Ljubav, mržnja i natjecanje

Ma kako htjeli vjerovati u to, ljubav nije ono što pokreće svijet.
To bi bilo prejednostavno.
A i preslaba je ona za to i nedovoljno nametljiva...
Ljubav je tek uvijek prisutni promatrač, i tihi svjedok zbivanja.

Mržnja je ona koja sve pokreće. Jedino ona ima potrebnu snagu kojom će sve bezglavo zavrtjeti, i u ovom svijetu... mržnja je ono što nam je svakom ponaosob dano na upravljanje. Jednino nju možemo kontrolirati. Ako poželimo.
I uspijemo li u sebi zaustaviti njenu razornu snagu, samo tada možemo reći da smo nešto dobro na ovom svijetu napravili.
Ljubav s time nema veze... ona tek svemu svjedoči.
I ona je strana koju mi i tako i tako ne možemo kontrolirati.

Gledam mladog macana. Otkako više nije bolestan stalno je uz mene; udebljao se ali je postao još izbirljiviji. Suhu hranu i dalje neće ni pogledati, na mokru se tek povremeno zaleti i jedino ga moja hrana zanima. Pa dijelimo.
Dok mu i to ne dosadi, odnosno zaboravi što ima.

Nosim vrećicu sa suhom hranom drugim mačkama; one sve samelju, ne pitaju što je... Macan izlazi za mnom i ugledavši druge mačke kako se natječu tko će više pojesti, bezglavo se baca među njih u borbu za svoje zrnce suhe hrane.
Balans života.

Match Story

Spomenula sam nedavno da igram dvije nove igrice. Kaj ću... moram često raditi pauze, pa mi je to razbibriga :O
Razbibriga, al' samo me nerviraju (a rekla sam da ne znam koja je inteligentnija):)))
U obje sam ja dobra dušica koja pomaže jadnicama (uglavnom su to žene :I) da se osove na noge i riješe svoje (najčešće egzistencijalne) probleme.
Ah... takva sam ja - dobra dušica

Enivej... u onoj nezahtjevnijoj su me malo navukli. Tu se radi o ženici koja je dobila nogu na poslu, dečka/supruga je našla s ljubavnicom pa ju je on izbacio iz kuće... onda ju je tresnuo automobil, pa napao pas, pa je kopala po smeću...pa...pa...
A ja sam rintala i: liječila joj nogu, kupovala sendviče, popravljala staru kuću, kupovala namještaj... a ona se na brzinu počela bahatiti i izmišljati kojekakve perverzarije i postajati sve bogatija i bogatija... više me ništa i ne pita, nego samo naredi što joj treba...mustra :)))
Ta mi je igrica manje zanimljiva, ali s njom nema nikakvih ograničenja i mogu je igrati u svako doba, i onda kad me iznervira ova druga.

Ova druga - Match Story je slična. I tu isto traže da ja budem dobra dušica koja će pomagati: propalim obrtnicima, siromašnima, samohranim majkama...
Pa ja to sve zdušno odrađujem... i kad moram ići dalje neke svoje obaveze dovršiti, svejedno ostanem još malo jer... mala beba plače, a kroz razbijeni prozor fijuče ledeni vjetar:)))
Ajoj... aj samo pokušajte to zamislite... pa kako onda otići :)))
A niš', nasmijem se sama sebi i: popravim prozor, sredim zidove, podove, svjetlo, nahranim i obučem bebu... a oni se onda pristojno zahvale i pitaju želim li pomoći još nekome.
Pa bi', đe nebi'...:O
No, problem je što je igra puno teža od one druge, gdje bogatašica sada zgrće lovu šakom i kapom, i ovdje me stalno nekakav novac traže, a kad ga ja neću dati onda mi zaustavljaju igru na neko vrijeme. Dok mala beba plače u rondavoj kući bez grijanja i prozora... :I





