< | srpanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by [TinchA]
This is me...! What u see is what u get!
Take it or leave it!
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Noina Arka
Info centar za kućne ljubimce
Blogovi koje rado čitam :
O pesekima koji traže dom
Amaris
Maja
Lana i Paola
Umaška škorpionka
Kira
Kraljica suza
...studiram ekonomiju...
...živim u meni najljepšem gradu Zagrebu...
...obožavam svog psića Linu...
...volontiram u udruzi za zaštitu životinja Noina Arka...
...ne volim biti sama...
...mrzim jetricu, tikvice i patliđane...
...obožavam palačinke...
...volim čitati knjige...
...plačem na tužne filmove...
...obožavam putovati...
...želim ponovno otići na Zanzibar...
...najdraže godišnje doba mi je proljeće...
...volim biti zaljubljena...
...obožavam shopping...
...volim svoj autić...
...učim biti sretna sama sa sobom...
...trudim se biti manje zahtjevna...
...od sada uvijek svoja (11.10.09.)...
...znatiželjna...
...nestrpljiva...
...najdraži film mi je definititvno The notebook :) ...
SAND IN MY SHOES (DIDO)
Two weeks away it feels like the world should've changed
But I'm home now
And things still look the same...
I think I'll leave it till tomorrow to unpack
Try to forget for one more night
That I'm back in my flat on the road
Where the cars never stop going through the night
To a life where I can't watch sunset
I don't have time
I don't have time..
I've still got sand in my shoes
And I can't shake the thought of you
I should get on, forget you
But why would I want to
I know we said goodbye
Anything else would've been confused but I wanna see you again
Tomorrow's back to work and down to sanity
should run a bath and then clear up the mess I made before I left here
Try to remind myself that I was happy here
Before I knew that I could get on the plane and fly away...
From the road where the cars never stop going through the night
To a life where I can't watch sunset
And take my time
Take up our time...
I've still got sand in my shoes
And I can't shake the thought of you
I should get on, forget you
But why would I want to
I know we said goodbye
Anything else would've been confused but I wanna see you again
I wanna see you again
Two weeks away, all it takes to change and turn me around, I've fallen
I walked away and never said that I wanted to see again
I wanna see you again
I wanna see you again
Razmišljala sam neki dan koliko sam ja ustvari sretna, ali negdje u dubini duše nesretna sam. I tako baš dok sam razmišljala o tome javila mi se jedna meni jako draga osoba koja se isto tako osjeća. Jedina je razlika u tome što on zna zašto je u dubini duše nesretan, a ja ne znam. Jednostavno osjećam nekakav nemir, tugu i tjeskobu. Sretna sam jer na neki način imam sve što mi treba i ustvari bi mi mnogi mogli zavidjeti, ali opet nešto jako važno nemam - obitelj. Možda je to razlog mog unutrašnjeg nemira, ali ne mora biti. Pomirila sam se s tim da je svatko iz obitelji na svojoj strani i da se ne slažemo svi super i da se više čujemo nego vidimo. To je nešto što ne mogu promijeniti i jednostavno sam se pomirila s tim. Ali zašto sam onda nesretna? Ne znam više ništa što bi me toliko moglo mučiti i tjerati me da se tako osjecam. nadam se da cu saznati, a do tada cu nastaviti ignorirati tu tugu i nemir u sebi i nadati se da će nestati zauvijek :)
Inaće, bila sam na moru s Petrom i Mici kod frendice u apartmanu u Jadranovom. Frendica kod koje smo bile je bila s jos svoje 3 frendice tak da smo Mici, Petra i ja uglavnom solo zujale. Išle smo u Crikvenicu šetat po gradu, na kupanje u Selcu s frendom i njegovom ekipom, bile smo jedan dan na plaži u Novom Vinodolskom i onda sam ja oslučila otići na jedan dan u Tisno kod svog dragog, tj. najdražeg jer mi je stvarno jaaaaaaaako falio. I tako smo jednu većer nas 3 sjele u auto i krenule u Tisno. Dočekali su nas Filip :) i Ivan (frend s veterine). Ne mogu vam opisati koliko sam bila sretna kad sam vidjela Filipa, zagrlila sam ga i poljubila i nisam htjela nikad više otići od tamo. sjedili smo neko vrijeme na molu, a onda amo otišli na pažu na noćno kupanje i čekanje da sunčeko izađe. Bilo je predivno :D Na žalost došao je dan i povratka u Jadranovo, ali eto, za par dana, odlazim ponovno kod svog Fiipa u Tisno na nekih tjedan dana, jedva čekam, nestrpljiva sam ko malo dijete :P Bile smo još dva dana u Jadranovom i vratile se u Zg odakle vam i pišem. Ukratko, bilo nam je super, smao je prekratko trajalo...
I evo na kraju samo da se pohvalim da sam upisala veterinu :D
Uživajte i dalje u ljeto jer ono stvarno prekratko traje :(
Pusa svima!
Trebala sam ići prekosutra u Vodice sa sestričnom (MIci) i best frendicom (Petra) kod frenda u Vodice pa kod frendice u Jadranovo. Međutim, frend nejde nikam prije 22.7. tak da nemam pojma kam ćemo na kraju i dal ćemo uopće nekam ići :(
Drugi problem je taj što sam ja trebala biti u Vodicama dok je Filip u Tisnom i trebali smo se viđati na moru a to vjerovatno sad neće moći biti moguće, pa je njemu bed da će opet ostat bez cure prek ljeta. E sad je meni to malo bed, jer ja bi da moj dečko hoće da se viđamo na moru čisto zato što bi mu inaće falila, a ne zato što se boji da ću se zbarit s nekim drugim, tj iz nekog ne povjerenja i straha da će me izgubit.
Ne znam, vidjet ćemo kaj će bit...
Nisam dugo pisala, znam... nemam vremena baš, a ponekad sam toliko umorna da nemam snage...
Al evo... sada slušam neke stare stvari od Crvene jabuke i vratile su me u neka davna davna vremena :)
U vrijeme kad sam živjela u kući u Klari koju sam već bila spominjala (bar mislim da jesam), dok sam još imala pravu obitelj, dok smo još živjeli svi zajedno, dok mi je najveće probleme predstavljalo da li se sviđam dečku iz kvarta koji se meni sviđao i da li će me mama pustiti van da ga možda onako, sasvim slučajno sretnem... Vrijeme kada sam dane provodila u šetnjama sa svojom Kiki ili maštajući na ljuljački u dvorištu. S vremenom su nastali problemi... starci su se rastali, tata se odselio, seka se odselila, upisala sam srednju školu koja je bila sve teža i teža i zahtijevala sve više i više mog slobodnog vremena. Sve to olakšala mi je osoba koja me nakon toga jako povrijedila ( i o njoj sam pisala ). S njom sam provodila najviše vremena, podijelila sve tajne, znala me kao nitko nikada i kao što me vjerovatno nitko nikada neće ni znati. Jako mi je nedostajala od kad smo se posvađale, ali javila sam joj se nakon dvije godine i bile smo na kavi. Bilo mi je čudno ponovno sjediti s njom na kavi, ali bila sam sretna i jako mi je drago da sam ju vidjela. Nadam se da ćemo opet na kavu i vjerujem da hoćemo.
Inaće... moglo bi se reći da sam sretna iako jaaako umorna od svih obaveza. Još uvijek zaljubljena :D