Naš je život kao latica ruže;
naše rođenje ružin je pupoljak,
a naša svakodnevnica...
ružine latice.
Kako vrijeme prolazi ruža vene,
svaki dan gubi latice.
Jednu po jednu...
Ali kad misliš gotovo je,
vidiš kako iz te ruže niče
novi pupoljak.
Novi život...i ti možeš stvoriti život!
Mi odgovaramo,svaki od nas,
za svoj život.
Život koji možemo živjeti i na drugi,
krivi način.
Ruža,ako ju se ne polijeva,uvene.
One divne latice postanu trule,
prije negoli otpadnu.
I iz takve ruže ne može
cvasti novi pupoljak.
Što nam ova ruža govori?
Da trebamo zalijevati svoju dušu,
paziti na svoje tijelo.
Ne smijemo biti truli,površni,
jer ćemo uvenuti!
Kamo ide ovaj naš život?
Jesmo li mu dali vode,žive vode?
To je Isus Krist.
On koji se utjelovljuje u nama.
Ne dopusti da budeš isprazan,
bez životne snage u duši!
Hrani ju molitvom,dobrim djelima...
I vidjet ćeš,
uskoro će tvoja duša,
biti nova,sjajna ruža!
Post je objavljen 22.11.2008. u 16:31 sati.