Easy brain

Neću to kategorički tvrditi (to i inače rijetko radim, jer iz iskustva znam da me život, ako tako odluči, uvijek može baš gadno demantirati...) ali... ja smatram kako bi za zdrav razvoj svakog mozga isti trebao kroz život iskusiti više različitih emocija, kako bi ih se znalo prepoznati te posložiti u ladice kamo pripadaju, i gdje ih se, ako zatreba, poslije može ponovno pronaći i iskoristiti.
Naravno, samo budala će svjesno potencirati ružne događaje i ružne emocije, ali ako se one dogode, a (nažalost) događaju se, moramo biti spremni nositi se s njima. Jer (i) život svašta nosi... i ostavlja svakakve naplavine s kojima se poslije moramo boriti.
Ako već nismo od onih koji su se odmah utopili.

Doduše, mozak je sposoban i sam sebi pomoći skrivanjem i izbjegavanjem raznih zamki, pa i sam se izliječiti, ali ne možemo baš uvijek računati na bijeg i skrivanje... ponekad moramo ući i u poneki otvoreni sukob.
Dobro...na liječenje uglavnom uvijek računamo...

E, sad... kad sam već spomenula one uredno složene ladice, ja moram priznati da kod mene ipak takvih nema... ni u stvarnom životu, a ni u glavi. U stvarnom životu oko mene vlada jako veliki nered. Sve je naokolo razbacano, pa iako se i tako dosta dobro snalazim, ipak ne mogu sa sigurnošću reći da baš uvijek znam gdje se što nalazi, tako da sa svojim stvarnim životom moram biti dodatno dovitljiva i često priskakati nekim alternativnim rješenjima...
Do nedavno sam se tješila nazivajući takav nered 'kreativnim, ali ta 'kreativnost' me trenutačno u tolikoj mjeri nadrasla, tako da, ako namjeravam ostati plivati na površini, hoćeš-nećeš, sve ladice, ili barem većina njih, uskoro će morati biti posložene.
Drž'te fige.
One u glavi su nešto malo drugačija priča. Tu također nema reda, ali neće ga ni biti. Jer tu ne postoji isključivo lijeva i desna strana... i velika sredina je između. Tu nije sve samo crno-bijelo... još široki spektar boja i nijansi vlada naokolo. Malo što je posloženo onako kako možda drugi očekuju, ali tako se najbolje čuvam i najbolje funkcioniram.
A tamo gdje moj mozak ne želi ili ne može sam, uskoče i razni drugi, vanjski pomagači.
Mobitel, recimo!
Eto, njemu ja povremeno dopustim da mi organizira neke 'ladice'.
Nedavno sam mu dopustila da mi ubaci Hungry Studio i Block Blast. Naslagala sam se 'cigli', osvojila trofej... pa kad me ponovno vratio na početak igre primijetio je (pametan :O) da mi je interes popustio pa mi je predložio nekoliko drugih zanimacija. Malo je i nasrtljiv, moram reći, ali ipak sam nešto prihvatila.
I sad već neko vrijeme slažem puzzle.
Art Puzzle by Easybrain.
Kraaasnoooo... preporučam :)

Razne benefite tu možete očekivati...
Slagalice povećavaju mentalnu brzinu i poboljšavaju kratkoročno pamćenje, a usput oslobađaju i dopamin, hormon sreće, svakim uspješno riješenim zadatkom.
Mene dodatno oraspolože i složene slike. Pokretne su, s glazbenom podlogom i šarmom tako bliskih vintage čestitki i 3D slikovnica koje smo obožavali kao djeca.
Oslobađaju stresa bolje od Normabela i učinkovito boje svijet s više od pedeset nijansi ružičaste...

Da... ali ja valjda imam ružičaste naočale nešto lošije kvalitete. pa su i boje nešto izblijedile - još dosta slika je do kraja a meni je već dosta, ali poslužilo je kad je trebalo.
I tko zna kamo će me sada život (ili tek moj mobitel :O) odvesti...
Ali prije svega treba obrati kivi.