ponedjeljak, 23.04.2007.
koji cudan dan...
mobitel je dugo zvonio.
6.40.
6.45.
6.47.
6.50.
6.52.
6.55.
7.05.
izvukla sam se iz kreveta, uzela cigaretu, pripalila je i zavukla se natrag u krevet na toplo.
s cigaretom, da.
jebes ga.
'glavno da plahta nije krvava...', rekoh si i prisilim se izvuci iz kreveta.
odlucila sam da sam prosli tjedan previse radila pa da mogu malo zakasniti danas.
a zatim sam se dugo tusirala.
ostaci moje prosli mjesec neoplodjene jajne stanice kpali su iz mene.
i boljela su me kriza.
najradije bih bila ostala ostala spavati.
osjecala sam se izmuceno.
a ne svjeze.
a ja bih da sam svjeza.
nosila sam maskaru od subote na trepavicama ujutro uvijenima i pocesljanima (zakaj nema maskare s takvim two days long efektom u startu?).
i novo sjajilo od kojeg bubre usne.
'kak nam je sefica lijepa danas', rekao je netko meni iza ledja.
'pogotovo mi je frizura dobra, jel da?', nadovezala sam se.
imala sam frizuru za pranje zubiju, btw (to je, ako imas kosu, pa si dio, koji ti visi, kad se nagnes nad lavabo, zavezes negdje gore/iza).
i sve be bilo ok, da mi nisu spojebali prioritete.
prvo je bilo najhitnije nesto.
jos od proslog tjedna.
nakon pol sata bilo je nesto drugo.
i nakon sat vremena je upravo gorjelo (a uopce nije) zbog trece stvari.
ja sam se svake te stvari ozbiljno uhvatila i morala je pustiti.
osim trece.
nakon sati pred racunalom, jedino sto sam mogla je izvuci stick iz racunala i otici kuci s mislju da cu stici to dovrsiti doma.
...........................
sva sam nikakva danas.
bas onak u komi.
osim sto imam mjesecnicu i bole me kriza, bas se ni u glavi ne osjecam onak zdravo (koliko se osoba koja ujutro najprije pripali cigaretu moze osjecati zdravo, naravno).
u stvari, malo mi je bolje sad otkako sam doma.
jos samo moram dovrsiti zadacu i brijem da cu nakon zakona brace spavati kao dijete.
...........................
maloprije sam sjedila pred racunalom i brijala po netu, kad su mi zamirisali neki intenzivni mirisni stapici (onakvi kakvi uvijek mirise po indian shopovima).
kao da je iz mog stana dolazio miris, jer sam izasla van i nista se nije osjetilo.
bas cudno, jel da?
...........................
sitnica za dizanje ega:
mjesto radnje: diskoklub (ne svira narodnjake)
tocna lokacija: u guzvi ispred sanka na donjoj razini.
kada?: pretprosli vikend.
'tu mi je frendica s posla.', govori moja frendica.
a ja snimam dobroizgledajuceg lika par koraka dalje.
i on snimi mene.
i opet.
'heeeeeej, stara', cujem frendicu da vice.
nasla si je frendicu s pola, naime.
's kim si tu?', pita je.
's dragim.', odgovori ona i pokazuje na dobroizgledajuceg lika koji dolazi do nas.
ja okrecem glavu.
i smjeskam se.
pomislila sam kako je bas steta sto tako dobroizgledajuci lik ima curu i zakljucila kak sad vise nema se kaj zbariti te veceri.
mjesto radnje: moja rezidencija.
kada?: sinoc.
frendica mi prica o toj svojoj frendici s posla.
kak je bila prekinula s deckom.
pa kak su se pomirili.
kazem joj ja kak mi se frajer svidio i kak smo se pogledavali prek kluba jedno u stvaru cijelo vrijeme.
'znam. kad smo odlazile reko mi je 'pozdravi frendicu'.'
smjesak na mom licu.
mmm... dobar lik.
bas dobar.
...........................
direktor svemira me bacio malo unatrag, ali sam u redu.
on mene nikad nece voljeti kako ja zelim da me voli.
to sam znala i prije.
ali moram si to ponoviti ovak naglas da ne zaboravim.
jer u stanju sam zaboraviti.
samo nisam u stanju zivjeti s time.
da me bacio unatrag znam jer je u subotu bio tulum gdje je bio moj bivsi ljubavnik.
cim sam vidjela stol, sjetila sam se kako me na tom stolu jebao.
i kako sam nazuljala trticu.
'sjecas se ovoga?', pitao me kasnije.
