kako je amy postala pepeljuga

must do on friday night list:

˙oprat kosu
˙istusirat se
˙otic do videoteke
˙popit pivo
˙popusit pljugu
˙vratit se kuci prije ponoci

jedino pljugu nisam popusila.
jer inace se ne bih vratila prije ponoci (izgleda da opasni tipovi izlaze van prekasno za pepljuge).

...........................

i gledam ja sad tu svoju list i smjeskam se.
ne, lazem: smijem se.
glasno.

da mi je netko prije par mjeseci rekao da cu ovako izaci zadnji vikend u srpnju, nasmijala bih se jos glasnije i odgovorila nijecuci.

no, eto, dogodilo se.
i dogadja se.

sjecam se onog feelinga 'moram ic van svi su vani nemam kaj radit doma svi su vani idem i ja' od prije nekoliko mjeseci.
isceznuo je.
potpuno je nestao.
u isto vrijeme kad se pojavio direktor.
i onda nek netko kaze da se to ne dogadja zbog ravnoteze.

uravnotezila sam se.
jos mi je uvijek, doduse, lijeva cica (klikni da je opet vidis :)) malo veca od desne, ali ostalo je uravnotezeno.

...........................

srela sam (*hmkakoganazvati*) prijatelja.
on i ja smo si bili 'mozda' jednom u njegovoj glavi.
u mojoj smo bili 'mozda jednom, ali ne vjerujem bas'.

izgleda fantasticno.
sjecam se kako je taj izgled bio presudan u pitanju mog interesa.
ispalo je da mi je stravicno isao na zivce pricama o svom bendu.
bendu u povojima.
ali on je pricao kao da se radi o stonesima u najgorem slucaju.

'lijepa si.', rekao je.
'hvala', rekoh i nasmijesim se.
'ne, stvarno si bas jako lijepa.'
'oh, bas ti hvala.' smjeskam se i dalje.
'jako dobro izgledas.'
'hvala.. nemoj da mi bude neugodno.', rekoh lazno skromno, ne skrivajuci 'lazno' u tonu, smjeskajuci se bez prestanka i zamahujuci svjeze opranom svojom divnom kosom.
'ma neee... to ti ja govorim kao da kazem da mi je mama lijepa.'
'sad si ga sjebo!', grohot s moje strane.
'e jebes ga. uvijek me izbacis iz takta.', grohot i s njegove.

...........................

uzela sam '12 majmuna' da ga konacno pogledam jos jednom (gledala sam ga u prvom srednje, a tome sad ima skoro 10 godina).
uzela sam i 'planet tame' i 'riddickove kronike'.
vec vidim da ne bum to sve pogledala, ali kaze da je treci film besplatan, a ja se pomamila, i skuzila da nemrem gledat 'riddickove kronike', a da ne pogledam 'planet tame' pa rekoh 'ajde' sama sebi.
inace, kad sam medju ljudima, ne pricam sama sa sobom. :)

o mladoj majci u razdoblju laktacije

prodaje se vinograd.
i klet.
drvena.
stara.
mala.

...........................

tata je rekao da nazovem oglasnik i ostavim oglas da prodajemo vinograd.
ne, nije fora - stvarno imamo vinograd za prodat.
i ne, necu rec da je klet mala, drvena i stara. :)

...........................

tata je rekao da nazovem oglasnik, a ja sam se sjetila da sam jednom, u tom nekom oglasniku, procitala oglas sljedeceg sadrzaja:

'kakva voda?!', pitah mutavo

sa samovanjem je gotovo.
roditelji su se vratili.
tata pita kak je voda dosla u podrum.
a ja nemam pojma da je voda u podrumu.
'u petak valjda. tad je padala kisa. i tad sam bila vani.' , dajem mu jednim odgovorom razlog za vodu u podrumu i za moje ne znanje postojanja iste.

nema puno vode u podrumu.
'ionak je ta voda bolja od ove iz pipe' , rekoh, 'kisnica je uvijek bolja nego ova iz pipe.'
njima moja sala nije bila smijesna.
ali nije ni neki bad.
i da, znam da kisnica ne mora biti dobra (sumporni spojevi i to).

gotovo ce kroz nekoliko sati bit i s prijegodisnjegdijelom mog eksperimentiranja.
konacno sam zadovoljna.
sjela sam popodne i u excelu si ushemila sve podatke.
sistematicno boli glava.
sretna sam sad ko malo dijete zbog toga.
direktor mi se smijao.
'tebe je bar lako zadovoljit.', kaze.

obukla sam vruce hlacice.
one narancaste.
mislila sam ic van trcat.
al prevruce je.
tak da secem guzu po stanu.
nemam mira.
rit mi ne da mira - reko bi moj pokojni deda.

