Ogulinska zavičajna bajka

petak , 22.05.2015.

Grad smješten na prijelazu iz Gorskog kotara u Liku, rodni grad Ivane Brlić-Mažuranić, važno željezničko čvorište, a ujedno i dom legende o Đuli, djevojke koja se zbog nesretne ljubavi bacila u ponor rijeke Dobre.

Posjet obitelji odvela me u obližnje selo, a znatiželja u Ogulin, unatrag nekoliko godina turistički preporođen grad. Nekada grad bez službene stranice, bez radnih mjesta, zatvorenih kafića i sablasne tišine, malo pomalo pokazuje potencijal da trud i napredak bude vidljv.
Kulturno – povijesni spomenik koji ujedno označava i povijesno utemeljenje grada jest Frankopanski kaštel, smješten iznad samog ponora rijeke Dobre, a danas pretvoren u Zavičajni muzej.

Radno vrijeme spriječilo me da ga posjetim, ali muzejska zbirka koja nudi pregled tradicijske kulture ogulinskog kraja i uređena spomen soba poznate spisateljice, često su odredište izletnika, naročito školske dobi.
Osim spomenutog muzeja u gradu se mogu vidjeti brojni spomenici, biste poznatih osoba i parkovi, a podignete li pogled vidjet ćete usnulog diva, planinu Klek koja je često izvor strašnih priča i legendi vezanih uz klečke vještice, svojevrsni simbol Ogulina.

Gastronomija ovog kraja obilježena je dugim i hladnim zimama pa ju karakteriziraju masna, zasitna jela koja osnažuju imunitet i omogućavaju obavljanje poslova tipičnih za ove krajeve, poput stočarstva, poljoprivrede i šumarstva. Gorani stoga rado peku masnicu, smisni kruh, kisele ogulinsko zelje, kosti griju rakijom, a zaslade se medom i pekmezom.

Oznake: ogulin, klek, klečke vještice, masnica, Ivana Brlić Mažuranić, zavičajni muzej ogulin, đulin ponor