- Hoćeš japansko ravnanje kose?
- Moja kosa nije baš toliko problematična.
- Nije to važno. Dva stilista rade na tebi četiri sata. Kao da si kraljica.
- A, dobro onda.
- Ali, morat ćeš k meni. Ne znam da toga ima kod vas.
- Drugi tjedan onda.
Moj prvi telefonski razgovor jutros. Nisam sigurna da sam bila budna dok sam razgovarala. Jutros? Vani je još bila noć.
Koža topla od tuširanja, budim se tek pred ormarom. Stojim na jednoj nozi, drugu sleđa navlačim rukom. Moje rastezanje. Moji rituali. Cavallijev šifon u bojama. Sunce ili kiša? Ako si oblačna, razvedri se sandalama. Znala je reć baka. Omiljene brončanice, onda. Volim ispružiti noge u njima i gledati kako se svjetluca kamenje na remenčiću. Nisam još srela nekog tko bi znao što to nosim na nogama. Ali, ni ja ne znam puno toga. Velika Birkin nije moja, barem nije oduvijek bila. Ali, uvijek sam je tako zvala. A sada je ja nosam uokolo, takvu veliku i tirkiznu i kao da se iznova pred njom dokazujem.
Sve neki stari prijatelji. Danas vas upoznajem s Davidom Yurmanom. Ovo djeluje na dušu!
- Žena koja svakodnevno hoda prekrivena komadima vrijednosti iznadprosječnog vozila, a sama istog nema i kredit otplaćuje u francima jer je to moda, ima li takva dušu?
- Naravno da ima, kakve su to gluparije?
Ovaj tjedan bi mi trebala stići Twelfth Street jaknica od brokata.
...in the meantime...
Post je objavljen 24.08.2005. u 09:09 sati.