...........................

hocu na more.
a moram cekat jos do kraja sljedeceg tjedna.

direktor ne pije.
direktor ne pusi.
direktor ne kafenishe (osim ujutro da ga potjera na vece).
direktor ne izlazi.
direktor nema drustvo.

direktor cita.
direktor radi.
direktor trci.

amy pokusava prestati pusiti.
amy isto ne pije.
amy voli sjedit na kavi i citat traceve po novinama (sve ostalo je ne zanima previse).
amy rijetko trci.
amy voli citati.
amy ima prijatelje...

'cemu sad to?', pitate se.

samo pokusavam zamisliti kako ce izgledati ovo ljetovanje.

moja dosadasnja ljetovanja ukljucivala su puno alkohola, cigareta, raznih stimulanasa, seksa i jos seksa.
od svega toga ove godine bit ce samo seksa.
jedva cekam.
ne seks.
nego ljetovanje.

zakaj nemamo novaca za unajmit svjetionik?
tam bih hodala gola cijele dane (mislim, ja pretpostavljam da tam nema nikoga, naravno).
ovak cu se morat oblacit.
e, jebes ga...

jedna, dvije rijeci

imam za vas, ne jednu, nego dvije rijeci (naslov je vise figure of speech).
citaj pazljivo:

jebem ti dlake da ti jebem dlake jebene

dakle,
buduci direktora nisam bila vidjela nekoliko tjedana,
u subotu sam se prije odlaska odlucila depilirati.
jer me voli depiliranu.
ali krema mi je ostala kod njega jos od zadnje posjete.
ona krema koju volim.
jer imam i jednu koju sam lani kupila.
znate kak vele da ne valja kupovat jeftino jer na kraju ne ispadne jeftino?
e, ja znam.
mislim, ja ZAISTA znam.
jer je lani u nekoj hipertrgovini bila na akciji (evo vam antireklame, jebe mi se) 'čupko' krema za depilaciju.
pa sam ja kupila 2 pakiranja za cijenu malo visu nego jednog pakiranja kreme koju volim.
tocno se sjecam da sam mislila 'jebat cu im ja mater ak ne valja... a kaj moze valjat za te novce?.. ma nema veze... kupit cu drugu ak ne valja...'.
i tak.
namazala ja svoje raskosno medjunozje.
cekala koliko god tam pise da treba cekat.
i pocela skidat dlake.
a kad ono, ostaju crne tockice od korijena.
koji kurac?!?!
prestruzem ja jos jednom prek tockica, a kad ono, ne samo tockice, nego i poprilicno crvenilo koze...
jebem ja vama sve da vam jebem.
i tak.
jedno pakiranje je odmah zavrsilo u smecu.
a drugo sam uzela u subotu iz navedenih razloga (a dm mi je predaleko).
ponovih proceduru: mazem se, pa se naguzim da ne sjebem nesto i ostajem naguzena (:D) koliko vec pise da treba, uzmeme jebenu spatulu i povucem...
pogadjate: tockice!
jebem ti ja tockice, da ti jebem tockice.
duboko sam udahnula.
pa izdahnula.
ponovila to nekoliko puta.
nasmijala se sama sebi.
'glupa si k'o noc, znas?'
'ma znam, pusti sad to...'.
i nastavila.
spatulom sam skinula sve dlake ne pritiscuci prejako da ne izazovem jebeno crvenilo.
a onda sam uzela tatinu britvu s 3 noza (ona s kojom agasi satro brije budalu)...
i skinula tockice.
izgledala je savrseno.
napudrala sam se obilno baby puderom.
u proslom postu imate njegovu reakciju na plod moga truda.
nakon seksa sam se istusirala i napudrala ponovno.
ujutro sam se oprala i napudrala ponovno.
doma sam se tusirala i pudrala unedogled.
sad su dlake iznikle.
sad opet imam tockice.
i svrbi za popizdit.
a kad sam uzimala britvu cula sam 'nemoj, pikat ce te... budes kod njega to kak' treba...'.
ma kakvi.
mislim, kad nisam u stanju slusat onu racionalnu u sebi, mora da sam zaljubljena.
jel da?

