...kako su nam ovo bili lipi dani...
subota, 22.11.2008.
Ruža i ti
Naš je život kao latica ruže;
naše rođenje ružin je pupoljak,
a naša svakodnevnica...
ružine latice.
Kako vrijeme prolazi ruža vene,
svaki dan gubi latice.
Jednu po jednu...
Ali kad misliš gotovo je,
vidiš kako iz te ruže niče
novi pupoljak.
Novi život...i ti možeš stvoriti život!
Mi odgovaramo,svaki od nas,
za svoj život.
Život koji možemo živjeti i na drugi,
krivi način.
Ruža,ako ju se ne polijeva,uvene.
One divne latice postanu trule,
prije negoli otpadnu.
I iz takve ruže ne može
cvasti novi pupoljak.
Što nam ova ruža govori?
Da trebamo zalijevati svoju dušu,
paziti na svoje tijelo.
Ne smijemo biti truli,površni,
jer ćemo uvenuti!
Kamo ide ovaj naš život?
Jesmo li mu dali vode,žive vode?
To je Isus Krist.
On koji se utjelovljuje u nama.
Ne dopusti da budeš isprazan,
bez životne snage u duši!
Hrani ju molitvom,dobrim djelima...
I vidjet ćeš,
uskoro će tvoja duša,
biti nova,sjajna ruža!
- 16:31 -
ponedjeljak, 17.11.2008.
SVETA ELIZABETA UGARSKA
Sveta Elizabeta Ugarska (Bratislava, 1207. - Marburg, 17. studenog 1231.) - katolička svetica, kći ugarsko - hrvatskog kralja Andrije II.
Elizabeta je bila princeza, kći ugarsko - hrvatskog kralja Andrije II. S trinaest godina, udala se za tirinškog grofa Ludovika. Dala je sagraditi bolnicu, kraj dvorca, da se osobno brine za bolesnike. Obitelj se tome protivila. Potajno je hranila gladne, siromahe i bolesne. Jednom je, prema legendi, grof zaustavio Elizabetu, s ciljem da vidi što skriva, a kad je otvorila pregaču haljine, umjesto kruha koji je tamo bio prije minute, pojavile su se ruže. Nakon smrti grofa Ludovika, prodala je sve imanje, prihvatila siromaštvo, i brinula se za svoja tri sina te za bolesnike i siromahe. Za velike gladi u Njemačkoj, pomagala je siromasima.
Zaštitnica je Franjevačkog svjetovnog reda.
Papa Grgur IX. proglasio je Elizabetu, svetom 27. svibnja 1235. u gradu Perugi u Italiji.
Spomendan joj je 17. studenog.
Pa tako dragi Framaš i i svi ostali, večeras ćemo se okupi svi u 18:00h u crkvi Presvetog Srca Isusova na misi!
vidimo se
- 12:14 -
nedjelja, 16.11.2008.
Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa
Udruga obitelji osoba stradalih u prometu:
Svjetski dan sjećanja u organizaciji nevladinih udruga (ujedinjenih u FEVR, Europsku federaciju žrtava prometa) počeo se obilježavati u Velikoj Britaniji od 1993.g., a UN je 2005.g. donio Rezoluciju kojom se pozivaju vlade svih zemalja da obilježe taj dan treće nedjelje u studenom.
Smrt na cestama predstavlja epidemiju svjetskih razmjera (prepoznatu i od WHO, Svjetske zdravstvene organizacije) koja svake 3 minute odnosi jedno dijete a svakih 6 sekundi netko umire ili postaje invalid u sudaru automobila.
2007.g. na cestama RH dogodilo se 18.029 prometnih nesreća s nastradalima u kojima je 619 osoba izgubilo život, a 25.092 je ozlijeđeno. Do 15. rujna 2008.g. na našim su cestama poginule 492 osobe,što je za 10,6 % više od istog razdoblja 2007.g. To je najveći broj
nesreća, poginulih i ozlijeđenih u posljednje 4 g.
