Shepherd’s Pie

One pot meals - rješenje kad rješenja nemate, ili ste tek u nedoumici. Rješenje su za sve, nekad su rješenje čak i za same sebe.
Riješili bi i Chuck Norrisa da im se na putu nađe :))

E, baš su mi trebali...
To vam je nešto slično k'o kad vojska kupi potpuno nove Rafale :))

Skuhala sam se

Kuhala leću, pa skuhala sebe :))
Vruće danas
Al' nema veze, vrijedi svakog zrna :O

Leća s tjesteninom koju Talijani inače kuhaju na Staru godinu, vjerujući da će tako prizivati novčiće, odnosno blagostanje.
Ja ju mogu skuhati i ovako, bez bilo kakvog prizivanja (čak ni Vesnu ne zovem... nemoj misliti na torticu... nemoj misliti na torticu...:))... a što, kad je odlična i sama.














Ima jedna zanimljivost koju sam primijetila vezano uz leću, a to je da još nikada nisam primijetila da ima 'podstanare'. A imam i zelene, i smeđe, žute, crvene, crne... al' nikad na nju neće ni crv ni moljac...
Kaj ne da je zanimljiva?

Nego... hodati li vi štogod po ovim oktoberfestovima...?

Ja sam odhodala do vrta po hmelj, i sad mi se malo vrti... valjda sam se umorila

Letu štuke, letu avijone...

Ponovno riba...kupljeno nekakvih dva, tri kilograma pa silom prilika zaboravljeno na dnu zamrzivača.
Šteta, al' ipak ne bih, hvala... No, mojim mačkama, em što ništa nije sveto, jednako tako nikada ništa nije ni previše fishy.
I ova je nestala u trenu.

Piletina i gorgonzola se vole...

Piletina i gorgonzola se vole... a kad se u njihovu ljubav umiješa pršut, onda sve postaje... puno intenzivnije.
Meni je, inače, s pršutom sve preintenzivnog okusa, ali za pravi doživljaj je potrebna prava mjera... i u doziranju, i u konzumiranju.
Valjda.

Oznake: jedna sapuničarska

Nemam brata, nemam druga... život mi je samo tugaaa...

Sad kad sam, pomno smišljajući, naprasno odlučila da više ne želim biti popularna blogerica... ne znam još točno kojem bi se stilu mogla okrenuti, što raditi...
Da l' da išta rečem, mučim, ili samo tiho pojem...

Ah, ne znam još, vidjet ću. Nešto će garant naletjeti.
Uvijek naleti.




.

E, vidjeli smo kako izgleda život sa stric...ova, sa psima... a sad malo kako je meni otprilike s ludačama od mačaka :))

















***


















Zahladilo je...
Imamo novu kućicu-grebalicu... al' to je bilo samo par minuta, za slikanje, jer, jasno... samo se gledalo gdje je moja stolica


Pa je sad ponovno vani na... luftanju :O

Forever Young

Ccc... hejterima ništa sveto nije :O

Živo... živo...

Evo novi post, samo da mi se Anči ne uznemirava :)

Aj, pišemo se onda u ponedjeljak
Vi do tada možete i bez mene raditi na mojoj popularnosti.

Father Figure

Medenjaci... da mogu, točno bih nabavila jednog da ove moje lopove dovede malo u red

... and again

A stvarno... baš okrutno:))

Again!

Ono kad daš samo malo, pa onda opet ne daš...

Muke Tantalove

Čak i oni najizdržljiviji ne otrpe uvijek sva iskušenja...:D

Ti ćeš menee...

Kad na svijetu ništa pametno nema, a moje beštije spavaju... potražim neka druga plemenita bića.
Skoro uvijek pomogne.

Psine

Volim ja i pse i mačke, i sve druge životinje... al' Tucker je jedna od rijetko nadmašivih njuški
Kad ga vidiš, točno ti dođe da i sam počneš raditi pizdarije

A i što da radi čovjek kad se nitko neće družiti s njime... i neće hvaliti pašticadu... šmrc...
Idem ja sad... dođem kad dođem :I

Malo sebi, više Šarcu daje

Evo ga... nije što je moje, al' stvarno jee...
Nije se štedjelo na vinu ... Šarac je popio više, na meni je sad da nadoknadim, ili nadopunim... kak' se zeme :O

Bila mi je namjera raditi i domaće luleke, al' malo sam se umorila, pa su na kraju i ovi kupljeni dobri bili...
Meso je strašno mekano, može se i grisinom rezati - k'o tunjevina iz one neke reklame... al' ipak je prasica sjela na kauč pa lomila prstima.
Tako joj najdraže :)

Je li da sam najbolja? Je l' da jesam...je l'... je l'... ha... ha..?

