...studiram ekonomiju...
...živim u meni najljepšem gradu Zagrebu...
...obožavam svog psića Linu...
...volontiram u udruzi za zaštitu životinja Noina Arka...
...ne volim biti sama...
...mrzim jetricu, tikvice i patliđane...
...obožavam palačinke...
...volim čitati knjige...
...plačem na tužne filmove...
...obožavam putovati...
...želim ponovno otići na Zanzibar...
...najdraže godišnje doba mi je proljeće...
...volim biti zaljubljena...
...obožavam shopping...
...volim svoj autić...
...učim biti sretna sama sa sobom...
...trudim se biti manje zahtjevna...
...od sada uvijek svoja (11.10.09.)...
...znatiželjna...
...nestrpljiva...
...najdraži film mi je definititvno The notebook :) ...
SAND IN MY SHOES (DIDO)
Two weeks away it feels like the world should've changed
But I'm home now
And things still look the same...
I think I'll leave it till tomorrow to unpack
Try to forget for one more night
That I'm back in my flat on the road
Where the cars never stop going through the night
To a life where I can't watch sunset
I don't have time
I don't have time..
I've still got sand in my shoes
And I can't shake the thought of you
I should get on, forget you
But why would I want to
I know we said goodbye
Anything else would've been confused but I wanna see you again
Tomorrow's back to work and down to sanity
should run a bath and then clear up the mess I made before I left here
Try to remind myself that I was happy here
Before I knew that I could get on the plane and fly away...
From the road where the cars never stop going through the night
To a life where I can't watch sunset
And take my time
Take up our time...
I've still got sand in my shoes
And I can't shake the thought of you
I should get on, forget you
But why would I want to
I know we said goodbye
Anything else would've been confused but I wanna see you again
I wanna see you again
Two weeks away, all it takes to change and turn me around, I've fallen
I walked away and never said that I wanted to see again
...ja se sjećam ljubavi
plakala sam kao kiša
kad si odlazio ti
sad mi kažeš da sam hladna
kažeš da sam okrutna
možda jesam al sam školu
kod tebe završila...
Čaša prepun stol, u meni bol
Svi su noćas tu, al nije on
S društvom nazdravljam, trudim se da se ne vidi
Glasno smijem se ne dam da itko primijeti
Ti ne znaš što je ljubav, bez malo srama srce si mi slomio
Ti ne znaš što je ljubav i nikad nikog nisi tako volio
Ne mogu, ja više ne mogu ni suzu pustiti, što mi to radiš
Bože snage mi daj, bar da te mogu mrziti
Glumim, glumim da mi kiša ne smeta,
Glumim da toplo mi je, a ko santa leda sam
Čaša prepun stol, u meni bol
Svi su otišli, al nije on
Vrisnula bih sad samo da bol me popusti
Srce ne sluša, bar da te mogu mrziti
Ti ne znaš što je ljubav, bez malo srama srce si mi slomio
Ti ne znaš što je ljubav i nikad nikog nisi tako volio
Ne mogu, ja više ne mogu ni suzu pustiti, što mi to radiš
Bože snage mi daj, bar da te mogu mrziti
A glumim, glumim da mi kiša ne smeta,
Glumim da toplo mi je, a ko santa leda sam
Dragi moji, ispiti su mi napokon gotovi! :) Sve u svemu zadovoljna sam rezultatima, a pogotovo s trojkom iz usmenog iz statistike :) :) :)
Uglavnom, sada, tj. sutra u jutro odlazim na odmor :) Odlazim iz ovog dosadnog Zagreba... Ma nije Zagreb inaće dosadan da me nebi krivo shvatili, ali treba mi malo odmora izvan njega :) Odlazim u Ljubljanu kod vsoje dvije najdraže sestrične...naravno kod Marije i Kristine :) :) :)
I jedva čekam da ih vidim, baš sam ih se zaželila :) Nismo se dugo vidjele, a i baš bi htjela malo u noćni život s njima, da vidim kako to tamo izgleda :) Idem se malo maknut od svoje svakodnevnice i tako :) Naravno, pisat ću postove i stavljati slikice :)
Ništa, odoh ja sad...imam puno posla danas, al nije mi nista tesko napravit jer samo mislim na to kako cu sutra biti na nekom skroz drugom mjestu :)
Nista ljudi, uživajte!
Pusaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!!!