samovanje, seks i semivegetarijanstvo

samovat cu tjedan dana.
pustili su me svi na miru.
na tjedan dana.
bilo bi divno kad ne bih trebala raditi na zavsnom radu, ali ne moze uvijek sve biti divno.
ocito.
eksperimenti idu.
ali prije godisnjeg uspjet cu napraviti tek minorni dio od cca 840 kemijskih analiza.
da, da, 840.
brojim i paralele.
nista bez paralela.
no, nije strasno.
samo me noge bole.
nozice moje, nenavikle na toliko stajanja.
prosli su oni dani kad sam od jutra do mraka bila na faksu i stajala.
sad uglavnom dane provodim lezecki.
cak sam nasla i polozaj za ucenje u lezecem polozaju.
legnem cicama na jastuk, ispod stavim poplun da ne nazuljam laktove i tako ucim.
jedino sto me zaboli su kriza.
a i to je samo kad pocne peemes.
ponekad dobijem grc u desnom dlanu jer pisem drzeci olovku cvrsto kao da ce mi je netko oteti ne stisnem li je toliko.
zato na gornjem zglobu srednjeg prsta desne ruke imam kvrgu.
ogromnu.
i zulj s vanjske strane malog prsta jer njega vucem po papiru.
uglavnom, desna rucica mi nije bas lijepa.
mozda se proljepsa s vremenom.
kad vise zavrsimo taj faks.
a zavrsit cu ga... skoro.

jucer popodne sam otisla do direktora.
uspjeli smo uhvatiti malo slobodnog vremena samo za nas.
napokon.
tri tjedna je proslo.
tri duuuuuuga tjedna.
zaboravila sam vec koliko je dobar seks nakon malo apstiniranja od voljene osobe.
i sad se smjeskam kad se sjetim.

...........................

bilo je vruce popodne.
vruce i sparno.
mrzim sparinu.
'mili, daj da se istusiram najprije.'
'pa mirisis. dakle, nisi prljava.'
'ali ljepljiva sam i fuj sam si.'
ljubio mi je vrat.
ljubio mi je ljepljivi vrat.
'skini te dimije.', rekao mi je.
'nisu dimije, jebemu.', skidala sam ih smijuci se.
'mmm... kakve to gacice imas?'
'nove. jesu ti lijepe?'
'jesu. al ja vise volim kad nosis tange.'
'da, znam. ali kad se izdepiliram ljepse mi je ovako da mi koza ne reagira...'.
'daj da vidim.', rekao je skidajuci zadnji komad moje odjece (bilo ih je ukupno 3 + japanke).
'lijepo.', zakljucio je znalacki promatrajuci moj i venerin brijeg.

polegao me na kauc.
i ljubio.
primila sam mu ruku i gurnula je u svoje savrseno glatko medjunozje.
'mokra si...'
'mmm...znam...'
'zelis me?', pitao je tiho dirajuci me.
'jako te zelim.', rekla sam jos tise.

'odnesi me u krevet', rekla sam nakon orgazma.
odnio me u sobu.
i spustio pokraj kreveta.
naslonila sam se laktovima na stol i stala na prste.
'moram nabaviti neke stikle za ovakve slucajeve', rekla sam namjestajuci ga.
smijao se.
'da, zaista su nuzne', rekao je gurajuci se u mene.

malo poslije svrsila sam jos jednom.
i legla.
postavila sam jastuk pod glavu.
on je kleknuo iznad mene i drkao.
ja sam mu lizala jaja i guzu.
'savrsena si... sto mi to radis...', mumljao je tiho zatvorenih ociju i zabacene glave.

odmaknuo se prema natrag, gurnuo mi kitu u usta i svrsio.
s grcem na licu prevalio se na krevet.
ubrzano disuci.
i jos uvijek mumljajuci nesto.
ja sam ga gledala.
'volim te, strasno te volim...', mislila sam.
nisam rekla to naglas.

...........................

i tak...
kupila sam si dinju.
malo je prezrela pa je pocela gnjiliti na kraju gdje se drzi za stabljiku ili za kaj se vec drzi.
to sam odrezala.
ogulila sam koru, narezala je na kockice i stavila u frizider.
mislim da ce mi to biti rucak, jer sve ostalo zahtijeva malo vise truda, koji mi se ne da ulagati.

za veceru cu vrganje s jajima.
tata je nasao brdo vrganja zadnjih dana.
ja ne volim one koji dugo stoje smrznuti jer izgube onu finu aromu.

jednini proteini animalnog podrijetla, koje unosim u organizam zadnjih mjeseci, su oni ejakulata.

not so bad

direktor & amy

direktor je lose.
i jako je nervozan.
ja nemam nista s tim.
na srecu.
ali svejedno me boli.
iz dva razloga:
1)dovoljno je samo da njemu nije nesto ok i ja sam zbog toga tuzna,
2)malo je otrovan i prema meni, buduci je jako nervozan
zao mu je sto je takav.
i ja to sve razumijem.
ali svejedno se rascmoljim kad je otrovan.

najgore od svega je sto njegove muke nece prestati.
sad se pojavio uzrok istih, a taj ce biti prisutan jos dugo.
a on nije osoba koja bi se prilagodila samo zato kaj nema nis drugo.
pa se malo plasim da ce sad jako dugo biti u komi.
dok ne pukne.
a onda ce biti ili bolje ili jos gore.