Očinji vid

Vid je nestajao brzo.
Toliko brzo da nisam imala nikakve šanse za jednako brzim snalaženjem. Pogotovo u tim godinama.
Govorila sam da mogu, da nije problem, a onda bih se iza zatvorenih vrata raspadala u milijun komadića. Puzala i vrištala.
Bezglasno.
On je uvijek bio tu, spreman pomoći, spreman žrtvovati se. Kao pravi prijatelj. Uvijek kad je znao da sam sama zvao bi po nekoliko puta i provjeravao stanje. Kad se nisam javila na nekoliko poziva, usred noći je dotrčao, panično zvonio i lupao na vrata. Sakupljao me s poda, grlio pa onda tresao ramena toliko snažno dok se ne bih ponovno prosula... sve, samo kako bih došla k sebi.
Svaka žena je u stanju prepoznati kada muško prijateljstvo prelazi u nešto više... a on je imao svoju. I djecu s njom.
Ja to nisam mogla iskorištavati.
Iz obitelji sam koja je bila sklona najviše potrošiti na luksuz zvan: ponos, odbijanje nametanja i gaženja preko mrtvih, odbijanja iskorištavanja, odbijanje otimanja i proklinjanja, uvlačenja tamo di... odbijanje građenja vlastite sreće pod svaku cijenu... baš pod svaku...
Odgurnula sam ga toliko daleko, i toliko snažno i grubo da se i sam skoro jednako rasuo.
Protresanja ramena su (ponekad) jako učinkovita.
Na očinji vid to nije utjecalo.
Njemu je i tako i tako bilo suđeno ponovno doći k meni.

U Paklu je ekipa

...ma jasno da nije. B(l)ože sačuvaj, ne znam što mi je došlo da to napišem :O
Ne volimo mi te paklove... sam' znam da su neki tako znali govoriti.
Al' mislim u nekom prijašnjem životu.








Vegetarijanska kuhinja ponovno (psst... al' kalooriičnaaa... )
Ograničene napuhane tikvice. Tako sam nazvala ove piitiicee...
Još jedan od zgodnih načina za pripremiti tikvice, kojih, kao što znate, ja baš i nisam ljubitelj osim ako ih sama pripremim.
A morala sam, kad sam ih već skoro sve iz trgovine dovukla

Dvije sam radila. Dva su tijesta bila i oba sam iskoristila. I slične su pite, ali nisu iste.
Razmišljala sam i kako mačke njima nahraniti - one su meni u dva, tri dana donijele jednu krticu i jednog omanjeg, malenog štakora ... pa su sad, jasno, očekivale da ih trebam nahraniti.
Al' odustala sam na kraju... nek' jedu svoje.

Ni vama recept neću govoriti... nađite si svoj rođeni na Internetu, ka' šta sam isama.

Važno je zvati se Ernest

Svoj život, kad ga treba opisati, opisujem kao poznatu 'Tetris' igru - slažem i preslagujem dok mogu, grcam na kraju zatrpana problemima i nedovršenim obvezama... a onda resetiram igru i idem iznova.
Dok ide.
Davno smo ju nekad igrali, ne sjećam se više da li na nekom od mobitela, ili još na prvim računalima koje smo imali - Comodore i Atari.
Nedavno mi je mobitel, iznenada, ponudio sličnu igricu; nasmijala sam se i pitala je l' ja to trebam uzeti svoj život u svoje ruke, pa prihvatila i instalirala igru.
Nakon toliko godina - istovremeno i smiješno i još uvijek zanimljivo.
Od dvije ponuđene opcije, Clasic i Adventure, biram Adventure, a na ovu drugu odem povremeno kad me ova prva iznervira. A ona je za rušenje osobnih i inih rekorda.
Adventure nudi trofej na kraju, a levela je do njega stotinjak. Nije to tako ni strašno, reklo bi se, ali vrijeme je ograničeno na sedam dana. Dalje nema, mora se iznova.
U prvom tjednu sam dogurala do 27. levela, a kad se osvrnem na svoje godine... bome, nije ni ona bila laka. Al' dobro, malo koja tada mi je i bila.
Sad ne prolazim Isusove godine.
Već pet dana ni makac. Kad god pomislim da sam nešto uspjela, a muški (pomalo perverzni :O) glas mi kaže - Goood... - već u narednom trenutku u rukama imam samo neiskoristive/neuklapajuće dijelove.
No dobro... prekosutra je novi dan... proći ću ja to - još je cijeli ostatak života preda mnom.

***

Osuđeni silovatelj maloljetnice nastupio na Olimpijskim igrama...
Silovatelj pacijentice nastavio raditi u istoj bolnici...
Iako sestra kaže da nju više brinu žene koje su nam puno bliže, a koje oko nošenja hidžaba same znaju biti oštrije prema drugim ženama no što su to muškarci, ja sam ipak na rubu suza zbog Afganistana i najnovijih pravila koji se ženama u toj zemlji nameće... svega što im se oduzima.

