu s desne strane, vezanu u Aci-ja. Za gospu duža je od trajekta. Eto, nisam baš nešto od voje za kjucat po ovim slovima, vas sam mokar, gren se tuširat i zadovoljno ispružit na trosjed jerbo mi je noga ka malo i otekla od skakutanja. Nema veze, stvarno se isplatilo. Fala ti dida moj ča si 1930 godine uteka iz ravne Slavonije i doša živit u Split, fala ti pape ča u doba neimaštine nisi tija otič stricu u Australiju i ča si osta u Split. Bude nan koji put i grubo, bude nan koji put i teško ali neka nas ovod.
Šaka suza, vriča smija
Ča je život vengo fantažija.
|