Blatnjava krv na obrazima, jutro u magli. Umorni konji i slomljena koplja. Polje prekriveno poznatim i nepoznatim imenima u jednoj boji. Usporena dahom, neki dobri vjetrovi. Miris spaljene kože miješam u glavi. Bijela haljina i svježe cvijeće, to ću ti donijeti. Dajem svoje utvrde i nasade pamuka za onaj ranjeni dio tebe, lice bez očiju u toplim dlanovima. Pjevat ću ti da ne čuješ svoje vriskove, mrviti kruh i biti tvoja nova putovanja. Ne gledam, koraci znaju gdje si. Nije važno, sve što je od tebe ostalo, još uvijek si ti.
Post je objavljen 29.08.2005. u 12:23 sati.