- Hoćeš japansko ravnanje kose?
- Moja kosa nije baš toliko problematična.
- Nije to važno. Dva stilista rade na tebi četiri sata. Kao da si kraljica.
- A, dobro onda.
- Ali, morat ćeš k meni. Ne znam da toga ima kod vas.
- Drugi tjedan onda.
Moj prvi telefonski razgovor jutros. Nisam sigurna da sam bila budna dok sam razgovarala. Jutros? Vani je još bila noć.
Koža topla od tuširanja, budim se tek pred ormarom. Stojim na jednoj nozi, drugu sleđa navlačim rukom. Moje rastezanje. Moji rituali. Cavallijev šifon u bojama. Sunce ili kiša? Ako si oblačna, razvedri se sandalama. Znala je reć baka. Omiljene brončanice, onda. Volim ispružiti noge u njima i gledati kako se svjetluca kamenje na remenčiću. Nisam još srela nekog tko bi znao što to nosim na nogama. Ali, ni ja ne znam puno toga. Velika Birkin nije moja, barem nije oduvijek bila. Ali, uvijek sam je tako zvala. A sada je ja nosam uokolo, takvu veliku i tirkiznu i kao da se iznova pred njom dokazujem.
Sve neki stari prijatelji. Danas vas upoznajem s Davidom Yurmanom. Ovo djeluje na dušu!
- Žena koja svakodnevno hoda prekrivena komadima vrijednosti iznadprosječnog vozila, a sama istog nema i kredit otplaćuje u francima jer je to moda, ima li takva dušu?
- Naravno da ima, kakve su to gluparije?
Ovaj tjedan bi mi trebala stići Twelfth Street jaknica od brokata.
...in the meantime...
| < | kolovoz, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.
Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.
Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.
Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.
Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.
Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.
Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.