strasno sam ozbiljnih namjera kad je on u pitanju.
vidim se kako stvaram dom s njime i zaposljavam se kod njega.
i jos svasta, ovisno o raspolozenju.
kad vam kazem da je on prvi muskarac s kojim ja mogu zamisliti citav svoj zivot, ako zelim, onda znate o cemu se ovdje radi.
a svemu tome doci ce vrijeme jako skoro.

trenutno mi uzasno nedostaje.
nadam se da cu ga vidjeti ovih dana.
a mozda i necu jos desetak.
ubijaju me jebeni kilometri.

pokisla sam samo metaforicki

ja sam danas ponijela kisobran sa sobom.
ispit mi je opet odgodjen.
kaze, sutra ujutro rano.
ok.

koje sranje!

ispit: odgodjen za sutra ranu ujutro

ja: sjebana jos uvijek

direktor: lose volje, sto me sjebava jos samo malo vise

moze li gore?

make it go away

sjebana sam.
citav mi se dan u flashevima vraca u misli dokaz oceve nevjere.
kad ce to prestat, jebemu?
i sad jos moram pravit se da nis ne znam.
a gledam ga i vraca mi se.
vraca mi se i kad ga ne gledam.

a ispit je sutra.
nije neki to tezak ispit.
one iso norme i slicno.
al ih je miljon.
i ja ne znam ovog trena sa sigurnoscu niti jednu osim one devettisucajedanizdvijetisucite.
no, noc je duga (premda je zimi bila i mnogo duza!).
a ja sam prespavala popodnevnih ura nekoliko.
od dva do sest.
sanjala sam gozne snove.
onu polusnovacke snove, ako znate o cemu pricam.
ostavila sam otvoren balkon i prozor u sobi.
roditelji su bili doma pa se nisam bojala.
i cula sam ptice i klince izvana.
cula sam ih i cijelo vrijeme spavanja.
grozan san.
ili snovi.
ne znam.
ne sjecam se svega.
znam da sam sanjala da sam sa sestrom i starcima na moru (a tako vec godinama ne ljetujemo).
i da znam da nakon toga idem s direktorom na more.
i onda je mama spavala.
u nekom dnevnom boravku nekog ogromnog zdanja, koje meni izgleda kao bijela kuca sad kad se sjetim onoga cega se sjetiti mogu.
i bacakala se po krevetu.
vidjelo se da ruzno sanja.
i u snu sam znala da je tata supak.
onda sam ja viknula 'mama!', a sestra me jako glasno pitala 'kaj ti je?' i onda sam se probudila, ali ne iz tog sna, nego iz sna u snu.
naime, sanjala sam da sanjam kak' mama ima nocne more. (sanjala sam da sanjam da mama sanja)
nakon budjenja smo isle seka i ja s nekom ekipom na plazu.
nikak mi nije bilo jasno kak je moja asocijalna seka u tom kratkom razdoblju moga popodnevnog spavanja nasla toliko novih prijatelja.
ali to sam u snu zanemarila.
na pol puta sam se sjetila da nemam badic pa smo se vratili.
a put je dosta dug.
oblacila sam top po cesti govoreci onima koji su bili oko mene da se ja kupam u toplessu ali da cu sad to ipak obuci.
onda smo sreli mamu, tatu, ujaka i tetu kak se vracaju s plaze.
tu mi sad valjda fali dio.
dosli smo na plazu i ja sam pala pred hrpom zgodnih tipova, koji se meni nikad ne bi svidjeli, ali oni su neki frajeri tamo.
i oni su mi se smijali.
pa sam im rekla da su bezveze, a oni su meni rekli da kaj ja serem kad ne mogu doc na plazu kad dolaze turisti nego dolazim u vrijeme kad turisti vise ne bi smjeli na plazu.
???
u sljedecem momentu neka cura iz grupe sekinih novostecenih prijatelja mi je govorila kak ta shema ide.
kao, do 14 sati svi mogu na plazu i u ducane i restorane i to.
a poslije je sve zatvoreno, ali samo za turiste.
nije navela razlog zakaj je to tak, a mislim da sam ga trazila.
(u snu mi nikad ne kazu razloge za te stvari!)
...
i dalje ne pamtim.
nego,
tamo kad sam se probudila iz onog sna u snu, cula sam vani te klince i ptice.
i jos nekoliko puta sam ih bila svjesna i rekla sam si 'samo je san ovo...samo san... sve je ok...'.
najgori moguci feeling nakon budjenja.
a i boli me malo moje tijelo od sinocnje fizicke aktivnosti (btw - ne svidjaju vam se bas igre pogadjanja koje ja jako volim?).

i tak...
smotala sam pljugu.
fina mi je bila za popizdit.
i sjela nadajuci se da necu misliti na sranje.
ali pomislim ipak svako malo.

sokantno otkrih...