'o, da. cim sam dosla sjetila sam se stola.', smijala sam se.
pa je bila neka plesna seksi muzika i malo smo se trljali jedno uz drugo.
u jednom sam mu trenu opipala kitu.
i nimalo me nije uzbudila.
'glupo mi je da nas ljudi gledaju', rekao mi je treci put.
'rekao si mi vec triput. onda plesi dalje od mene.'
da ne bi slucajno otisli malo negdje gdje nas ne vide, jel.
'tak sam se napio.', rekao je onak ko da mi sapce, 'tak si mi dobra...'.
prasnula sam u smijeh. 'ok. ali ja moram ici. cujemo se. budem ti se javila.'
naravno da mu se ne budem javila.
zanima me hoce li se on javiti meni.
da nadoknadimo izgubljeno vrijeme, verbalno smo izmijenili kinky seksualna iskustva.
pa se on, naravno, napalio.
ja fakat nisam neka teska zenska, ali frajeri su laki u picku materinu.
cim ti vidi usta koja sjaje, brije kak ce gurnut unutra svoju kitu.
ukoliko mu ne das isti tren do znanja da nema sanse da to napravi, imas obozavatelja toliko dugo dok to ne napravis u konacnici.
mene to uistinu zabavlja, ali me ne napaljuje.
zato znam da me direktor svemira baio unatrag.
onaj dobroizgledajuci lik bi me napalio.
za cas.
proslo vrijeme.
srijeda, 18.04.2007.
ako ste se pitali sto se dogodilo...
otisao je prije sat vremena.
boljela ga je glava kad je dosao.
pa sam mu spravila kapucino.
i predlozila da idemo setati.
glatko me odbio po pitanju setnje.
on se, naime, cijelo vrijeme nasetavao po trenutno mom stancicu, a kako je stancic mali, djelovalo je kao da se cijelo vrijeme nasetava oko mene.
a ja sam kuhala.
brudet od liganja s palentom.
iz hrvatske kuharice u zoni.
zabrijala sam da je zona najbolji moguci nacin prehrane i istodobno se razocarala sama sobom jer je se nikako ne mogu pridrzavati zbog ucestalosti obroka.
bilo je fino.
jos da nisam palentu umijesala s kuhacom s kojom sam mijesala brudet dok je krckao... no, bas u trenu kad je voda prokljucala, direktor je nesto petljao po meni i sva sam se zbunila.
i upala mi je gruda.
potjerala sam ga da ceka dalje od mene.
to mozda nije bio najbolji obrok koji smo u zivotu pojeli, ali bio je najbolji koji sam ja skuhala vec mjesecima.
mmm...
malo sam istegnula misic neki u ruci dok sam otvarala bocu vina.
nakon sto sam jednom od susjeda posudila otvarac za kroz noc, molila sam mamu da mi da jedan.
danas sam prvi put njime krenula orvoriti bocu i potrgala sam ga.
mislim da je to neki iz za po pet kuna.
jer sam ga ja, nejaka, uspjela potrgati.
a onda mi je u cepu ostao onaj saraf.
pa sam pokusala iscupati.
i nikako nije islo.
cep je, tek nakon sto sam ulozila krajnje napore drzeci dio sarafa koji viri vani krpom jer me reze i drzeci bocu izmedju nogu i klececi na krevetu, izasao za cca 3 mm i ni mm vise.
a onda je puknuo po pola. nazalost, horizontalno.
saraf sam sad imala u ruci, ali istodobno sam imala i donju polovicu cepa u donjoj polovici grlica.
pa sam ga pokusala utisnuti.
no, osjetila sam kako se tlaci tekucina po zvuku koji je dolazio iz boce, pa sam zabrijala da ce puknuti (prije svega sam se naravno uduvala)...
onda sam rasprckala samlo po tom cepu nozem, istresla mrvice, okrenula bocu naglavacke i visdjela da lagano curi.
pa sam gurnula cep i vino mi se crveno razletjelo po faci.
i po mojoj novoj majici, jebemu.
no nisam se pretjerano uzrujala.
mozda zbog poda malo, jer sam brisala jucer, no to je zanemarivo.
kroz cjedilo sam ulila dvaipol deci vina u menzuru i ostalo spremila.
dok se ne uocti.
a onda cu baciti.
ne znam kako uvijek brijem da ce se to popiti, a nikad se ne sjetim dok je svjeze da postoji.
uuu... koje skretanje...
dakle, dobru sam veceru skuhala.
za one koji nisu znali, ja u sustini bas volim kuhati i fino jesti, samo sam najcesce prelijena pa samu sebe lako odgovorim.