***

Ona je redovna studentica jednog fakulteta koja sve ispite 'čisti' na vrijeme. Na trećoj godini ostaje još jedan... i njega ne prolazi. Malo je u šoku zbog glupo izgubljene godine, pogotovo zato što je sigurna kako je sve naučila, no kad se pribrala našla je posao kako bi roditeljima olakšala financijsku situaciju, da joj ne bude dosadno upisala/dopisala još neke predmete... i nastavila.
Osam puta je izlazila na ispit... i jedva prošla, kad je već očajna mislila da pada i ovu godinu.
Profesor koji ju je toliko puta rušio nikada nije pojasnio zašto to radi, a ona nije znala kome bi se požalila jer bi u komisiji sjedili... ne znam - njegov najbolji prijatelj, ženin rođak, ljubavnica...
Na posljednjem ispitu on je propustio prijaviti komisiju pa je bila koja je bila... a on ponovno htio rušiti. No ovaj put se javila jedna žena koja je pitala čemu to, jer ona ne vidi nikakav razlog za neprolazak.
Da nije odgovorila naaa...
Da nije to ni pitao, reče ona.
I nakon još nekoliko pitanja, na koje je, jasno, znala sve odgovore... studentica konačno prolazi. No s teškim iskustvom proživljavanja nečije demonstracije moći.
Zamislite na što bi svijet ličio kada bi svi tako postupali...
A samo jedan glas je ponekad dovoljan da se to ne dogodi.

Use, nase i podase... još uvijek nam je to nekako najdraža izreka, i ne zanima nas ništa izvan nje, sve dok se, u nekoj sasvim drugoj ulozi, izvan nje jednom sami ne nađemo.
Do tada smo nesvjesni da se u istoj toj ulozi mogu naći, i nečiju pomoć mogu zatrebati i naši: roditelji, brat, sestra, djevojka... a netko će ih rušiti - samo zato što to može, i jer nitko ništa nije rekao...

Sedam, sedam godina... i devet daanaaa...

Napada me Joksimović, i to onaj iz mlađih dana.
Dok je imao naušnice u oba uha.
Iskače iz svakog budžaka.
Samo jednom potraži neku pjesmu i evo se odmah nudi s drugima. Dosadniji je od Jana - poruka :)))
Dakle, al' stvarno sam razbila jedno ogledalo ovih dana. Ono s dvije strane, a pukla je ona s koje se obično ne gledam, na kojoj još uvijek stoji naljepnica 3X. Otpao je samo jedan komad, i mam sam mu rekla da šuti, da ću ga zalijepiti, jer ja to radim - popravljam stvari, al' ne ... mor'o je odmah odnekud i ovaj iskočiti i zarevati.
I sad ne znam hoću li.
Prošla me volja.


Inače, proteklih nekoliko godina stalno nešto ispuštam iz ruku. Stvari mi samo iskliznu i razbiju se... iako mi ruke nisu ništa slabije nego prije, ako nisu čak i jače. Hrpetinu toga sam porazbijala.
Ranije, dok sam bila slabija, rijetko što sam ispuštala.
Sada skoro ništa više ne stišćem čvrsto.

Nadrk**a

Dok nije imala posao prijateljica moje sestre je bila strašno nadrk**a. Sad je uglavnom nadrk**a zbog posla kojeg ima.
Bila je nadrk**a i zbog naporne svekrve... sad kad svekrve više nema nadrk**a je zbog mirovine koja je s njom otišla otišla u grob.
Bila je nadrk** i zbog sina kad ovaj nakon završenog fakulteta nije mogao naći posao. Sad je nadrk**a i zbog njegovog posla.
Iako nije neka vjernica molila se Bogu za sinov posao, a ona će zauzvrat, obećala je... ostaviti cigarete.
Nije pušila nekoliko dana, ali joj nije bilo dobro i nije vidjela životu smisao pa je ponovno propušila.
Sad zbog cigareta ima zdravstvenih problema pa je i zbog toga nadrk**a.
Nadrk**a je i zbog svih savjeta koje dobije na svoju kuknjavu.
Nadrk**a je i zato što ona i muž više nisu: mladi, lijepi i ludi,
i ne vole se kao onda kad su bili: mladi, lijepi i ludi... uglavnom zato što više nisu: mladi, lijepi i ludi... a i malo zato što on puno pije.
Nadrk**a je kad mu to netko drugi prigovori.
Nadrk**a je i zato što rijetko izlazi, a kad ju je prijatelj pozvao na piće nadrk**no je jedva otišla.
Nije uspjela popiti ni par gutljaja, pozlilo joj je zbog zdravstvenih problema, pa sad ponovno ne vidi životu smisao jer nije u stanju jedno piće popiti.
Na sve savjete upućene zbog svoje kuknjave nadrk**a je još i više.