malo mi je glupo sad o tome pisati, ali kad god napisem nekaj, osjecam se malo bolje.
ispusni ventil je ovaj blog.

naime,
danas sam otkrila da postoji velika vjerojatnost da moj otac vara moju majku.

necu pricati kako sam to otkrila.
niti cu reci zasto postoji vjerojatnost, a ne sigurnost u cijeloj prici.

cinjenica je da se osjecam cudno.
oni se ne vole vec jako dugo, toga sam dugo svjesna.
ali se podnose.
i to je dovoljno (zacinjeno njihovim odgojem i svemirom u njihovim glavama) da ostanu zajedno do kraja zivota.

sumnjala sam jednom da mama vara tatu.
i mislila sam da on nju nikad ne prevario.
ali isto sam tako mislila da ona njega ne bi prije toga.

sva moja ocekivanja u pogledu mojih roditelja i njihove vjernosti pala su u vodu.

jebes ga.

zakaj ja nisam od one djece ciji roditelji se vole i sada?
mislim da bi mi zivot bio puno ljepsi.

ali ne...
moji roditelji su bili jako glupi kad su se vjencali.
bili su stravicno zaljubljeni i vjencali su se nakon jako kratkog poznanstva.
onda su rodili mene.
pa odmah i seku.
i vjerojatno se tada negdje prestali voljeti.
tad su skuzili da sad imaju nas dvije, da zivot vise nije bajan, nebo uvijek plavo, ni trava uvijek zelena.
na nebo se navuku oblaci i budu tamo periodicki mjesecima.
a trava pozuti.
pa posmedji.
pa nestane.
(divota kak sam se izrazila, jel da?)

i tak.
sokirala sam se.
govorim si 'pa primas to sasvim dobro', ali bas mi nije svejedno.
a ne bum otisla k frendicama i rekla im kaj mislim da sam skuzila.

sjebano.
i sva sam zbrkanih dojmova sad.
bas mi to ne treba.
za koji kurac sad ja to znam?
da ne bih mogla uloviti ni ovo malo koncentracije sto me opljusne tu i tam.
da samo jos malo vise zeljno cekam dan kad cu pokupiti svoje stvari i otici iz njihovog doma.

jer ako je dom, tamo gdje je srce, onda mi je dom uz direktora.
nije li?

dernek

...kak bi marisi rekla.

ali ako se u petak navecer vratis izvana u ponoc (ko jebena pepeljuga), a normalan svijet tad izlazi, onda se to ne moze zvati dernekom.
nikad ne znam kaj bih napisala kao naslov, pa eto...

popila sam dve male pive, dva pelina i popusila jednu pljugu.
vrti mi se u glavi.
nisam uzasno dugo apsolutno nis popila i mislim da sam polupijana, ako ne i vise od toga.
pokusala sam procitat zadnji post rozog slona, ali nis pod milim bogom ne kuzim.
kaze ona da je malo nepovezan, ali moj iq dovoljno je visoko da mi takve stvari ne smetaju.
inace.

...........................

ovog:



vise nema.

...........................

direktor se vratio iz planina.
pokisao zbog jutrosnjeg proloma oblaka.
sad bih da me grli.
i ljubi.
i miluje.
ali milovat cu se morat sama.

...........................

sutra cu se fizicki baviti necime.
nije to sport.
kak se uopce definira kaj je sport?
zahtijeva mnogo vise fizicke aktivnosti od saha, pa ako je sah sport, onda je i ovo...
uglavnom, ako pogodite kaj cu radit, dobit cete nagradu.
dbil zna kakvu. ;)

...........................

dakle, osjecam se ko pepeljuga.
ostala mi je zvoniti ta recenica pa sam je odlucila upotrijebiti ponovno u kakvom god kontekstu.
divan je ovaj blog, koji mi dopusta takvu slobodu.
i kaj nema nekog da me ocjenjuje sad.
inace bih pisala fantasticno streberski da bih dobila peticu.
jer nize ocjene si ne zelim.

odlikasica.
i pepeljuga.
s lijepim malim stopalima.

...........................

o cemu se u sustini ovdje radi?
ne, to je retoricko pitanje.
o nejebici?
vrlo vjerojatno.
napaljena sam ... ne znam usporediti taj feeling.
samo sam jako napaljena.

mislim na njega.
na njegov glas koji me moze uzbuditi.
na njegove prste koji mi rade divne stvari.
na njegov dah na mojoj kozi.
na njegove usne koje mi diraju tijelo.
na njegov jezik koji bude na vrlo cudnim mjestima.
na njegovu kitu... da.

jebes ga.
daleko je.
uh...

zelim zaspati pokraj njega svaku noc.
a ne samo ponekad.

