Rikošet

Kada, nadobudno, s kojekakvim romantičnim idejama o takvim radnjama, krenete s renoviranjem i uljepšavanjem, tj. oblikovanjem svog životnog okruženja, i to sami, je li ...netko vas mora upozoriti da takve aktivnosti zapravo spadaju u ekstremne sportove, pa samim time i u jako opasne, nee...

Et', tak' bih se ja danas trebala pentrati na visoke i klimave lojtrice da bih... kako bih pokušala zagletati rupe u stropu koje su ostavština stare karniše...
I sad, umjesto da sebe vidim kako ljupko lepršam kao vila Zvončica oko tih rupa dok zvjezdastim pokretima nabacujem glet, kako to obično vidite dok je sve još uvijek tek s kauča, ležećeg, zamagljenog pogleda ideja, ja sada, kad je došlo vrijeme da se konačno i s time obračunam, samo tromo kružim oko tih lojtrica i računam hoću li se, ako s njih na kraju ipak tresnem, odbiti o tlo i skakutati naokolo kao ping-pong loptica, ili ću se pak zakucati u beton kao asteroid, pa takva poslije biti izložena u nekakvom muzeju kao vrijedan primjer(ak) ekstremnih ljudskih gluposti...

Nu, al' idem pa ćemo vidjet...
Ili možda ipak ne. Možda je najbolje da sve to odgodim za još nekoliko dana :)))

Neukalupljena

Kasno, nepotrebno i suvišno... ali kad je tako sexy :O
I kad tako krasno miriši iz pećnice.











*****

Update lagani:

Oznake: Galette

Jezik pregrizla...

Moram ja pričati, je li, moram...
Spomenem posao, pa me jutros probudi buka... sam' tak'a. I lijevi i desni susjedi rondaju. Jedni: pile, režu, lupaju, a drugi kopaju, buše, strojevi vade beton... ne znam s koliko decibela u zraku, previše svakako, na mene u sredini k'o da prstom pokazuju.
A niš', dohvatim kremice pa krenem s balzamiranjem...

A šalim se. Ja sam čekala dostavnu službu pa sam se morala malo dovesti u red da se čovjek ne prepadne. Ampak... ne znam koliko uspješno, jer ja i inače rijetko što uspijem dovesti u red. Čini mi se da sve samo još više zatrpavam :I
Pa onda još kad se a strane nešto uplete... Krenem tako jučer srediti prostor gdje ću utrpati nove kutije, i samo što sam dotaknula prekdač - žarulja zabljesne i ... mrak. Nemam rezervnu, ništa od posla :I

A prije par dana, svjesna da sam u posljednje vrijeme pretjerala s pizzama, pođem strašljivo nagaziti vagu, al' ona izgleda strašljivija od mene i ni da blekene. A još nedavno je normalno sve mjerila i izračunavala :I
Aj, pomislim, relativno je nova, ne bi trebao biti kvar... možda su samo baterije otkazale (beez najaveee!!!) pa naručim druge. U međuvremenu, dok nisu stigle zezali smo se na račun strašljive vage koja nije u stanju podnijeti moju težinu i tako ju moguće dodatno istraumatizirali... no, jučer kad sam umetnula nove baterije, došlo meni da (za)plačem.
Dosta više i tih pizza!








A ova je bila treća u posljednjem krugu. Amerikancima omiljena - pepperoni pizza. Zamijenila je malo Gospu Margheritu iz onog prethodnog kruga. Malo salamice koja se utapa u hrpetini sira; ne znam zašto je šašavi Amerikanci baš toliko vole... Možda zato što je tako jednostavna, a možda i iz istog razloga zašto i ja sama nisam maštovitija s pizzama - jer maštovitije višee kooštaajuuu...
E.
A novaca se nema za bacanje. Osim na ove kutijetine kojima ja jedva mjesta nađem :)))
Enivej... kutije stigle, ja mahnem trećim susjedima da - Ne treba, ne treba... - i malo poslije, da oni ne vide, fizička radnica počne sama tegliti. Zapravo, uhvati pa pusti... a onda sve kutije razbuca i nosi komad po komad.
Vuci vole..

Tko ne radi, bezgrešan je

Kamenčić u cipeli vjerojatno će žuljati planinare i putnike (ne)namjernike... a ovo mogu očekivati oni što stalno nešto šarafe i odšarafljuju










A u neposrednoj blizini grešnika uvijek su i oni bezgrešni... a što, pa jedino što njima u životu treba je samo netko tko će im stalno puniti zdjelice...