I onda se čudimo što na svijetu nema pravde... kad, vidi - i igrice, gdje bi sve moglo biti onako kako bi htjeli, jednako su tako isprogramirane :I

Trenutno sam, već nekoliko dana, zaglavila s ostavljenom mladenkom... Žena suze roni li roni... al' bome, ne znam kad će jadna konačno dobiti svoju satisfakciju, kad i njoj i meni maksimalno otežavaju život.
Ccc... ni med igricama ni pravice :I

Majstori

A jesi to meeeniii nabacila ove jastukee...? :O









Elem, samo da se pohvalim da smo nas dvoje sami, samcati postavili novi pod.
Nekakvom pravom majstoru bi bio dovoljan jedan dan, a kod nas je to trajalo, i trajalo... i još uvijek nisu dovršene lajsne.
Budu kad budu... uglavnom - mi smo zadovoljni :O

Na kvalitetu fotografija se ne osvrćite - neplanirane su, mobitelom snimljene, ovlaš s kreveta.
Macana sam snimala, al' na ovoj drugoj je već uspio pobjeći i smjestiti se do mojih nogu.
Njega, eto, nisam uspjela oloviti...ali zato imate izvještaj o 'majstorijama' :)

I sad već planiramo i jedan veći 'projekt' :))
Na proljeće.
Ako uspijemo.








****

I mali update :

:)



****

Čudomir

Ja ga zovem Čudomir, a njegova faca mi je u posljednje vrijeme ona No. 1
Nije da ga često ne razumijem... a imam i sličan kardigan kao on - veliki sivi i debeli, muški, od kašmira... i on mi je No. 1 u ovakvim danima :))

Život je jednostavan kad ga ne kompliciramo

Život je jednostavan kad ga ne kompliciramo... kaže macan koji je izgleda pokupio nešto d Grunfove mudrosti :O

Mecin pjetlić

Niš' ne brinite, nije se ništa loše dogodilo... samo je doveden kod Macana i mene na maleni, lagani makeover.
Macan je jedva dočekao vidjeti rezultate... nisam ni znala da je takav Modni Mačak :O

Sivi kavez

Nije dan

Nije dan za snimanje, pa ne znam što ću.
Skuhala sam jučer krasno varivo od graška s noklicama, mesnim okruglicama, mrkvom...
Krasno šareno, a o tome koliko je ukusno govori u prilog i to što je mladi macan stalno neumorno kružio oko stola k'o gladna hijena, s povremenim nestrpljivim zalijetanjem oštrim kandžicama u moje noge... Kako bih sama barem nešto u miru pojela, usred ručka sam ustala pa i njemu dala istog variva. To je zapravo bio potez očajnice i samo malo kupovanja vremena jer sam očekivala da će izignorirati varivo, sad kad ga je dobio, ili da će se smatrati prevarenim pa nastaviti zaletavanje na moje noge...
Ali ne! Macan je sve pojeo. I to dvaput - još jednom sam mu sipala, je li... Samo sam mu malo vilicom propasirala povrće, i on je sve 'počistio'. I to dok je cijelo vrijeme u blizini stajala posudica s njegovom hranom.
I to ne suhom, nego mokrom.
Skupom.
Skupljom od mog graška.
Budaletina.
No... al' valjda mu je ta njegova hrana bila preumjetna.
Što ja znam.

I jasno, palo mi je na pamet sve snimiti. Prvo grašak, pa poslije mačka s graškom, ali nisam mogla iskoristiti prirodno svjetlo jer je vani premračno, a onda se ni meni nije dalo zezati s umjetnim i prilagođavati ga.
Tak' da ništa... sjedit ćemo u mraku :O

A zezam se, naravno.
Samo mi se nije dalo snimati.
No, kad smo već kod umjetnosti, nisam spomenula čime sam se još zabavljala u posljednje vrijeme. Paralelno sa slaganjem puzzli.
A htjela sam. Namjeravala sam o tome napisati zaseban post, al' došlo je do nekakvih tehničkih poteškoća pa sam odustala... Al' nema veze.
Evo, prepričat ću vam sada svojim riječima... no, znate ono kako su to uvijek od vas tražili u školi :)

