utorak, 15.05.2007.

...and again...


danas se javio opet.
da cemo druzenje morati odgoditi za sljedeci tjedan iz nekog razloga.
rekla sam mu da me boli sto sam uvijek ja ta koja se moze odgoditi.
rekla sam mu, dakle, istinu.
i rekla sam mu da mu mora pokazati koliko sam mu draga da bih ja bila mirna.
opet, dakle, istinu.

uzela sam si za misiju ne zabrijavati.
tako je, kako je, a ako kojim slucajem nisam bas sigurna kako je, pitat cu, umjesto da zamisljam svaki moguci scenarij.

………………………

dobila sam dva slobodna dana da bih u miru mogla napraviti nesto za posao. (!)
cim sam dosla kuci, postala sam lijena u picku materinu.
trebam malo vise vremena off work.
moj plan eksploatacije starog godisnjeg docekan je razrogacenim pogledom i pitanjem 'kako ce ona to sama?' (ona je kolegica koja je dosla 4 mjeseca nakon mene) – kao da ce gigant propasti ako mene nema u tom razdoblju.

………………………

nakon subotnjeg shoppinga svratile smo do mojih roditelja.
'ti moras ici u eu da bi kupila muske cipele?' – skroz friski tatin komentar savrseno u trendu s ostalima koje je imao nakon mojih shoppingarenja.


01:07 | sad ti! (4) | ..ili poslije.. | linkaj na ovaj fantastican post

<< Arhiva >>