Stoga se i ove godine naša Udruga, sa ciljem zaštite temeljnog ljudskog prava, prava na život, pridružuje apelima diljem svijeta, da se (ne)sigurnost u prometu prepozna kao bitan problem društva, koji nije "samo" obiteljska tragedija, već i ogroman gospodarski, demografski, javno zdravstveni, psihološki gubitak za cijelu zajednicu.
U skladu s time pozivamo sve građane RH da nam se pridruže u obilježavanju toga Dana, sudjelujući u našim akcijama, paljenjem svijeća u spomen poginulima u prometu, u sklopu svjetske kampanje SVJETLO NADE (na Tržnici u Puli, na Mirogoju u Zagrebu te u Osijeku) i na prozorima svojih domova u 18 sati.
Tu mozete poslusati i "musical memorial" za žrtve u prometu:
http://www.charlestimberlake.co.uk/Roadpeace.html
- 12:12 -
četvrtak, 13.11.2008.
Osmijeh na licu drugoga
Lutanje
Samotan lutam večernjim ulicama,
Na svakom uglu, visoko, svjetiljka sja:
Stotinu uglova, stotinu svjetiljaka,
Al nigdje nema tebe...Tebe nema.
Tadijanović
Jedino sto stvarno covika ponekad moze razveselit je osmijeh na licu onog drugog...
"Svi ljudi imaju zvijezde, ali one svima ne znače isto. Za one koji putuju zvijezde su vodiči. Za druge one su samo male svjetiljke. Za učenjaka one su problemi. Za poslovnog čovjeka one su bile zlato. Ali sve te zvijezde tamo šute. Ali ti, ti ćeš imati zvijezde kakve nitko nema...
Kada budeš gledao nebo, noću, budući da ću ja stanovati na jednoj od njih, budući da ću se na jednoj od njih smijati, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje se znaju smijati!"
Mali Princ- Antoine de Saint-Exupery
Neman pojma zasto sam krenila ovo pisati, izgubila san se u pola...ali eto, valjda me na ovo potakla sreca jedne osobe koja vec dugo nije bila vesela ka jucer...A tako je malo trebalo...Njezino je veselje mene bas ispunilo, a i bar malo nasmijalo njezine roditelje i ispunilo ih...
Tako da eto, ocu vam reci, nasmijte nekog, bit cete sretniji i smijte se, drugi ce biti veseli....
- 16:47 -
četvrtak, 06.11.2008.
I ti upali uličnu svjetiljku.....
Dragi framaši, framašice, a i svi ostali koji svakodnevno(ili bar ponekad
) čitate naš blog...
Prije par tjedana grupica mladih iz naše frame odlučila je malo istražiti kako žive najsiromašniji Zadrani....Naravno, odmah nas je put odveo do našeg Caritasa. Uz pomoć naše tete Višnje Buturić(ovim putem joj se uistinu zahvaljujemo
), koja je nazvala i dogovorila sastanak, otišli smo do pomoćnice ravnatelja gospođe Mirjane Tadić da malo ispitamo situaciju.
Iako već godinam ekipa iz naše Župe, a prošle godine priključili su im se i naši framaši, pred Božić i Uskrs raznosi pomoć siromašnim obiteljima, htjeli smo se upoznati sa životom ljudi koji doslovno žive na ulici, a to su beskućnici.
Teta Mirjana nas je stvarno lijepo primila, sve nam detaljno opisala i imala je uistinu strpljenja za mnoga pitanja koja smo joj postavljali, a na kraju nas je provela kroz prostorije Caritasa, od male škole gdje se okupljaju djeca iz rizičnih obitelji od 1 do 4 razreda osnovne škole, do udruge Svjetlo, pokazala nam je pučku kuhinju, a na kraju nas je odvela i do prenoćišta.
Prošle godine bili smo svjedoci otvaranja prenoćišta za beskućnike "Sveti Vinko Paulski" u Zadru. Otvaranje prenoćišta mnogim je Zadranima ukazalo na činjenicu da u našem gradu postoje oni koji poput većine nemaju ono najbitnije- sigurnost vlasitiog doma i obiteljske ljubavi.