...........................

ovo je post bez naslova

zatvorila sam vrata koja vode iz moje sobe na balkon.
jos nisam zakljucala jer mozda cu ih otvoriti koji put prije spavanja.
ali zakljucavam ih obavezno.
ne znam cega se tocno bojim.
kad bi neka prikaza kojim slucajem i dosla na moj balkon (sto je sasvim moguce jer stan se nalazi u prizemlju zgrade, a balkon je oko 1,20 m iznad zemlje), culi bi je roditelji koji imaju lak san, a kojih su vrata koja vode na isti balkon uvijek otvorena.
no ja u glavi imam sliku brutalnog ubojstva sa silovanjem, bilo ono prije ili poslije ubojstva.
i spavam najcvrscim snom pravednika, koji si ovog trena mozete zamisliti.
jednom su mi se prijatelji popeli na balkon i usli mi u sobu dok sam spavala (popodne, ne po noci) i budili me pola minute dok se nisam probudila kak ' treba.
kazu da sam rekla 'ne idem... to nije obavezno...' ili tak' nekaj slicno.

zatvorila sam i prozor.
prozor je na istoj strani na kojoj je i balkon.
njega cu otvoriti prije nego sto se smjestim u postelju mi dragu, ali praznu.
prozor je cca 2,5 m iznad zemlje i ne vjerujem da ce mi se netko penjati usred noci ... (mislim, ne vjerujem ni da ce se penjati na balkon, ali nemam mira ako je otkljucan)

sve sam to pozatvarala, a jos uvijek cujem jebenu kosilicu kak bruji ko da joj je zadnje.
i da joj je bar.

...........................

direktor je dobro.
on spava u satoru.
i nije mu lijepo.
draze bi mu bilo da sam ja s njime, ali to cemo provesti u djelo tek za tjedan dana. cca cak.
nedostaje mi.
jebes ga.

...........................

satrocosmo me svojim danasnjim (a dugoocekivanim) postom podsjetila na nesto.
naime, biti s nekim tko ti nije bas, ali ti ponekad i je, ali ipak ne znas... - svi znate, jel da?
ja znam svakako.
zato sam ja rijetko bila s nekim tko mi nije bas.
cak nikada.
jesam izlazila, ali bih odmah rekla da ne znam kako ce sve to biti i da nisam sigurna da ce nesto iz toga biti.
pa kad bih vidjela da sam nekom previse draga, a osjecaj da nije bilateralan, otisla bih.
s objasnjenjem, naravno.
nekom se objasnjenje svidjalo.
ili tocnije: rijetkima se objasnjenje svidjalo.
a nekima ne.
ili tocnije: mnogima se objasnjenje nije svidjalo.
no, vecina ih je bila zadovoljna zato sto sam rekla.
to sto sam im bila govorila.
nego...
ona me podsjetila na onog malog sto su ga nazivali keksicem u 'ally mcbeal'.
on je jednom prilikom nekome rekao:
rekao sam majci da cu traziti savrsenu zenu, dok je ne nadjem, a ona mi je rekla da pazim jer moglo bi se dogoditi da je nadjem, a ona da trazi savrsenog muskarca za sebe.
kuzite? (ona i dalje trazi, ne? - neka se ne uvrijede oni kojima je jasno iz gornje recenice odmah bilo, a ni oni kojima nije)
mislim da sam se strasno bojala da mi se tako nesto ne dogodi.
ili nekome od spomenutih muskaraca.
sad sam puno puno mirnija kaj se toga tice.
malo se bojim nekih drugih stvari, ali o tome cu drugom prilikom.
predugo bi trajalo.
a sad je finale 'survivora' (nemojte previse kritizirati, ja cu ga svejedno pogledati da bih imala o cemu pricati s ljudima kad nam ponestane tema ;)).

mali svijet

netko je, sjedeci pred svojim racunalom, a sjedeci u El Salvadoru, utipkao Amy Damon...

mislila sam da ovaj blog ljudi nece toliko citati kao jednom prije ... da.
ispalo je, na moje veliko zadovoljstvo, da vam se svidja.
ili vas dvjestotinjak reda radi svakodnevno zaviri.
kako god bilo, neobicno mi je drago zbog toga.