Gimme a reason
Why I'm feeling so blue
Everytime I close my eyes, all I see is you
Gimme a reason
Why I can't feel my heart
Everytime you leave my side, I just fall apart
And when you're fast asleep, I wonder where you go
Can you tell me, I wanna know
Because I miss you
And this is all I wanna say
I guess I miss you, beautiful
These three words have said it all
You know I miss you
I think about you when you're gone
I guess I miss you, nothing's wrong
I don't need to carry on
Gimme a reason
Why I can't concentrate
The world is turning upside down
Spinning round and round
Gimme a reason
Why I now understand
The beauty and simplicity of everything surrounding me
You got a way of spreading magic everywhere
Anywhere I go, I know you're always there
It sounds ridiculous, but when you leave a room
There's a part of me that just wants to follow you too
Because I miss you
And this is all I wanna say
I guess I miss you, beautiful
These three words have said it all
You know I miss you
I think about you when you're gone
I guess I miss you, nothing's wrong
I don't need to carry on
It's such a hard life in most of the time
I'm just surviving
That's why I want you to know
In the world where sincerity has lost its meaning
You fill my world with so much hope
And I miss you
This is all I wanna say
I guess I miss you, beautiful
These three words have said it all
You know I miss you
I think about you when you're gone
I guess I miss you, nothing's wrong
I don't need to carry on
You know I miss you
And this all I wanna say
I guess I miss you, beautiful
These three words have said it all
You know I miss you
And this is all I wanna do
I know it doesn't sound too cool
But maybe I'm in love with you
You know I miss you
And this all I wanna say
I guess I miss you, nothing's wrong
I don't need to carry on
I just miss you
Yeah, it's true
I miss you, baby
And when you're walking out that door
I know I miss you
You make me wanna ask for more
I just miss you
Yeah, it's true
I miss you, baby
Nepovjerenje, ljubomora, zabrane i slično u vezama...
Ima li veza bez povjerenja smisla? Ako se mene pita, NEMA! Bez povjerenja dolazi samo do bespotrebnog viška ljubomore, a često i do nekakvih glupih zabrana. Iskreno i ja sam bila u vezi u kojoj su postojale zabrane i odlučila sam stati tome na kraj :)
Ne volim skrivat nešto od dečka, a ponekad ustvari moram zbog njegovih zabrana koje ja smatram glupima i bespotrebnima. Kaj mu nije bolje da zna kaj radim i nemam potrebe skrivat nista od njega? Tek kad moram skrivat radim ustvari nešto loše, a ustvari možda uoppće nije tako loše, nego se samo čini loše jer mi je to što radim ustvari zabranjeno.
Ako mi vjeruješ, nemaš me kaj provjeravat i nemaš mi kaj branit.
Tužno je to kolko si ljudi malo vjeruju, a još je tužnije koliko ljudi iskorištava tuđe povjerenbje, pa je možda i teško potpuno vjerovati nekome, ali što imate od stalnog strahovanja, ljubomore i zabrana? Ako mene pitate...nemate BAŠ NŠTA!
Eto, to bi bilo sve do mene..u zadnje vrijeme sam razmišljala o tome pa eto da podijelim to s vama :)
Tina (Kristina) i ja smo vam frendice vec vise od 7 godina :) Zivjele smo udaljene par kuća jedna od druge i bile smo nerazdvojne :) Znale smo se svađat ko klinke ali zbog gluposti kojima se danas smijemo :) Uglavnom, zajedno smo proživjele svoje prve ljubavi, puno smijeha, ali i suza, uvijek smo bile tu jedna za drugu. Propješačile smo zajedno kilometre i kilometre, prošetale pse tisuće puta, izvozile se na biciklima i narolale se... tisuce puta smo se ljuljale na ljuljački u mom vrtu i pjevale iz sveg glasa dok svi susjedi nisu poludjeli, hehe, odigrale hrpu nogometnih utakmica s dečkima na livadi na kojoj se sad grade zgrade :( Napravile smo kolača i kolača od blata, ali i od pravog tijesta :)
Čak sam joj i krizmena kuma :)
Uglavnom, ja sam se odselila i sada smo si daleko :( i još uz tu daljinu nikako da uskladimo rasporede i jako se rijetko viđamo :( A tako mi fale šetnje po kvartu s njom, slušanje muzike i tračanje u mojoj sobi, pračenje jedna druge na bus, međusobno ispitivanje kad neka mora nešto učit za ispit, npr. ja zemljopis (Tina, sječaš se???). Jednom sam morala učiti zemljopis i morala sam ič na trening pa sam ponjela bilježnicu da mogu učiti putem u tramvaju. Nadobudno, Tina me ispitivala puterm do busa i na kraju je ona sve to naučila prije mene, haha, jadna...