a i njemu nista nikad sto bih ja skuhala ne bi bilo fino.
osim salate od paradajza i mocarele s bucinim uljem i cesnjakom.
to je pohvalio.
uvijek je govorio da nema on bas neko osjetilo okusa i da mu je hrana tek toliko da nije gladan.
a danas je rekao da je fino.
i bilo je.
bas je bilo fino.
steta kaj nisam skuhala lonac toga.
brijem da necu tak skoro opet kuhati.
sljedeci put idemo na cevape.
veceras je sve bilo fino.
bilo je ugodno i nimalo napeto.
osim seksualno.
tu je bilo jako napeto.
u jednom smo trenu lezali na krevetu i ljubili se, a ja sam osjetila zudnju za kitom.
njegovom kitom u meni, da.
bas sam fizicki osjetila zudnju.
u sebi.
rekla sam mu da ce mozda dobiti sljedeci put.
ako me bude volio, naravno.
bilo je tako ugodno.
iskapalo mi je nekoliko suza, ali cak nisam ni stigla do faze da placem, a vec su prestale kapati.
'hocu da me volis kao i ja tebe', rekla sam mu.
'a kako znas da te ne volim tako?', pitao me.
'zato jer se to vidi.', objasnila sam mu rjecito.
a onda sam mu popusila kitu.
'gdje si naucila pusiti?', pitao me.
nikad mu se nije svidjalo kako ja pusim, a ja sam pizdila jer sam bila uvjerena da dobro pusim.
novom loverboyu, koji je uslijedio nakon direktora svemira kronoloski, se jaaaaako svidja kako ja pusim od prvog puta.
kad mu ja kazem da on nikad za vrijeme seksa nije dovoljno opusten, priznaje da je ponekad tako.
a danas je bio opusten.
i svidjelo mu se.
sve mu se svidjelo.
cak mi nije ni srao sto pusim (cigarete, op.a.).
'ja sam ti uvijek ovako pusila,', rekoh i nastavih pusiti (njegovu kitu, op.a.).
nedavno sam skuzila jos jednu prednost pusenja: nema zamazane posteljine.
ukoliko gutate, naravno.
kako samo skacem...
anyway,
sve je dobro.
vratio mi je odjecu koja je bila kod njega.
i nadjem ja u vrecici i cedulju na kojoj mu je pisala od mene cestitka za rodjendan.
ma koji kurac si mi to tu stavio? to je tvoje i ja hocu da to ti imas...
on je taman bio otisao.
'zasto si mi vratio cedulju koju sam ti dala za rodjendan?', sibnem bijesan esemes.
ne prodje tren, evo, zvoni mi telefon.
'halo?'
'to sam slucajno. to ces mi vratit.'
'kuzis, ja sam sad to nasla i popizdila.', uzimam cedulju i zasibam je preko stola.
sorry, bla, krivo ...
uglavnom, da se nije javio, mislim da bih ga prekrizila.. gle, kako samo serem, ne vjerujem.. naravno da ga ne bih prekrizila.
u svakom slucaju reagirao je na najbolji moguci nacin.
nije normalno kako on djeluje na mene.
i nije normalno da je danasnje druzenje bilo najljepse ikad.
jel da?
ponedjeljak, 16.04.2007.
u iscekivanju/you can fuck me when you love me
sutra cu vidjeti direktora svemira.
prvi put nakon dugo.
i prvi put nakon prekida.
'a jel mogu prespavati kod tebe?', pitao me.
'ne znam.', odgovorih mu.
'a jel imas kakvog frajera?', pitao me.
'imam.', rekoh.
pa je pitao za frajera jos malo.
a ja sam mu objasnila da se frajer i ja samo jebemo.
i da je jebanje fantasticno.
' a hocu te moci poljubiti?', pitao me.
'ne znam.', odgovorih mu.
nasmijao se.
'kako ne znas?', pitao je zatim.
'ne znam ... ne znam kako cu reagirati na tebe. nemoj me to sad ispitivati.', rekla sam prekidajuci niz pitanja.
rascmoljila sam se samo jednom i brijem da cak nije ni skuzio.
nabio mi je na nos moje navodne emocije prema njemu buduci imam frajera s kojim se jebem.
indirektno vise-manje, ali to je napravio.
rekla sam mu da neka ponese moju odjecu, koja je kod njega ostala, buduci mi je nije htio poslati postom.
'i reci, kada cu ti kuhati?', pitala sam.
