Mlijeko je zločesto https://blog.dnevnik.hr/fss

srijeda, 31.08.2005.

Identiteti u monolozima

Nisam se željela probuditi, ali dan je kapao kroz trepavice. Postani tijelo, šaptao je. Trenuci su se prelijevali iz jednih u druge, a praznine među porama punile se stvarnošću. Razvuci dobre misli i uvaljaj se u njih. Bila je baš takva kakvom sam je zamišljala. S previše kose i nemirnih očiju. Ali, bila je nemirna i nestrpljiva. Nisam je željela takvu. Htjela sam da se divi, pita. Divila se. Pitala je. To je tvoje ime? Da, to je moje ime. Kako je neobično. Tako, dakle, izgleda budućnost. Zašto ne? Napravila si prvi korak. Zar ćeš mi sada reći da ne želiš još?

utorak, 30.08.2005.

Kip od šećera i soli

Jedno malo i slomljeno krilo, sebičnost poput čavla kroz središte mog tijela (a gdje je to?) i grijesi. Vrući i svježi. Mirišu na kruh. Tijelo Kristovo. Prođi kroz mnoštvo, šibat će te svojim repovima, smiješi se. Vrišti, odupiri se, gledaj u sunce, siluj i probodi. Kraj mog se kreveta goste zlodusi, gurkaju se i mjerkaju. Jesam li ja labuđa ili čovječja. Pitali su me. Ruke sam stavila na dno leđa, ja znam da su prljave. Hladno blato pod noktima. (Čuješ li ti mene?) Moje krikove za pomoć. Zamisli beskorisnost utjelovljenu. Boli li? Mrzim prekidanja! Znati, ubiti, stvoriti. Ostalo preziri.

ponedjeljak, 29.08.2005.

Gladni ratnici

Blatnjava krv na obrazima, jutro u magli. Umorni konji i slomljena koplja. Polje prekriveno poznatim i nepoznatim imenima u jednoj boji. Usporena dahom, neki dobri vjetrovi. Miris spaljene kože miješam u glavi. Bijela haljina i svježe cvijeće, to ću ti donijeti. Dajem svoje utvrde i nasade pamuka za onaj ranjeni dio tebe, lice bez očiju u toplim dlanovima. Pjevat ću ti da ne čuješ svoje vriskove, mrviti kruh i biti tvoja nova putovanja. Ne gledam, koraci znaju gdje si. Nije važno, sve što je od tebe ostalo, još uvijek si ti.

petak, 26.08.2005.

Život bez proteze

Moram s vama podijeliti tajnu. Ova je prevelika za mene. Svi koji je žele okusiti neka ponesu svoje tanjure i oštri nož. Razrezat ćemo je na što sitnije dijelove. Ovo će biti teško prožvakati.

srijeda, 24.08.2005.

Chic neurotica

- Hoćeš japansko ravnanje kose?
- Moja kosa nije baš toliko problematična.
- Nije to važno. Dva stilista rade na tebi četiri sata. Kao da si kraljica.
- A, dobro onda.
- Ali, morat ćeš k meni. Ne znam da toga ima kod vas.
- Drugi tjedan onda.

Moj prvi telefonski razgovor jutros. Nisam sigurna da sam bila budna dok sam razgovarala. Jutros? Vani je još bila noć.

Koža topla od tuširanja, budim se tek pred ormarom. Stojim na jednoj nozi, drugu sleđa navlačim rukom. Moje rastezanje. Moji rituali. Cavallijev šifon u bojama. Sunce ili kiša? Ako si oblačna, razvedri se sandalama. Znala je reć baka. Omiljene brončanice, onda. Volim ispružiti noge u njima i gledati kako se svjetluca kamenje na remenčiću. Nisam još srela nekog tko bi znao što to nosim na nogama. Ali, ni ja ne znam puno toga. Velika Birkin nije moja, barem nije oduvijek bila. Ali, uvijek sam je tako zvala. A sada je ja nosam uokolo, takvu veliku i tirkiznu i kao da se iznova pred njom dokazujem.

