Stajala je na dovratku i rukom kopala po torbi. Pronašla ključeve od stana, bacila ih na kauč i rekla:
- Ostavljam ti Martina.
I onda je otišla. A ja sam razmišljao koje bi ime bilo prikladno za biljku. Da sam si pokušao objasniti, možda bih rekao da je sve to bilo zbog moje dvostruke prirode. Oba Helenina brata u jednom tijelu. Kad ti je otac - gazda himself, neke si stvari ipak dopuštaš. Sjedio sam, zavaljen, s rukama u džepovima i drobio kocke šećera. Nisam krenuo za njom, nisam rekao ništa, nisam spustio pogled. I ona je otišla.
A Martin je dobro. I ja sam dobro. Jedan drugome gledamo u svijet kroz zakrivljenu vodu.
Post je objavljen 02.08.2005. u 12:57 sati.