... i kaj koji kurac sam sad odjednom tak fina? :)))

guzu bih dala za pljugu

ali ne idem do kuhinje obavit kradju iz mamine kutije, da ga jebes.

ovo da bih dala guzu, naravno, nije istina.
ne dam guzu.
ne bilo kome, u svakom slucaju.
i ne da je bilo tko od vas 'bilo tko', if ju nou vat aj min.
(it's a metaphore)

...........................

danas me muci nekoliko stvari.

prvo: kostobolja
lijek: lubor

drugo: mjesecnica
lijek: neofen, ako ce trebati

trece: depresivno vrijeme
lijek: prozac, ali nemrem to dobit pa ne znam, ali kliknut cu na prognozu kasnije

cetvrto: ispit
lijek:prozac opet, ali radije cu ucit sutra valjda

peto: besparica
lijek:prozac, ali ako polozim ispit roditelji ce odrijesiti kese, ali trebam tenisice za trcanje, pa ne znam bas kak ce sve to ispasti

sesto: dosada
lijek:prozac, ali mogu i na chat

sedmo: vrijeme nekak sporo ide
lijek:kokain, ali mogu i ne buljiti u sat svako malo; ak pise da je serija u pol jedan, onda je u pol jedan, a ak je sad pol dvanaest, onda za tih sat vremena treba sezdeset minuta i ni minutu manje

osam: nos ti posran

...........................

osim navedenoga, fali mi direktor.
otisao je.
u planine.
ne zauvijek.
samo do petka.
a za vikend radi.
fizicki.
u sumi.
a ja imam ispit u ponedjeljak.
pa dolazi mali iz splita na prijemni u zagreb pa cu ga morati vodati uokolo.
nekoliko dana.
sto ce reci da cu ga vidjeti tek za desetak dana.
a desetak dana je uzasno previse ako si u ovoj fazi u kojoj sam ja.
premda je faza krasna.

ushemimo se ljetno

pocele su silne reprize.
opet ce tata rec da nece placat pretplatu jer je sve to vec barem jednom platio.

ja cekam onu '24'.
propustila sam u dobrom dijelu zadnju sezonu kod nas prikazanu.
nadam se da ce reprizirati bas tu, premda mi se cini da sam na najavi vidjela isjecke iz prve... nije vazno.
nego, volim tu seriju.
samo bih da mi je pokazuju jedan cijeli dan pa da sam mirna.

...........................

ljetna shema, dakle.
ufuravam se.
izbacila sam kavu iz sheme.
samo onu popodnevnu, doduse.
jutarnje se jos uvijek ne mogu odreci, ali radim na tome.
kupila sam brdo zelenih i crnih cajeva instead.

i pocela sam se mazati losionom za tijelo.
poslije tusiranja.
nikad to ne radim, osim na moru jer mi smeta zatezanje paskom solju i suncem uzrokovano.
imam kozu za bogove, kaze mi frendica.
da, imam.
ali imat cu i sve vise godina pa je valjda treba malo i paziti.
jer ne pazim na te stvari bas.

ako se i nasminkam, nikad mi se ne da skidati sminka pa se radije ne sminkam jer imam podocnjake od maskare inace.
namazem se s niveombejbi po faci i vratu.
stavim labelo.
a ako izlazim, stavim i sjajilo i uvijem trepavice.
boli me kita kaj se svi pirlicu.
ne da se to meni.
lijena?
ili pametna?
pitanje je sad.
pametna, naravno.
tko misli drugacije, nek kaze sada ili nek zauvijek suti.
tisina.
pametna, dakle.

imam skoro 25 i nemam niti jedne bore na licu.
niti jednu striju na tijelu.
a sasvim malo celulita tam na guzi, a ne na nogama pa se ne vidi.
lijepo mi je moje malo tijelo, da.

cice su jos uvijek velike.
i to mi je lijepo, da.

odolijevam cigaretama jos uvijek.
nije cak ni tako jako tesko.
mnogo je lakse kad se naduvam, ali necemo sado tome.

kazu da ti, nakon sto prestanes pusiti, glas postane meksi (il tak nekaj) i kosa manje suha.
cekam da mi kosa postane manje suha.
jer kosu jedino mazim.
ako netko zna fenomenalan proizvod za kovrcavu kosu, neka mi sapne.
jer ovi moji jesu ok, ali mora bit i nekaj bolje.
za doityourself sheme, molim vas.
jer frizerima ne idem.
oni me cesljaju, a ja mrzim cesljanje.
i svi bi mi peglali kosu.
otkud ta opsjednutost ravnom kosom.
pa ako je malo vlage vise u zraku, ode u kurac suma koju ostavis u studiu (jer sad je to 'studio' ili 'institut', a nikako 'salon' - to je tako seljacki i nimalo kozmo).

...........................

marljivo sam poducavala klince citavu godinu i kupovala si uzasno jeftine krpice.
tak da sam u ljetnoj shemi sva novoobucena.
i u boji.
volim boje.
zelene
narancaste
crvene
plave
ljubicaste
zute
crne (ok, ok!!!)
bijele (again: ok!!!)
sve ih volim.

trebalo bi mi jos parstokuna za u indianshop, ali istrpit cu.

