srijeda, 30.05.2007.
who's pussy now, ha?
ujutro sam se rasplakala.
moje rijeci su krivo shvacene i netko se uvrijedio.
a ta osoba mi je draga.
i rasplakala sam se.
nekako me to jako pogodilo.
najvise cinjenica da bih se trebala opravdati osobi od koje ne bih ocekivala da se uvrijedi na tako nesto.
ili je unatoc svom smislu za humor emocionalna kao i ja?
i onda sam se triput rascmoljila jos kroz nekoliko sati.
brijem kao da cu puknuti.
trebala bih malo na odmor, a godisnji je tek za 4 tjedna.
no onda cu uzivati.
idem na more.
sama.
s knjigama.
bez interneta i posla.
i am going to rearrange myself.
tamo zivi lik iz najljepse ljubavne price u mom zivotu.
podosta virtualne.
no prekrasne za vijeka joj.
mozda ga potrazim.
nisam ga vidjela pun kurac...
a nekako sam ga se danas nakon puno vremena sjetila.
mislim da cu nakon sljedece place prvo uloziti u artificial cock.
a ako opet zagrije sunce i u foot tatoo.
nastojim se oraspoloziti pa si udovoljavam.
i pokusavam uzivati u tome.
nedjelja, 27.05.2007.
zene, recite mi, postoji li medju vama neka, koja bi georgea clooneya ostavila pred vratima?
imala sam u glavi brdo pricica o reklamama i koje emocije bude u meni.
npr. ona od pred par mjeseci/tjedana (malo mi je sjebana ta retrospektiva, moram priznati) za najpoznatije umjetno bezalkohono osvjezavajuce pice, kad decko i cura sjede na klupi i on imitira zvonjavu i trazi i trazi i nadje bocu, javi se i onda je preuzi njoj i kaze "za tebe je"... ta reklama mi je nesto najljepse sto sam vidjela u zadnje vrijeme.
bas se onak rastopim od te reklame.
"meni se od toga sere", bio je neciji komentar.
ne znam kak mene neka stvar tako moze dirnuti, a da nekog ostavi potpuno ravnodusnim.
od "smrdi, smrdi, uzasno smrdi" patuljaka uvijek prasnem u smijeh.
toga se sjecam kad sam radila eksperimentalni dio diplomskog, a cijelo vrijeme je radio asistenticin radio.
druga asistentica i ja bi prasnule u smijeh nakon sto bi ih cule.
isto pice iz prve price reklamira se currant animiranom reklamom, koja jako podsjeca na poznatu igricu, ali je fakat pozitivna.
onak, da ga jebes.
to mi je cheer up reklama.
istinabog, mene te reklame ne tjeraju da kupujem taj proizvod, jer imam te neke stvari koje volim najvise pa iz redova tih biram za sebe.
ali mora se priznati da im je reklama mrak.
ko i mnoge prije, naravno.
znali jesu i fulati, sto se mog ukusa tice, no prosjecna ocjena je odlicna.
ali george...
četvrtak, 24.05.2007.
sexual capacity
danas je sve tako nabrijano.
seksualno nabrijano.
od razgovora, preko pogleda, do mastarija.
kolega, koji je razbio teglu s cvijecem u direktoricinom uredu, u kojem smo imali sastanak, kad sam ja kleknula na stol pokraj visokog prozora pokusavajuci ga otvoriti, a on je to pratio pogledom umjesto da gleda gdje bi trebao... taj mi je kolega danas bio mmm, dobar.
nazalost, taj isti kolega je u deset godina (pre)dugoj vezi, pa sve ostaje samo na potajno izmijenjenim pogledima, koji mene tako vesele ponekad.
serem, vesele me svaki put.
kako postoji predmenstrualni sindrom, koji kod mene i nije nesto izrazen (ubiju ga pilule, valjda), tako postoji i postmenstrualni sindrom.
oliti sindrom tjeranja.
i bas me ulovio.
onak posteno.
trazim pravu usporedbu (dala bih guze za kitu je pomalo neumjesna), ali ne nalazim umjesnih.
pa bolje da sutim.
ponedjeljak, 21.05.2007.
i will get you out of my system one way or another
kao da sam se podsvjesno na to odlucila.
a tijelo je prigodno reagiralo jutarnjom mucninom (dezurnim dusebriznicima porucujem da ne, nisam trudna).
puna casa iscijedjenih naranca, limuna i grejpa, za koju sam ocekivala da ce me razbuditi uz jutarnju cigaretu (prelijena sam za kavu doma), nakon kratkog boravka u mom probavnom sustavu, zavrsila je u wc skoljci zajedno s malo speka i luka, koji nisu stigli proci kroz zeludac od sinoc navecer.