Up & Down

Ručak.
Ne znam je li najzdraviji... al' tako mi danas upala žlica u sladoled, da ne kažem - kašika.

Problem s ovim kukijima (a uvijek je neki kuki ) što kad ja hoću da narastu, oni se često znaju: spustiti, potonuti, smanjit, razliti... a kad hoću da ostanu nisko, kao ovaj put recimo, oni se sad tu...nepotrebno su se udvostručili
Sve naopako.

Thanks For Asking

Ljuljuškam se u polumraku, lagano uz glazbu... i dok pratim stihove, kao i uvijek do sada, krajnje zanimljivo mi je što Ffdp u svojim pjesmama Boga smatra ženom...
Vrag je, naravno - muškarac.

Nju baš volim

Pizza s kruškama, gorgonzolom, medom, orasima...
Radila sam ju i nedavno, pa jučer ponovila, iako i nije baš nešto ludo fotogenična..
A što ćete - pa znate da svaka budala svoje veselje ima...

My obsession...

Još jedna od mojih opsesija. Toliko jednostavno... a toliko puno nerviranja mi priušti :I
Ne znam koliko imam fotografija do sada snimljenih, ali još uvijek nemam 'onu pravu'... a jedna od glavnih mojih frustracija vezano uz taj neuspjeh je što ja znam gdje griješim, ali svaki put iznova napravim istu grešku
Konkretno recimo - pored toga što kad fotkam crvenu papriku naknadno zaključim da bi bolja bila žuta, i obrnuto , ili što su uvijek prevelike kad bi trebale biti manje...htjela bih da 'ambalaža', tj. sama paprika na fotografiji izgleda: puna, zdrava i svježa, kao recimo na omotnici Fanta, ali ja se jednostavno ne mogu prisiliti ostaviti je sirovu; kuharica u meni tu papriku svaki put... skuha

Al' nema veze, snimit ću ja još najmanje koliko i do sada snimljenih fotografija... mislim, punjenu papriku sigurno neću prestati kuhati. No, pa koja budala i bi?




Al' moram priznati da je ova posljednja ispala iznenađujuće ukusna - radila sam jako malu količinu, 'odoka', na brzinu, i nije mi se dalo vraćati ostatak dimljene pancete koju sam nasjeckala u smjesu nego sam sasjeckala sve, i... mmm... otkrit ću vam tajnu dobre paprike - ona je u dimljenoj panceti, tj. u njenom višku od kojeg glava ne boli

Pumpkin 3

Pečene bundeve

I











...i samo lagane pjesmice za jutarnje razbuđivanje

Pumpkin 2

'Popucana' kad joj se malo prikriju 'mane'.

Pumpkiiiin...!!!

Još jedna moja... poluopsesija.
Al' dosta mi i nje više. Vidim da nikako s njom na zelenu granu - samo gnjavaža :/
A uz gnjavažu vezanu s mojim stalnim nezadovoljstvom njenim izgledom, tu je još i ona s puno potrošenog vremena. Jer jedan dan mi treba za pečenje bundeve i pravljenja pirea, pa pravljenja tijesta... pa ako drugi dan pada kiša (jer pita se radi u jesen...) onda mi ne vrijedi peći jer neću fotkati na lošem svjetlu... pa ako pada i drugi dan, treći...

E, pa onda peci, hladi, pripremaj podlogu... snimi stotinjak fotki najmanje, jer ne pečeš pitu od bundeve svaki dan pa je moraš snimiti iz svakog kuta...
E onda pobjegne (ono dobro) svjetlo, a ti na kraju vidiš na fotografijama milijun nedostatka koji te bodu u oko...ma, i pametan bi poludio, a kamoli...

Ajd', ove male su još i nekako ispale, al' sad sam ispekla i veliku, naravno, očekujući da će biti najbolja do sada pa da stvarno završim s njom... a onaaaa...
Svaka pita dok se peče malo se napuše, pa dobije 'strije', tj. nadjev popuca... a onda se spusti i ostane takva popucana. Nekad manje, nekad više... i onda ja to moram zakamuflirati nekako, najčešće vrhnjem.
Za ovu sam stvarno mislila da neće... a ona popucala joj najviše do sada!
E, neću više!
Neću!
N-e-ć-u!

Ajd', možda još samo jednom -imam još jednu bundevu... al' onda stvarno neeećuuu...
Neću!

Full English Breakfast

Neću više fotkati engleski doručak
A jesam, b(l)ožem'prosti, tko zna koliko put do sada... k'o nespašena, k'o da mi život ovisi o tome, k'o opsjednuta.
K'o da sutra ne postoji...

