Ljubav, mržnja i natjecanje

Ma kako htjeli vjerovati u to, ljubav nije ono što pokreće svijet.
To bi bilo prejednostavno.
A i preslaba je ona za to i nedovoljno nametljiva...
Ljubav je tek uvijek prisutni promatrač, i tihi svjedok zbivanja.

Mržnja je ona koja sve pokreće. Jedino ona ima potrebnu snagu kojom će sve bezglavo zavrtjeti, i u ovom svijetu... mržnja je ono što nam je svakom ponaosob dano na upravljanje. Jednino nju možemo kontrolirati. Ako poželimo.
I uspijemo li u sebi zaustaviti njenu razornu snagu, samo tada možemo reći da smo nešto dobro na ovom svijetu napravili.
Ljubav s time nema veze... ona tek svemu svjedoči.
I ona je strana koju mi i tako i tako ne možemo kontrolirati.

Gledam mladog macana. Otkako više nije bolestan stalno je uz mene; udebljao se ali je postao još izbirljiviji. Suhu hranu i dalje neće ni pogledati, na mokru se tek povremeno zaleti i jedino ga moja hrana zanima. Pa dijelimo.
Dok mu i to ne dosadi, odnosno zaboravi što ima.

Nosim vrećicu sa suhom hranom drugim mačkama; one sve samelju, ne pitaju što je... Macan izlazi za mnom i ugledavši druge mačke kako se natječu tko će više pojesti, bezglavo se baca među njih u borbu za svoje zrnce suhe hrane.
Balans života.