danasnji sam dan proglasila bolovanjem.
jer sam, ocito, bolesna.
srce me boli.
i ono nedefinirano u trbuhu.
nedjelja, 20.05.2007.
today is the first day of the rest of my life
jucerasnji razgovor s direktorom svemira jako me rastuzio.
opet onako da me boljelo.
on mene, ipak, ne voli onako kako bi trebao, a da bude dobro.
i ja to ovdje konstatiram po ne znam koji put.
rekla sam mu da se svaki put, kad se on meni javi i zeli me vidjeti, ja nadam da ce mi reci da je sada sve prekrasno i u to me uvjeriti.
mazohist u meni bi tako mogao zivjeti.
ali on se ispuhao tijekom dana.
izmucila sam sama sebe.
i onda sam mu rekla da se ne mozemo vidjeti niti da zelim da me vise ikada zove.
to je bilo tako odvratno tesko da me jos sada boli u trbuhu nesto nedefinirano.
jer ja se zaista svaki put nadam da ce on doci i dati mi se.
a on to ne moze.
cak sam otisla tako daleko da brijem da zeli, ali sam sebi to ne daje na volju.
mozda se samozavaravam da bi mi bilo lakse, a mozda imam pravo.
ja volim brijati da imam pravo jer mi je tako lakse.
i svaki put se malo pustim od njega i onda me svaki put on vrati unatrag.
i onda sam ja jadna i tuzna samo iz razloga jer zabrijavam neku romantiku koja je neostvariva. nazalost, ali tako jest.
nakon povremenog cmizdrenja, puno zamisljenog razgovora s njim i dva jointa, rekla sam mu sto mislim.
to sam mu, doduse ne bas tako decidirano, rekla vec nekoliko puta, ali ovaj me put ozbiljno shvatio.
sada me boli u trbuhu nesto nedefinirano od toga.
'ko da su mi aliena odstranili', opisao je feeling, kad ga je dugogodisnja djevojka ostavila, jedan moj prijatelj.
...........................
sada bih rado otisla na godisnji i fizicki uzivala, no kako nema nikog da pucne prstima i udovolji mi, nadat cu se za sada jednom sivom danu vikenda.
jer za onda imam plan.
loverboy je bio malo na cekanju da si promislim kaj hocu i kaj necu.
sada je, ocito, back in the game.
a za igru imamo plan.
dakle, nakon jednog sivog vikenda, mozete ocekivati prostote samo takve.
subota, 19.05.2007.
obavijest obrisana
kako ipak znam prihvatiti kritiku, a jos bolje poslusati dobronamjeran savjet, prosli post je nestao u bespucima nula i jedinica.
istina je, ne smijem ovdje pisati o poslu.
jer bih mrzila kada bi to bilo uzrokom bilo kakvih problema na poslu.
jer posao volim.
a blog takodjer.
utorak, 15.05.2007.
...and again...
danas se javio opet.
da cemo druzenje morati odgoditi za sljedeci tjedan iz nekog razloga.
rekla sam mu da me boli sto sam uvijek ja ta koja se moze odgoditi.
rekla sam mu, dakle, istinu.
i rekla sam mu da mu mora pokazati koliko sam mu draga da bih ja bila mirna.
opet, dakle, istinu.
uzela sam si za misiju ne zabrijavati.
tako je, kako je, a ako kojim slucajem nisam bas sigurna kako je, pitat cu, umjesto da zamisljam svaki moguci scenarij.
………………………
dobila sam dva slobodna dana da bih u miru mogla napraviti nesto za posao. (!)
cim sam dosla kuci, postala sam lijena u picku materinu.
trebam malo vise vremena off work.
moj plan eksploatacije starog godisnjeg docekan je razrogacenim pogledom i pitanjem 'kako ce ona to sama?' (ona je kolegica koja je dosla 4 mjeseca nakon mene) – kao da ce gigant propasti ako mene nema u tom razdoblju.
………………………
nakon subotnjeg shoppinga svratile smo do mojih roditelja.
'ti moras ici u eu da bi kupila muske cipele?' – skroz friski tatin komentar savrseno u trendu s ostalima koje je imao nakon mojih shoppingarenja.
ponedjeljak, 14.05.2007.
...and again...
rekla sam mu da mi se vise ne javlja osim u slucaju da zudi za mnom i da me voli kao i ja njega.
jer je to u najmanju ruku neposteno prema meni.
i onda se vise nije javljao.
'nije se javljao i brijem da ni nece', rekla sam frendici u petak poslije posla na kavi.
i odmah potom skuzila kako jako zelim da se javi.