Elem... Me and Bobby McGee... zapravo ne, nismo do tog došli. To je trebao biti tek naslov nesuđenog posta u kojem je prava tema trebala biti V vs. AI. I sad ću ja vama to pojasniti.
Adobe Stock (to je jedna od stranica gdje blogeri kupuju fotografije kad hoće umetnuti u post neku koju nisu sami snimili ili naslikali) uz kupovinu fotografija nudi vam i opciju 'Generate variations', tj. mogućnost da uz njihov program Adobe Firefly, stilom odabrane fotografije i svojim opisom stvorite neku drugu željenu.
Naravno, i to se plaća a dio novca ide fotografu čija je fotografija, tj. njen stil, iskorištena kao predložak.
E, a ja sam onda iskoristila besplatnu probu na koju registrirani korisnici, odnosno suradnici, imaju pravo svaki mjesec pa sam fotografije koje sam ja sama snimila, s opisom kojeg sam uz njih priložila, ponudila umjetnoj inteligenciji pa nek' pokaže što može.
A nije da ne može.
Može.
Raspolaže ogromnim resursima i moram priznati da sam ponekad malo zavidna kad vidim koliko to sve realistično može izgledati... i očekivala sam da će i moje fotografije zabljesnuti sjajem kakav im ja nisam mogla dati...
Međutim, ne. Ništa od toga. AI me nije uspio impresionirati. Iako slični, njegovi uradci su ispali skromni i skroz bezlični. Pogotovo oni s kojima se njegova baza podataka malo mučila. Pa su tako recimo paprenjaci u njegovoj verziji dobili oblik tri čvarka na tanjuru. Ništa bolje nije bilo ni u drugom pokušaju :)))





Jedino u čemu je zabljesnuo, bio bolji od mene i stvarno briljirao, bila je njegova obrada ovih 'rainbow' muffina.
Puno jačih i sjajnijih boja od mojih... zašarao ih je k'o zagrebačke klupice.
Tu je pokazao svu svoju raskoš...potpuno u njegovom stilu


Te vam fotografije vam ne mogu pokazati jer nisu moje i mislim da Adobe polaže pravo na njih (e to su one tehničke poteškoće koje sam ranije spomenula... al' kaj sad ... snađite se i vi s ovim opisom :O) pa ih nisam ni pokušala spremiti. Doduše, nakon besplatne probe imam pravo i na drugu i na preuzimanje deset besplatnih fotografija nakon ostavljanja podataka i dopuštenja da mi nakon probnog roka s kartice skidaju određeni iznos.
Sve bih kao mogla bezbolno i prekinuti prije isteka tog roka, ali to me ipak nije zanimalo.
Mislim...nisam ja tu da bi meni netko nešto prodavao, nego da bih sama prodala :O

Easy brain

Neću to kategorički tvrditi (to i inače rijetko radim, jer iz iskustva znam da me život, ako tako odluči, uvijek može baš gadno demantirati...) ali... ja smatram kako bi za zdrav razvoj svakog mozga isti trebao kroz život iskusiti više različitih emocija, kako bi ih se znalo prepoznati te posložiti u ladice kamo pripadaju, i gdje ih se, ako zatreba, poslije može ponovno pronaći i iskoristiti.
Naravno, samo budala će svjesno potencirati ružne događaje i ružne emocije, ali ako se one dogode, a (nažalost) događaju se, moramo biti spremni nositi se s njima. Jer (i) život svašta nosi... i ostavlja svakakve naplavine s kojima se poslije moramo boriti.
Ako već nismo od onih koji su se odmah utopili.