I svaki put bi bilo nešto što bi mi strašno smetalo i tjeralo me da nakon pregledanih fotografija odmah smišljam sljedeće snimanje - te jaja imaju pretaman rub jer sam ih pekla na masnoći od slanine... te je grah pretaman, presvijetli, te kobasica puca... Posegneš u trgovini za Gavrilovićem, kao on je kvaliteta i sad ćeš ti to fino izgrilati da se vide tragovi, a kobasica popuca tek što dotakne rešetku roštilja :I
Pa drugi put žumanjci imaju čudnu boju, pa se rajčice raspadaju... i tako unedogled.
Uvijek je nešto.
Uvijek nešto boluje:I
I nakon ovih jučerašnjih fotografija rekoh da neću više.
Neću.
N-e-ć-u.

Aj dobro, zapravo, nikad ne reci nikad, jer nikad ne znaš što te sutra čeka... al' sad je tako kako je; uostalom, ja te fotografije sigurno neću slati na natječaj za najbolji engleski doručak.
Ne pada mi na pamet.
I uostalom... i tako i tako je na ovom zadnjem tanjuru prava, istinska zvijezda bio ovaj pečeni grah.
Iz konzerve.

Prokulice

Prokulice omotane slaninom.
Zapravo, pancetom.
Bila bi bolja mrvicu deblje narezana slanina, al' ja sam imala već tanko narezanu finu pancetu... ona što me, isto k'o i tanko narezani pršut, nervira jer se listovi teško odvajaju Ni folija između listova ne bude od velike pomoći.
Viškom sam dobrohotno krenula nahraniti macana koji je pozvijerio gledajući me, i ostala zaklanog srednjeg prsta nakon njegovog divljačkog bacanja u zrak.
Strašno kak' te te bitange mogu zaskočiti.
Sad im moram ići kupiti hranu koje je nestalo... jer znate kako to ide - samo vam jednom nađu ostatke...
Ako i njih


Al' dobro sad... prokulice...
I umak od meda i octa... za nas koji volimo slatko-slano-kiselo... (nek' se sad nerviraju one jahtašice što bi zvjerad nahuškale na mene :belj :))























I opet ništa od dijete.
Nema veze... od sutra...

Pissaladiere

Svaki put kad planiram nekakav ozbiljniji, teži posao, prije no što ću početi, bodreći se, kažem si - Hajde, fizička radnice, možeš ti to... - pa prvo malo popucam od smijeha i tek onda krenem raditi.
Tako mi lakše.

A radilo se danas. Dovršila sam sastavljanje preksinoć započete komode; bilo je tu poprilično čavlića i šarafića, a onda se krenulo sa sveobuhvatnim radovima na jednoj staroj, visokoj komodi/vitrini. Nju je trebalo iznijeti van. Obzirom da je velika i teška, inače bih mogla samo sjesti i plakati, ali obzirom da sam nedavno kupila novu ubodnu pilu, na suze sam onda mogla malo i zaboraviti.
Kupovina nove pile je bila jako dobra odluka.

Elem... s komode sam prvo poskidala sva vrata i povadila police, a onda sam ju, takvu osiromašenu, nježno (nježno... ne zbog nje, nego zbog sebe - da si nešto ne zgnječim... :O) položila na pod (koliko je samo prašine i paučine ta čuvala iza sebe...) i prepilila na pola. Zapravo, prerezala sam ju na tri dijela koja sam onda lako mogla iznijeti van, a još ranije je odlučeno da će dva glavna dijela poslužiti kao police za spremanje i čuvanje kojekakvih zvizdarija. Prvo sam namjeravala odnijeti ih u potkrovlje, ali na kraju sam si ipak olakšala posao i odnijela ih u šupu.
Možda mi to pomogne uvesti malo reda tamo.

E, a kako je kod nas uvijek bio običaj fizikalce, majstore općenito, je li, dobro nahraniti i napojiti, tako sam si ja onda ispekla ovu pizzu sa sardinama. Pissaladiere zapravo - to bi bila nekakva francuska verzija pizze koja se inače radi s inćunima, ali ja sam imala sardine, pa je ispala s njima :O

Tijesto je savršeno - isfermentiralo se u njemu sve što se dalo u ovih par dana, pa je fino, ujedno i mekano i hrskavo. Na njega onda ide pasta od sardina, ulja, začina i začinskih trava... i nedostajućih inćuna, a onda karamelizirani luk.
Gomila luka. Dobro sam si oči isprala s njime... a poslije, zatvorenih očiju zamalo i prste isjekla.
Nisam.
Dobro je.