'al sve bih dala da se javi, znas', priznala sam joj.
i sad bih se trebala skulirati.
jer poslao je esemes, koji ja tako seciram i sad nisam sigurna da li zudi za mnom i voli me kao ja njega.
dakle, trebala bih prestati misliti na to.
jer je nekorisno, cak stetno.
umjesto da se prepustim onom feelingu u trbuhu, koji me uhvatio trenutacno kad sam ugledala ime posiljatelja.
srce mi je poskocilo kad sam u prvoj recenici procitala da sam mu draga.
zasto nije napisao da me voli?
jer ako sam ja rekla da mora zudjeti za mnom i znati da me voli kao i ja njega i da mi se tek onda javi, tada bi se on trebao javiti u stilu 'zudim za tobom i volim te kao ti mene' da bih ja bila mirna i ne secirala.
buduci da znam da on ne razmislja na taj nacin, covjek bi ocekivao da se ne brinem oko gluposti, ali nesto mi ne da mira.
ja ne zelim da mi vise bude kako mi je bilo kada je prekinuo sa mnom.
brijala sam da sam puno jaca kaj se tih stvari tice.
no isprelamalo me.
unatoc tome ja cu se svojski potruditi sto manje misliti o tome i sto vise uzivati u svemu.
pa da vidimo kako ce to izgledati.
ponedjeljak, 07.05.2007.
sve iste gluposti
sanjala sam ozenjenog muskarca.
i sebe kao njegovu ljubavnicu.
muskarac je ogroman.
jos jednom: ogroman je.
najjaci muzjak u krdu.
danas sam mastala o njemu.
napaljujuce je djelovalo.
pa je dosao loverboy sa svojom magicnom kitom.
i ostavio me skoro zadovoljenu.
onda sam ja opet mastala o velikom frajeru i napokon svrsila.
nekad mi treba sto godina.
nikad nisam ni bila neka brza svrsivacica, ali nekad mi zaista ne ide.
nesto me muci.
no o tome ne mogu.
bar brijem da me to muci.
onak se zgrozim kad se sjetim kaj sve na poslu trebam napraviti do prvog tjedna u lipnju.
dobila sam onaj sugavi prist vrste stress prist.
i to mi sad onak visi nad glavom.
ne prist, nego zadaci.
jos sam dobila i povisicu tak da sad to moram dobro izvesti jer cu inace ispast nesposobna, sto nikako ne bi bilo istina.
i tak...
dakle, promatram muskarce.
promatram muskarce kao sto zenke promatraju muzjake.
a mislim na direktora svemira.
i bas bih samo njega :(.
srijeda, 02.05.2007.
fantasy killed on saturday night
subotnje su veceri u posljednje vrijeme poprilicno razuzdane.
cak toliko da sam tek danas svoja nakon zadnje prozivljene.
prekopala sam po arhivi da bih pronasla poveznice.
o prijateljicinom prijatelju je, naime, rijec.
naime...
kao sto vec rekoh, taj tip je meni lijep kao slika.
i nesto mu je uvijek falilo.
malo sam se napalila prvi put kad sam mu rekla da on meni nikad nije bio privlacan, na sto je on rekao da serem.
a to je rekao tako samopouzdano, da je to meni bilo dovoljno da mi bude mmm... dobar.
vise nego jednom smo bili vani prijateljica, on i ja.
on se pali na prijateljicu, pretpostavljam da najvise zato jer mu ne da.
ali uzaludno.
i onda bi se znali zajebavati seksualnim aluzijama i smijati se satima.
prosle subote trebale smo frendica i ja ostat kod njega (tu bi trebala biti prica da bi objasnila zasto je tome tako, ali, vjerujte mi, lakse je samo zamisliti da je dobra prica iza plana).
da se svi skupa zajedno malo ljubimo.
ali ja sam znala da frendica to nece htjeti.
a znao je i on.
pa je ona otisla, a on i ja smo se ljubili.
da sam decko, morala bih priznati da mi se nije dignuo.
mogla bih se izvuci na alkohol jer toliko votki s energetskim picem sigurno nema pozitivan ucinak po libido.
ali najpostenije bi bilo reci da me nije uzbudjivao.
kad smo se ljubili, bilo je ok.
ali sve drugo mi nije islo.
onog goruceg osjecaja, da mi je nesto iz mozga torpedirano drito u zdjelicu i da je gura dolje, ni truncice.
i gledam ja njega i mislim si 'dobar si u picku materinu', da prostite na mom francuskom, 'kaj ne stima?'.
fakat ne znam kaj nije stimalo.
niti malo pozude nije bilo.
nakon takvih susreta osjecam se lose utoliko sto bi bilo bolje da se nije ni dogodilo.
jer vjerojatno vise nikad necu pokusati zamisliti sto bih mu radila i dala mu da radi meni.