Doduše, mozak je sposoban i sam sebi pomoći skrivanjem i izbjegavanjem raznih zamki, pa i sam se izliječiti, ali ne možemo baš uvijek računati na bijeg i skrivanje... ponekad moramo ući i u poneki otvoreni sukob.
Dobro...na liječenje uglavnom uvijek računamo...

E, sad... kad sam već spomenula one uredno složene ladice, ja moram priznati da kod mene ipak takvih nema... ni u stvarnom životu, a ni u glavi. U stvarnom životu oko mene vlada jako veliki nered. Sve je naokolo razbacano, pa iako se i tako dosta dobro snalazim, ipak ne mogu sa sigurnošću reći da baš uvijek znam gdje se što nalazi, tako da sa svojim stvarnim životom moram biti dodatno dovitljiva i često priskakati nekim alternativnim rješenjima...
Do nedavno sam se tješila nazivajući takav nered 'kreativnim, ali ta 'kreativnost' me trenutačno u tolikoj mjeri nadrasla, tako da, ako namjeravam ostati plivati na površini, hoćeš-nećeš, sve ladice, ili barem većina njih, uskoro će morati biti posložene.
Drž'te fige.
One u glavi su nešto malo drugačija priča. Tu također nema reda, ali neće ga ni biti. Jer tu ne postoji isključivo lijeva i desna strana... i velika sredina je između. Tu nije sve samo crno-bijelo... još široki spektar boja i nijansi vlada naokolo. Malo što je posloženo onako kako možda drugi očekuju, ali tako se najbolje čuvam i najbolje funkcioniram.
A tamo gdje moj mozak ne želi ili ne može sam, uskoče i razni drugi, vanjski pomagači.
Mobitel, recimo!
Eto, njemu ja povremeno dopustim da mi organizira neke 'ladice'.
Nedavno sam mu dopustila da mi ubaci Hungry Studio i Block Blast. Naslagala sam se 'cigli', osvojila trofej... pa kad me ponovno vratio na početak igre primijetio je (pametan :O) da mi je interes popustio pa mi je predložio nekoliko drugih zanimacija. Malo je i nasrtljiv, moram reći, ali ipak sam nešto prihvatila.
I sad već neko vrijeme slažem puzzle.
Art Puzzle by Easybrain.
Kraaasnoooo... preporučam :)

Razne benefite tu možete očekivati...
Slagalice povećavaju mentalnu brzinu i poboljšavaju kratkoročno pamćenje, a usput oslobađaju i dopamin, hormon sreće, svakim uspješno riješenim zadatkom.
Mene dodatno oraspolože i složene slike. Pokretne su, s glazbenom podlogom i šarmom tako bliskih vintage čestitki i 3D slikovnica koje smo obožavali kao djeca.
Oslobađaju stresa bolje od Normabela i učinkovito boje svijet s više od pedeset nijansi ružičaste...

Da... ali ja valjda imam ružičaste naočale nešto lošije kvalitete. pa su i boje nešto izblijedile - još dosta slika je do kraja a meni je već dosta, ali poslužilo je kad je trebalo.
I tko zna kamo će me sada život (ili tek moj mobitel :O) odvesti...
Ali prije svega treba obrati kivi.

Nenormalna

Niš',niš', niš'... skoro cijeli dan ti se ne da ništa. I onda se sjetiš u deset navečer peći hrenovke u tijestu
Al' dobro... baš su fini, bublavi.

Evo mačak poblesavio; ne puše ni na vruće :))

Amerika i Engleska... drugi put

Treba znati što se želi, i onda to pokušati postići.
Otprilike tako nekako.

No... evo ovo bi bilo dosta sličnije onome što sam pokušala uslikati i prošli put...

Amerika i Engleska...