Uglavnom, svime ovime sam htjela reći da smo stvarno puno tog prošle zajedno i da se često sjetim svih naših gluposti i strgam se od smjeha :) i da mi jako jako fali i da se nadam da ćemo se ipak uspjeti češće viđati :)
I za kraj sam htjela stvait jednu našu sliku dok smo još bile klinke ali Tini se ta ideja ne sviđa pa ništa od toga...
Odlučila sam vam napisati nešto o svojoj obitelji iako zapravo nemam što jer ja na neki način nemam obitelj...ajd dobro imam, al svatko je an svojoj strani :(
Uglavnom, moja tzv. obitelj se sastoji od mame, tate i starije seke... Mama živi u Cairu jer tamo rdai. Inače radi u Ini, ali su je tamo premjestili na par godina. Tamo živi sama, ali svaka 3 mjseca dolazi doma u Zg na mjesec dana. Inače, moja mama je jedna vrlo zanimljiva osoba. Svestrana je, jako znatiželjna, hrabra, požrtvovna, samostalna, odlučna...ali s jedne strane se i voli pravit pametna, hehe. Mislim, pametna je ona, naravno, ali zna se ponašati koda imam 5 godina a ne 19. A to je roditeljska briga iako je kod nje ima stvarno prviše, al što je tu je. Tata živi u Zaprešiću, tj. malo dalje sa svojom ajmo reći curom i njenim sinom iz prvog braka koji ima isto godina kolko i ja. Tu njegovu curu i njenog sina neću komentirat jer mi se fakat neda, samo ću vam reći da su ono, ok...
Uglavnom, ja sam uvijek bila tatina maza i uvijek sam s njim bila u boljim odnosima, ali i on se često zna čudno ponašat što nikako ne kužim, al to ću pripisati njegovoj starosti, hehe (jao što bi bilo da ovo pročita). Ustvari, moj tata je ostao dijete u duši a i u nekim razmišljanjima što vjerujte mi nije nikako fora, al ajd nema veze. Najveća zamjerka mom tati u cijelom mom dosadašnjem životu je ta što je nekad davno mojoj mami rekao "...i u dobru i u zlu...", a ne ovoj novoj curi, a ponasa se koda je to reko toj novoj a ne mojoj mami i to me užasno užasno smeta i to mu niakda, ali baš nikada neću zaboravit. Naravno on to nezna jer ga ne želim povrijedit, na neki način, ima onpravo biti sretan s tom novom, ali ipak...ma, no dobro, idem dalje... Seka je starija od mene 5 godina i pravo je zanovjetalo. Streberica je tek sa 20 godina pocela izlazit van (strasno). Sad zivi u Švicarskoj ( nije njoj tako loše :) ) i tamo studira informatiku. Jš jednom ponavljam ŠTREBERICA! Uglavnom, ona je ok, sam kaj se ko i mama previše voli pravit pametna i obožava zanovjetat drugima, pogotovo meni jer sam ipak ja njena mlađa seka. Uglavnom, nikad se nismo b*s pretjerano dobro slagale, a sad smo si onak, ok.
Eto to bi bilo to, nemam pojma zkaj sam to sve pisala. Puklo me nekaj.
So much for my happy ending
Oh oh, oh oh, oh oh...
Let's talk this over
It's not like we're dead
Was it something I did?
Was it something You said?
Don't leave me hanging
In a city so dead
Held up so high
On such a breakable thread
You were all the things I thought I knew
And I thought we could be
[Chorus:]
You were everything, everything that I wanted
We were meant to be, supposed to be, but we lost it
And all of the memories, so close to me, just fade away
All this time you were pretending
So much for my happy ending
Oh oh, oh oh, oh oh...
You've got your dumb friends
I know what they say
They tell you I'm difficult
But so are they
But they don't know me
Do they even know you?
All the things you hide from me
All the shit that you do [CD version]
All the stuff that you do [radio edited version]
You were all the things I thought I knew
And I thought we could be
[Chorus]
It's nice to know that you were there
Thanks for acting like you cared
And making me feel like I was the only one
It's nice to know we had it all
Thanks for watching as I fall
And letting me know we were done
[Chorus x2]
[x2]
Oh oh, oh oh, oh oh...
So much for my happy ending
Manje više svi mladi jedva čekaju da prestanu živjeti s roiteljima. Iskreno i ja sam to jedva čekala...dok mi se to stvarno i nije dogodilo.