Nisu ti Francuzi ni ludi, znaju oni što je dobro. Jer i ovo je baš dobro.
Istina, kalorija do neba, iako je riječ o ribici... al' da je fino, fino je.
I da ne stane sve samo na tim kalorijama, k'o prava fizička radnica (i majstor, je li...) na sve sam ja dodala još i čašu piva.
'Ladnog.

Pizza time

Again...
A nisam stvarno dugo, pa sam morala.

(I) ovaj put prvo moja omiljena s kruškama i gorgonzolom... orasima... ovaj put nije s medom, ali zato je s pršutom.
I onda neizostavna Gospa Margherita (samo još Majstor fali)...
Nije da ja baš nešto ludo volim pizze, ali zabavno mi ih je raditi, i uvijek dobro ispadnu.
Fotografije ovaj put nisu, ali pizze su stvarno bile odlične :)
















I obično zamijesim tijesto za tri male, danas sam ispekla i treću... ali ovaj put sam nešto zaje**la pa sam zamijesila dvostruku količinu, tako da tijesta ima za još tri pizze.
E, ak' sad znam što ću s time...

Sve tajne jednog fažola

Kada trebam reći nešto o svom psihičkom i fizičkom stanju na dnevnoj bazi, poglavito o ovom drugom pa posljedično o prvom, ja se sa 'svojima' koristim šifriranim jezikom, a vezano uz kavu.
Naime, prva moja jutarnja radnja, a koja mi pomaže da lagano dođem k sebi, kuhanje je kave. To bi značilo da je sve pod kontrolom. koliko može biti, i da se nitko ne treba previše uznemiravati. No, ako ujutro kažem da još uvijek nisam skuhala kavu, to znači da sam ni za što, i da će malo potrajati do dolaženja k sebi. Ali... ako kavu ne skuham nikako do podne, onda znači da, pored toga što sam ni za što, još sam i nizašta, no ne treba se uznemiravati čak i kad navečer kažem da kavu uopće nisam kuhala cijeli dan (jer dok to mogu govoriti onda je još uvijek sve odlično), mada sam onda i ni za što, i nizašta... ništa za ništa.
Da... bitno je jedino što će biti narednog jutra.

Danas sam kavu skuhala točno u podne. To bi značilo da sam ni za što, ali ne znači da sam nizašta, odnosno za ništa. Na to se zapravo nikako ne može žaliti, obzirom da je ranojutarnje kuhanje kave ustvari idealno stanje, a ja za njega dugo godina i nisam znala, i obzirom da u zraku uvijek visi i opcija s nekuhanjem kave cijelog dana, ova podnevna onda po potrebi dođe kao novo idealno.

Idealno je, da - samo plaćam danak za brušenje zidova, a obzirom da je kava (ipak) skuhana u podne znači da sam bila razumna i da nisam pretjerala. Da sam pretjerala onda ne samo da bi bila upitna sljedeća dva tjedna, nego se ne bi znalo ništa ni za naredna 2-3 mjeseca. Toliko ja inače sebe mogu smrdati kad ne želim biti razumna .
Ovako ću se vjerojatno već u ponedjeljak ponovno moći dohvatiti brusilice
Živila ja razumna.

Mladi mačak je također ovih dana bio nizašta, mrvicu me čak i zabrinuo. Jutros je pak ponovno poletan i odličnog apetita.
Čini se da ipak nije da je ni za što :))

A fažol... druga njegova dobra strana je što ga obično ima najmanje za još jedan dan.
Ma, ustvari, koga briga... znate da se ja samo hvalim fotografijama :))

Fažol

Ona bolja strana hladnijih dana su ovakve zdjelice...pune okusa, mirisa i topline...
Konačno.

Raspolažem s još najmanje milijun nježnih i bezobraznih načina za raditi svašta, samo kako ne bih morala raditi ništa :)))
Pogotovo kad kiša pada iznad...

Što je orehnjača bez makovnjače...

Orehnjača bez makovnjače je isto što i štrudla s jabukama bez štrudle s višnjama... to jednostavno mora ići zajedno, je li... pa sam ja onda ispekla i makovnjaču.
Što se mora, mora se.

Alzo... moj maleni eksperiment je uspio - nadjev je kompaktan i gornja kora se nije odvojila, što mi je i bio cilj, ali treba sve još malo doraditi ... tako da ću vjerojatno kroz par dana sve ponoviti :))



Haaa... nije ni meni baš dobro