Jedno malo i slomljeno krilo, sebičnost poput čavla kroz središte mog tijela (a gdje je to?) i grijesi. Vrući i svježi. Mirišu na kruh. Tijelo Kristovo. Prođi kroz mnoštvo, šibat će te svojim repovima, smiješi se. Vrišti, odupiri se, gledaj u sunce, siluj i probodi. Kraj mog se kreveta goste zlodusi, gurkaju se i mjerkaju. Jesam li ja labuđa ili čovječja. Pitali su me. Ruke sam stavila na dno leđa, ja znam da su prljave. Hladno blato pod noktima. (Čuješ li ti mene?) Moje krikove za pomoć. Zamisli beskorisnost utjelovljenu. Boli li? Mrzim prekidanja! Znati, ubiti, stvoriti. Ostalo preziri.