Naime, ljudi moji, to vam uopće nije lako, tj poprilično je teško. Istina, postoje frendovi kad zapneš, ali na žalost ne mogu uvijek biti uz vas jer imaju i oni svoj život. Uglavnom, svi vi koji još uvijek živite s roditeljima uživajte dok možete. Iskreno, ja jedva čekam da vidim mamu, da dođe doma iako znam da će ubrzo morati opet otići. Nikada se nismo baš dobro slgale, štoviše jako jako često smo se svađale i mislila sam da će mi biti super kad ode, ali ne...koma je.
Razmislite samo, da li vam je ljepše doći u mračan prazan stan ili u stan gdje su upaljena svjetla, gdje vas netko dočeka s kime možete pričati i podjeliti neke stvari? Ili npr kada ste bolesni da li vam je lakše i ljepše kada je netko uz vas, donosi vam čaj u krevet, odlazi vam u dućan po kaj treba, radi vam jest itd ili vam je draže da čak i kada ste bolesni morate sve to sami.
Uz faks i sve ostale normalne o, tj uobicajene obveze ja jos moram i svaki dan prati suđe, peglat, spremat cijeli stan, prat veš itd. POnekad se ne čini kao puno posla, ali umara, sve to strasno umara i ubija u pojam. Ali čak i nije sve u tome da imate pomoć u stanu/kući.
Stvar je jednostavno da vas u manje vise svakom trenutku netko moze zagrliti, utjesiti, imate s kime pričati, podjeliti tužne i sretne trenutke, imate se kome žaliti, s kime se smijati... jednostavno nemate taj osječaj da ste sami na svijetu, nego da je netko stvarno tu.
Znam, sve to možete i dijelite s frendovima, ali to jednostavno nije to. I znam, čujem se i s mamom i sekom i tatom preko telefona ali to vjerujte mi nije to. OK ajde dobro s tatom se i vidim ne tako rijetko, ali ipak ne dovoljno i osječam da smo se udaljili što mi full smeta i nedostaje jer ipak sam ja uvijek bila "tatina curica".
I možete reći da sam luda, ali živim za taj dan kad će mi se mama za stalno vratiti doma :)
Evo za one koji žele znat što se nalazi ispod mog osmjeha...
A oni koji ne žele znat nemoraju ovo čitat i zamarat se s tim jer nije bitno...ovo pišem za sebe i za neke koje možda nekim slučajem zanima...
Pa ovako...
Ispod osmjeha se skriva jedna obična cura puna svakakvih strahova, cura koja si dodatno zakomplicirava stvari svojim glupim razmisljanjima i pokusajima da sev ali bas sve definira i nista ne prepusta slucajnosti. Cura koja se cesto osjeca usamljenom i napustenom iako joj bliske osobe govore da se nema razloga tako osjecati. Cura koja uopce nije spremna na to da zivi sama,a nema joj druge. Cura koja se jako cesto skriva ispod svog osmjeha da drugi ne otkriju sve sto je u njenoj glavi. Cura koja će svima rado pomoći, tesko nekome nesto zamjeriti i sve brzo i lako oprostit. Ali na zalost jako puno ljudi je to iskoristilo :( Cura koja voli puno vremena provodit u svojoj sobi, u krevetu razmisljajuci i zatvarajuci se u svoj svijet. Cura koja uvijek želi više i na neki nacin vjeruje da moze vise ali na zalost nema snage za to. I onda je razocarana samom sobom.
Cura koja jako cesto zeli pobjeci od svega pa cak i od same sebe.
Cura kojoj su roditelji rastavljeni i to ju jos uvijek boli. Cura koja zeli slaviti blagdane i rodendane sa svojom obitelji a koja to nikad vise nece moci.
Cura koja zeli bit sigurnija ui sebe i vise voljet i cijenit samu sebe.
Cura koju nitko ne moze utjesit jer nema snage nikome reci ono sto joj je u glavi, misli da ju nitko nebi shvatio. A ustvari joj treba netko tko će ju samo zagrliti, njezno a opet dovoljno da znam da sam sigurna u tom zagrljaju :)
Eto i to bi zasad bilo to od jedne izgubljene cure skrivene ispod osmjeha...
Da, ljudi, znam ovo mi je već drugi post danas, al kaj ja mogu kaj me ulovila inspiracija :)
Jednom sam negdje pročitala "Sjećanje nije obaveza nego proizvod iskrenih osjećaja, zato me se sjeti kad hoćeš i onoliko koliko sam zaslužila." Nekako mi se ta rečenica uvukla u misli i odlučila sam ju posvetiti jednoj osobi, ali neću reći kojoj, nije bitno jer će ta osoba ionako to shvatiti ako pročita ovaj post.
Ustvari, mogla bi ju posvetiti više ljudi, ali nekako najviše tom nekom.