Sve neki stari prijatelji. Danas vas upoznajem s Davidom Yurmanom. Ovo djeluje na dušu!
- Žena koja svakodnevno hoda prekrivena komadima vrijednosti iznadprosječnog vozila, a sama istog nema i kredit otplaćuje u francima jer je to moda, ima li takva dušu?
- Naravno da ima, kakve su to gluparije?
Ovaj tjedan bi mi trebala stići Twelfth Street jaknica od brokata.

...in the meantime...

ponedjeljak, 22.08.2005.

Pušenje u krevetu

Nedjelja je prošla u znaku zimnice: koja su životinjska mjerila za uspjeh? Prolaze li i kod njih samo lijepi i hrabri? Nedjeljna večer prošla je u znaku gužvanja. Plahti i golih tijela.

Rastvorili su mi ruku dok me nije bilo. Otvorili je i izvadili iz korita. Zgroženo sam prstom pipala po rupi, ali nije je više bilo.

četvrtak, 11.08.2005.

Dimni signali

Želim zlatnu sredinu i tebe sa strane. Krupne korake na krhotinama tanjurića s čajnim kolačićima. Snažne zaveslaje u vrtlozima od meda. Ugrizi me za uho. Divljaj u mom zagrljaju, iskorači u moj vidokrug. Ne guli limune, istrljaj me cijelim plodovima. Položi me u hladovinu stoljetnog hrasta. Dok mi ljubiš stopala, ja ću ti pričati njegovu priču. Isisavat ću je iz njega svojim ljepljivim prstima. Sigurna sam da je poznavao princeze. Gledat ću nebo između dva najmanja lista i besramno raširiti noge pred tobom. Onaj trenutak prije nego zadnja kap sline iscuri na mene, čuti ću glazbu Cigana. I ona će zajedno s trzajima šetati mojim orgazmima. Ruke ću zariti u koru i zamišljati da sam vezana. Poznajem sve svoje grčeve. One koji krenu iz dna utrobe i djelić vremena zažive na čvoriću od vlage među bedrima. Ti znaš stvoriti maglu u kojoj to poznavanje izgubim i strašne strasti opet dođu iznenada. Različiti su snovi iz kojih se vriskom budiš u znoju.

srijeda, 10.08.2005.

Pazi, porculan

Nikada nisam bila svjesna svoje veličine. Sve dok nisam srela čovjeka s fetišem na velike žene.

ponedjeljak, 08.08.2005.

Kad smo sjeli za stol, karte su već bile podijeljene

Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.

četvrtak, 04.08.2005.

Pusti da izgori

Hostia que no probó tu boca fina,
amador del amado que te llame,
saldré al camino con mi amor al brazo
como un vaso de miel para el que ames.
P.N.

utorak, 02.08.2005.

Pod perjem labuđeg oca

Stajala je na dovratku i rukom kopala po torbi. Pronašla ključeve od stana, bacila ih na kauč i rekla:
- Ostavljam ti Martina.
I onda je otišla. A ja sam razmišljao koje bi ime bilo prikladno za biljku. Da sam si pokušao objasniti, možda bih rekao da je sve to bilo zbog moje dvostruke prirode. Oba Helenina brata u jednom tijelu. Kad ti je otac - gazda himself, neke si stvari ipak dopuštaš. Sjedio sam, zavaljen, s rukama u džepovima i drobio kocke šećera. Nisam krenuo za njom, nisam rekao ništa, nisam spustio pogled. I ona je otišla.
A Martin je dobro. I ja sam dobro. Jedan drugome gledamo u svijet kroz zakrivljenu vodu.

ponedjeljak, 01.08.2005.

Ma, tko je to likovima u humorističnim serijama dozvolio plakanje

Probudili su me rano ujutro. Navodno je počela berba. Sjedila sam još malo u krevetu i trljala oči. Nisam još bila sigurna imam li što protiv ovakvih početaka. Bit će mirisa. Danas će biti mirisa. To raduje.

<	kolovoz, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Pravila igre

Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.

Kad smo sjeli za stol, karte su već bile podijeljene

Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.

Ljuskave ideje

Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.

Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.

Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.

Bez pera na jeziku

Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.

Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.