Prema podacima koje smo dobili, prenoćište je od 2007. godine koristilo oko dvadesetak ljudi. Također je napomenula da u gradu postoji još ljudi koji žive na ulici, ali ne žele koristiti prenoćište.
Bilo je uistinu dirljivo slušati o ljudima koje na žalost, mnogi zanemaruju i ne žele primijetiti.
U našem gradu svakodnevno niču nove zgrade, grade se luksuzni stanovi, voze se "bijesni" automobili, otvaraju se skupe trgovine, trgovački centri....i nekako, okupirani smo svim tim blještavilom i luksuzom.
A u jednom takvom društvu živi grupica ljudi koja nema ni one minimalne uvjete za život- uistinu tužno.
Kad nam je gospođa Mirjana sve objasnila i dopustila nam da slikamo prenoćište i pučku kuhinju, mi smo joj, dirnuti i spremni za akciju, ponudili našu skromnu pomoć, što je ona s oduševljenjem prihvatila. Tako da je s tim danom počela jedna,mi vjerujemo, dobra suradnja grupice framaša i zadarskog Caritasa
....I tako smo počeli distiribuirat časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama "Ulična svjetiljka". Časopis je pokrenuo Franjevački svjetovni red s Trsata koji također vodi prvo Prihvatilište za beskućnike u Rijeci ''Ruže sv. Franje''.
Osmišljeno je da časopis prodaju beskućnici po cijeni od 8 kuna od čega je pola iznosa namijenjen tiskanju drugoga broja, a pola ide prodavaču ''Ulične svjetiljke".
Gospođa Mirjana nam je predložila da im mi pomognemo u distribuciji časopisa. Kako je zadarska skupina beskućnika uistinu posebna i teško ih je potaknuti na takvu vrstu rada mi smo odlučili prvi krenuti s distribucijom, a nakon toga je i jedan od beskućnika odlučio distiribuirati časopis. S prvih 50 brojeva krenuli smo u distribuciju. Prvo smo s časopisom upoznali naše aktivne župljane- zbor odraslih, zbor mladih te druge molitvene zajednice. A onda smo časopis prezentirali i ponudili suradnju u distribuciji našoj braći i sestrama iz druge dvije frame(sv.Ivan Krstitej i Arbanasi), što su oni naravno i prihvatili.
Ono što smo odmah odlučili da ćemo s novcem koji zaradimo pri prodaji pred Božić obradovati naše prijatelje u Prenoćištu poklonima i učiniti im bar malo ovaj nadolazeći Božić ugodnijim!
.....eto, možda ne možemo preokrenuti svijet i donirati, poput nekih, milijune za pomoć, ali možemo malim doprinosom pomoći da ljudi napokon shvate da nitko u ovom društvu nije bolji ili gori, da jednostavno svatko ima svoj križ...a da smo mi ti koji taj križ nekome možemo olakšati- npr. pružit mu osmijeh i toplu riječ, prestati odbacivati, osuđivati i poput sv. Franje poljubiti "gubavce" 21 stoljeća...
I još:Gospođa Mirjana je napomenula da možemo pomagat volontirajući u mnogim njihovim akcijama...pa je naša Glorija već nekoliko tjedana najbolja učiteljica engleskog na svijetu...veoma uspješno volontira u maloj školi....
- 13:30 -
ponedjeljak, 03.11.2008.
MOLITVA....
Molio sam Boga za jakost,
a On me učini slabim,
da bih bio skroman
i ponizan!
Molio sam njegovu pomoć
da bih stvarao velika djela,
a On me učini malenim
da bih činio dobra djela.
Ništa nisam dobio od onog što sam tražio,
al' sam dobio sve ono
što je bilo dobro za mene!
Moja je molitva protiv mene uslišana,
jer je put kojim sam išao bio blagoslovljen!
Molio sam za bogatstvo i dobra
da bih bio sretan i bezbrižan,
a On me učini siromašnim
da bih bio mudar i slobodan!
Molio sam za sve stvari ovog svijeta
kako bih uživao život,
a on mi dade život
da se radujem stvarima u svijetu!
- 17:32 -