Uglavnom, razmišljala sam o tome koga se ja sve često sjetim i mogu reći da se često sjetim i onih koji su to zaslužili i onih koji nisu. Naravno, češće se sjetim onih koji jesu to zasluzili, ali relativno često se sjetim i onih koji nisu. Zašto se sjetim onih koji nisu? Pa evo, za primjer ću uzeti svoju nekad best frendicu Ninu. Za nju mogu reći da smo bile ko sestre, prošle smo zajedno sve i svašta, i uspone i padove, zajedno smo se smijale i plakale...ma nema kaj nismo prosle skupa, no jednog dana, njoj se srusio svijet zbog spletki u koje se sama uvaljivala, a ja sam ju pokrivala koliko sam mogla. No taj dan nisam mogla biti uz nju jer nisam bila u Zagrebu, niti u Hrvatskoj nego kod mame u Egiptu, no ustvari uopće nije bitno gdje sam ja bila, nego je bitno to da je od silne ljubomore što se njoj život tako lako i brzo srušio na nulu i ona pokušala srušiti moj, ali ja se nisam dala i dan danas mi je drago da se nisam dala, iako sam neke stvari trebala pustiti, ali nema veze, nije to sad bitno. Uglavnom, od tog dana mi vise nismo pricale, ponasale smo se kao da se ne poznajemo i to me uzasno boljelo i dan danas me boli i dan danas mi dode da ju pozovem na kavu i da pricamo, ali ne zelim da me smao ismije, jer znam da je spremna na to, a to mi ne treba. Cesto se pitam kako je i kad cujem da joj nejde, mislim si "Sve se vrača sve se plača", ali s druge strane mi je žao i htjela bi joj pomoći. Neznam , možda je se sjetim iz neke brige prema njoj jer ipak mi je nekad puno značila u životu i iako me razočarala želim joj da bude sretna i da shvati svoje pogreške i pokuša ih popraviti jer smatram da nikad nije kasno. I da se ona sad meni npr javi da odemo na kavu i slično, nebi uopće razmišljala, odmah bi otišla makar mi i ta kava bila posljednja s njom...
Uglavnom, često se sjetim ljudi koji su bili prisutni u mom životu a sada više nisu, ali još češće se sjetim onih koji su još uvijek tu, barem an neki način...
I za neke sam sigurna da ih nikad neću zaboraviti, ali baš nikad i da ću ih se uvijek sjetiti s osmjehom na licu :)
Za one koji su u zadnje vrijeme zabrinuti za mene...
Dragi moji, hvala vam na brizi, ali stvarno nemate razloga za brigu jer ja sam sasvim ok.
To sto je sad vrijeme ispita pa sam zaokupljena ucenjem i to sto nemam srca misliti na to kako nema nikoga tko bi mogao prosetati peseke na veterini pa ih odem ja prosetat, nahraniti, ocistiti itd i i sto se zaokupljam sa jos hrpom drugih stvari ne znaci da sam lose volje, da nesto nije u redu itd. Jednostavno zelim imati ispunjen dan raznim korisnim stvarima koje me cine sretnom :) I sretna sam sto mi je dan tako lijepo ispunjen iako sam navecer umorna i volim odspavati popodne kad stignem jer to je dobar umor, korisan umor, umor od dobrih stvari i onda na vecer lijepo na miru zaspem :) a ne vrpoljim se tri dana po krevetu da bi napokon zaspala i nakon par sati se morala probuditi.
Eto samo sam nekim zabrinutim ljudima htjela dati do znanja, tj objasniti im da nemaju razloga za brigu jer ja sam jos uvijek ona stara happy Amy :)
Pusa svima!!!
Evo ovak...raspitala sam se malo više o Amy i saznala sam da je na Veterini zato što ju je lupio auto i slomio joj lijevu prednju nogu. Amy se potpuno oporavila, uopce ne sepa, razigrana je, zivahna i voli se maziti. Saznala sam i da ona ustvari nije šarplaninka nego kraški ovčar i nije sigurno da li je čistokrvna, ali kao da je to bitno...ZA LJUBAV NIJE POTREBAN RODOVNIK! To je mojoj frendici Petri i meni najdraza rečenica vezana za pse :)
Uglavnom Amy još uvijek traži nekoga tko će ju voljeti zauvijek i tko će joj pružiti dom i nikada ju neće otjerati iz njega...
Držite joj fige :)
Amy i ja vam šaljemo još jednu pusu :)
Sad bas idem na Veterinu, pa cu ju slikati i staviti njene nove slikice :)
