Nisam dugo pisala, znam... nemam vremena baš, a ponekad sam toliko umorna da nemam snage...
Al evo... sada slušam neke stare stvari od Crvene jabuke i vratile su me u neka davna davna vremena :)
U vrijeme kad sam živjela u kući u Klari koju sam već bila spominjala (bar mislim da jesam), dok sam još imala pravu obitelj, dok smo još živjeli svi zajedno, dok mi je najveće probleme predstavljalo da li se sviđam dečku iz kvarta koji se meni sviđao i da li će me mama pustiti van da ga možda onako, sasvim slučajno sretnem... Vrijeme kada sam dane provodila u šetnjama sa svojom Kiki ili maštajući na ljuljački u dvorištu. S vremenom su nastali problemi... starci su se rastali, tata se odselio, seka se odselila, upisala sam srednju školu koja je bila sve teža i teža i zahtijevala sve više i više mog slobodnog vremena. Sve to olakšala mi je osoba koja me nakon toga jako povrijedila ( i o njoj sam pisala ). S njom sam provodila najviše vremena, podijelila sve tajne, znala me kao nitko nikada i kao što me vjerovatno nitko nikada neće ni znati. Jako mi je nedostajala od kad smo se posvađale, ali javila sam joj se nakon dvije godine i bile smo na kavi. Bilo mi je čudno ponovno sjediti s njom na kavi, ali bila sam sretna i jako mi je drago da sam ju vidjela. Nadam se da ćemo opet na kavu i vjerujem da hoćemo.
Inaće... moglo bi se reći da sam sretna iako jaaako umorna od svih obaveza. Još uvijek zaljubljena :D
Post je objavljen 03.07.2008. u 20:55 sati.