Da... ne moram se ja praviti (samo) Englez, mogu se ja praviti što hoću :O
Jučer sam bila Amerikanac... i to onaj nezadovoljni Amerikanac :I
Alzo, znam napraviti odlična peciva, ali očito je da ta peciva nisam u stanju ravno prerezati. Nisam bila u stanju ni sir istopiti bez da ga spalim :I, ispeći meso bez da se skvrči, a bome - ni snimiti fotografiju kojom bih bila zadovoljna.
Od njih stotinjak :I

I na kraju... iako sam bila jako gladna, kad se nakon snimanja sve ohladilo više mi ništa nije bilo zanimljivo pa sam ostala samo na 'tekućim pitanima'.
Al' srećom pa Amerikancima ne moram pojašnjavati što 'Karlovačko' radi u čaši koja svim silama pokušava sakriti logo 'Osječkog'

Šveđanke

Kad ne radim ništa pametno (a što je i inače jako rijetko), ja onda radim gluposti (a što je, pak, poprilično često)...
Najnovija glupost kojoj sam ovih dana sklona je zaustavljanje cirkulacije u nogama... plus noćni grčevi (već dvaput u tjedan dana!) od pretjerane tjelesne aktivnosti.
A svemu tome bih sad možda mogla pridodati i lomove...

Alzo... palo mi je na pamet nakon dužeg vremena nositi klompe, koje btw. do sada nisam nikada uspjela nositi duže od pet minuta, i u tih pet minuta sam svaki put sama sebi govorila da sam zaradila Stockholmski sindrom ... i onda te klompe zovem Šveđankama, je l'.
Moje mučiteljice...

I ni ovaj put nije ništa bolje bilo. Pet minuta i već sam nažuljala stopala. A ne znam i što sam očekivala kad inače stopala nažuljam i na platnene kućne papuče :I
Al' ovaj put sam se iz očaja sjetila Majku svih glupost (Internet) pitati za savjet... i ona je rekla da se obuća može razmekšati parom debelih čarapa i fenom za kosu. Jest' da nešto tako glupo skoro nisam čula, ali nisam imala što izgubiti pa sam pokušala.
I nije mi se dalo tražiti baš debele, debele čarape, nego sam na noge navukla četiri para onih tanjih. Svaki novi par je, naravno, više od onih prethodnih stezao moje zglobove i tako sve dok nisam potpuno zaustavila cirkulaciju u nogama... al' Internet je rekla da se tako mora pa sam ja otrpjela. I rekla je Internet da fenom dobro zagrijem klompe jer da će se one onda prilagoditi ovim mojim stopalima bez cirkulacije... pa ja onda jesam.
I jesam... sve dok više nisam mogla izdržati bolove pa sam poskidala višak čarapa.

Al' gle čuda, izgleda da je Internet ovaj put bila u pravu - klompe su se pošteno raširile. Lijeva nešto više od desne, ali za sada se sve čini puno bolje nego ranije...
No...teško da je sve baš tako idilično - znam ja da je meni to samo još jedna nova prilika za razbijanje. Ne moram ja sebi prijetiti padanjem s visokih lojtrica, sad si mogu prijetiti i padanjem s nogu, je li.. A ove klompe su dušu dale za izvrtanje nožnih zglobova :I

Znam što pričam. Imala sam ja nekad davno jedne bijele klompe, u odličnom stanju - samo se malo istrošio onaj gumeni potplat na peti, točnije, otpao je :O, al' to meni ni najmanje nije smetalo za stalno struganje u njima i za (a to mi je već malo smetalo...) stalno padanje... jer svaki i najmanji kamenčić koji bi podletio pod drvenu petu bacao me na koljena...
I tako sve dok mi jednom (konačno) nije sinulo da ih baš i ne moram nositi, i da ja njih mogu baciti u kantu za smeće.
Od tog vremena, gle čuda - dosta manje sam padala :O

Ovim klompama ništa ne nedostaje... al' svejedno zglobovi s nepovjerenjem gledaju u njih... i tko zna, možda mi je najbolje da ih, sada kad mi ovako fino pristaju, ponovno spremim na dulje vrijeme :))