'moze danas. moze sutra. svejeno. ti reci.', odgovorio je.
sutra ce direktor svemira jesti obrok koji mu je skuhala amy damon.
...........................
milijun stvari mi je u glavi.
sad zurim se baviti idealnom fizickom aktivnoscu (pogodi koja je to?).
a onda cu se vratiti.
...........................
vrtim si filmove.
kako ce to izgledati kad se vidimo...
uopce ne znam sto bih htjela.
znam samo da si ne zelim jos jednom proci kroz onakav prekid.
citavo vrijeme mantram kako sam krasna i kako mi je krasno u zivotu i kako me nece on sad moci sjebati.
ali znam da me moze sjebati.
premda nije osoba koja bi to napravila s predumisljajem, ali i to je jedan od opcija.
a ja razmatram svaku.
jer nemam pametnijeg posla, valjda.
i jer nikad kad mi je stalo ne mogu reci 'boli me kita, kaj bude, bit ce' i takve kliseje, a da pritom zaista tako mislim.
jer svaki nas razgovor je napet.
seksualno i ino.
brijem kak cu mu, odmicuci se od njega, reci 'you can fuck me when you love me' (sad filmski klisej - tko zna iz kojeg filma?).
jer nema smisla da se jebemo ako me on ne voli.
a ne voli me.
ne onako kako ja zelim da me voli.
i jos me to boli.
ali sada barem vise ne placem dok o tome mislim.
odlucila sam jako mu dobro objasniti sto mi je u glavi.
ukoliko to bude potrebno.
samo mi je tesko vec sada kad pomislim da cu to raditi.
jer ne znam izgovoriti sto znam napisati.
ne znam bas razgovarati s ljudima uopce.
nisam niti za small chat.
niti sam za price.
osim ako netko drugi prica.
tu se mogu iskljuciti ako mi ne pase, a on se uvijek moze osjecati lose ako je naporan.
i uzasno tesko pricam ljudima o sebi.
to sam skuzila.
sebicna sam spram same sebe.
mozda da pocnem jesto bombone opet?
jer ja bih rado rekla i sve mi je jasno, a onda nesto sto izgovorim uopce nije ono sto sam htjela reci.
i onda se sva zapetljam.
a kad na njega mislim, klecaju mi lagano koljena.
'direktore svemira, moci ces me jebati, kad me budes volio.'
kako to zvuci?
koja sam frajerica u picku materinu.
zasto nisam takva kad je on tu.
zasto budem nesto sto mi se bas i ne svidja.
zasto mi je tesko vjerovati da cu naci nekog frajera koji ce mi se svidjeti vise od njega.
krevet je mali i neudoban.
znaci da bi mozebitna zajedno provedena noc mogla biti mucna.
jer ja volim spavati u sredini.
ne na lijevoj niti na desnoj strani.
na sredini.
a kad ja ne spavam kako treba, to bas ne volim.
a i on voli da mu je udobno.
a tako bih rado da mi po noci gurne ruku u gacice i prcka mi po guzi.
kad je to prestao raditi, znala sam da nesto ne valja.
nisam mu mogla reci 'daj, mili, prckaj mi po guzi dok spavam, molim te, ja bih se tako osjecala bolje', premda bih valjda bila prije nesto tako rekla, nego rekla da se brinem voli li me on.
strasno...
sad cu leci i misliti kako cemo jesti i pricati gluposti i kako ce biti napeto i kako cemo se ljubiti i kako ce on otici i kako cu fizicki ceznuti za njim a biti perverzno sretna jer se nismo pojebali.
jer, ruku na srce, nije seks bio bogznasto.
i onda cemo se opet vidjeti i za malo cu ja biti u vezi u kakvoj sam i bila.
ne, to ne zelim.
zelim da mu se okrene svijet naopacke kao sto je on okrenuo moj.
zelim da me drzi kao kap vode na dlanu, ali ne kao papak koji ima kap vode na dlanu, nego kao frajer koji ima kap vode na dlanu.
zelim da me ljubi.
zelim da me obljubi.
zelim da mi onako gurne jedan prst u vaginu, a drugi u guzu dok svrsavam, a on me lize.
i zelim da stenje.
dok ja lizem njega.
a ne zelim da sljedeceg dana pozelim da se nikada nije dogodilo.
...........................
joj, jebemu.
mislila sam da ce mi bit lakse ako napisem sto mislim, ali vidim da nemam dovoljno vremena napisati sve sto bih trebala izbaciti iz sebe da bih se mozda nakon toga osjecala bolje.
i tak..
lijezem u iscekivanju.
