Vreća smija, para i igara

srijeda , 24.02.2016.

Studentski život i potpuno ignoriranje bilo kakvog oblika zabave, edukacije ili organizacije slobodnog vremena skupljeg od stotinjak kuna za većinu mladih, stvar je svakodnevice.
Uobičajena zimska nedjelja, izlet na Sljeme i grijanje uz čaj, urodile su super idejom da bez imalo love u džepu, studentskim minusom i ne postojanjem ušteđevine u starim čarapama, odemo na putovanje od deset dana u pet, usudila bih se čak reći, najljepših (ujedno i najskupljih) gradova Europe.
Otišli smo s punom vrećom posuđenih para, vratili s punom vrećom uspomena za cijeli život.

Kaos na Velesajmu, tko će s kim sjediti, putovnice na broju?, moram na wc, jeste ponijeli dovoljno hrane?, zašto nas pobogu rastavljate i smještate u različite buseve?!? I tako je, nas petero nadobudnih budala krenulo na putovanje života.
Nisam baš toliko stara da znam da je bilo zadnje, da slično više neću doživjeti, ali sa sigurnošću govorim, ovo se pamti.
Prva postaja Pariz, priče o romantici, svjetski poznatoj modnoj sceni, zgodnim Francuzima, srušile su se brže nego kula od karata. Hotel udaljen tisuće milja od centra, preskupa kava, još skuplja hrana, ulična prodaja i kriminal na ulicama. Pariz? I onda, padne mrak, a vi ste nakon cjelodnevnog hodanja uočili to svjetleće čudo i počnete vrištat. Divan je, divan i još divniji. Eiffelov toranj, šetnje uz Seinu, gradski parkovi, francuski ugođaj u kafićima, preskakanje ograde i švercanje u podzemnoj, kao i jeftini suveniri ono su zbog čeka se ipak isplatilo. Povratak u bus i još jedna poduža vožnja, značila je pad tada već ustaljeno dobre atmosfere, za čiji je povratak najbolje bilo među suputnike poslati domaću rakiju.Umor, spavanje jednih po drugima i brzošireći neugodni mirisi nisu utjecali na kolektivno oduševljenje Škotskom. U isto vrijeme toliko stara, a neopisivo moderna. Ljudi iznimno ljubazni, šetnja od hotela do centra, zvuk gajdi po ulicama, karirani uzorci posvuda. Škotski pubovi postali su nam omiljeno svratište, a ono što se ne zaboravlja jest večer isprobavanja škotskog whiskeyja. Prva noć u Londonu priča je za sebe. Traženje hostela kojeg bolje da nismo ni pronašli, za neke su značili javljanje sasvim novih osjećaja. Želim kući, neću ovdje spavati, jel` ovo moguće, vadi rezervnu posteljinu iz kofera! Smještaj u kojeg ne biste smjestili ni najgoreg neprijatelja, bio je naš dom sljedeća tri dana. Dečki su dobili višekrevetnu sobu s mirisom bljuvotine i dva stranca za cimere, a riječi kojima bi se mogla okarakterizirati kupaonica bile bi prljavije od duša naših političara. Upravo te karakteristike, pokazale su se kao savršen povod za druženje, zbližavanje i nikad bolje provedenih nekoliko noći. Apsolutno cijeli bus izašao je zgrožen iz hostela, a priča, smijeh i zamišljanje najgorih scenarija, potrajao je do upozorenja, na sreću, ljubaznih policajaca. Grad je priča za sebe. Lako se bilo prebaciti iz noću jadnih u danju živahne, avanturistički nastrojene turiste. Shopping u Londonu je neodoljiv, apsolutne sve atrakcije vrijedne divljenja, a najveći dokaz balkanizma, doživjela sam kad smo nasred Hyde parka odradili ručak, izvadili domaće kobasice i kruh iz supermarketa.Posljednja postaja, Amsterdam, za neke je bio dan kad su potpuno zastranili, na ovaj ili onaj način, a neke poput nas, labirint bez bilo kakve naznake rješenja. Red light district nismo pronašli, izgubili se nebrojeno puta, ali zato smo pojeli najbolji pileći kebab ikad. Sve mame dobile su tulipane, a ovi domišljatiji ipak su se odlučili za tulipane u klompama. Usput rečeno, jednodnevni posjet Amsterdamu bit će vam dovoljan da se u njega zaljubite, a sve ono što ga čini prepoznatljivim, mostići i biciklisti, zaista daju posebnu draž. Dan je proletio, a povratak kući s druge pak strane, trajao vječno. Praznih džepova, uklještenih leđa, prenatrpanih kofera ugledali smo Zagreb i istog se trenutka poželjeli vratiti. 10 dana s 50-ak ljudi, prelazeći tisuće kilometara busom, urodilo je novim ljudima u nama, milijunima razmijenjenih fotki, kao i prijateljstvima koja se obnavljaju na redovitim druženjima, uz još uvijek neodrađeni roštilj na Jarunu.

P.S. Lovu smo vratili kroz par mjeseci, a da nisam otišla na ovo putovanje (što nisam ni htjela, nagovorili me) nikad ne bih – prala zube na parkiralištu, vidjela Manchesterov stadion jer ON navija za Liverpool, probala pivo s 11% alkohola (bolje da nisam), jela english breakfast (bolje da nisam), stavljala odjeću u rastvoreni kišobran tijekom tuširanja, ali ni ljubila se na Eiffelu i upravo to, stvari su zbog kojih ovo putovanje volim najviše.

Oznake: Pariz, london, edinburgh, Glasgow, škotska, Amsterdam, Putovanja, eiffelov toranj, studenti, europa, hosteli, hrana, hyde park, red district, tulipani