...........................

i kuhanje sam ushemila na ljetno.
sve od povrca.
i hrpa fermentiranih mlijecnih proizvoda.

okinula sam na abkulturu s optikompleksom.
ne zato kaj hocu bit vitka, lijepa i josnekajkajvele.
takva jesam i ovako.
nego zato kaj mi je fakat fin.

evo malo pametovanja:
abkultura se proizvodi dodatkom mjesavine mikrobnih kulture Lactobacillus acidophilus (to je 'a' iz 'ab') i Bifidobacterium bifidum (a to je, pogadjate, 'b' iz 'ab') jogurtnoj kulturi.
jogurtna kultura dodaje se u mlijeko da bi se napravio jogurt.
a ab-kulture se dodaju kao probiotici.
probiotici su bakterije izolirane iz probavnog trakta ljudi (tocnije, iz debelog crijeva) i imaju mnoga blagotvorna djelovanja na ljudsko zdravlje.
same po sebi, te bakterije fermentiraju mlijecne sastojke (laktozu prvenstveno) stvarajuci mlijecnu kiselinu i tvari arome.
ali tvari arome ne stvaraju u dovoljnoj kolicini da bi fermentirani mlijecni proizvod bio dovoljno aromatican.
tu mljekarska industrija trosi lovu.
naime, treba pronaci pravi omjer dodane kulture i ostalih dodataka da bi proizvod kupci 'pusili'.
je, ok, zdrav je, ali jebes mu sve ak' je odvratan, ne?
jos jedna stvar kod optikomleksne abkulture mene fascinira - kolicina mlijecne masti od 0,1%!
mlijeko ima 3,4 - 5,5% mlijecne masti.
najcesce oko 3,6%.
pa se u industrijskom pogonu obire.
no, na globule mlijecne masti vezu se tvari arome.
a ako ti globule reduciras do 0,1%, dobijes prazan i vodenast proizvod.
kupite si abkulturu s optikompleksom s okusom jagode ili sumskog voca (limeta mi nije bas :() i vidjet cete o cemu pricam.
ili cijela prica koju sam vam ispricala ne drzi vodu, ili skidam kapu onima u razvojnom odsjeku firme koju necu imenovati.

...........................

i pijem vitamin c.
svaki dan.
s direktorom sam pricala nedavno o hipervitaminozi ce.
zakljucili smo da je se ne moze dobiti.

naime,
vitamin c je topljiv u vodi, sto znaci da ga izlucujemo ako nam ga je previse.
vitamin c je prejeftin da bi farmaceutske firme dale u javnost podatak da je hipervitaminoza ce utopija, kao i podatak da je vitamin c mozda lijek za dugovjecnost.

dakle...
(tu sad ti zakljusic kak ja pametne stvari sam upravo otipkala)

...........................

serija '24' pocet ce uskoro.
ajde bar jednom da ja ne propustim prvu epizodu i da nisam mutava zbog toga.
ljetna shema uvjetovala je 'the end' ovoga posta.
na srecu, rekli bi zlobnici.
ali takvi ne citaju ovaj blog, zar ne?

ravno iz ogromnih mi grudi

jedva sam cekala sjesti za racunalo. za svoje racunalo. i pisati.
a sad ne znam kaj bih pisala.
muci me peemes, naime.
stravicno me muci.
inace mi je peemes uz pilule pjesma, ali nije svaki put tako.
nazalost, reci cu.

druzila sam se s direktorom ovih dana.
kvalitetno smo se druzili.
setali smo po poljima.
i uz rijeke.
smijali se.
znojni.
on vruc.
ja vlazna.
:)

vikend je protekao u znaku mojih 'ogromnih' grudi (uvecanih spomenutim sindromom).
direktor je, naime, moje grudi takvima prozvao.
a onda ih je nastavio tako oslovljavati, kad god bi o njima pricao.
a pricao je o njima (kao i s njima) s vremena na vrijeme svakih nekoliko sati.

grudi mi nisu ogromne.
ali kad kaze 'ti, djevojko s ogromnim grudima', ja umirem od smijeha i jako mi pase kad me tako zajebava.
bolje tako, nego kad mi kaze da lose pusim.
jebi ga, mili, ja pusim kak' pusim.
nije da su se bunili prije tebe, pa sam mislila da radim to dobro.
ocito, imala sam krivo.

sad, dakle, prestajem pusiti, a istovremeno ucim pusiti bolje.
so help me god.

...........................

izasla sam van.
prvi put nakon cca dva mjeseca.
bilo mi je dobro.
ne znam tocno zakaj sam tak jako iskljucila iz svog zivota sve osim direktora.
najradije se ne bih ni s ukucanima druzila, ali to je ponekad neizbjezno.
danas sam izasla sa svoja dva najdraza prijatelja.

otisli smo na bazen po pivo i sokove, sjeli van u hlad i pusili. i pricali.
strasno volim te decke.

a onda mi se dogodilo nesto meni nimalo svojstveno.
'idemo u kino?'
'kaj ima?'
'sin city.'
a meni je jedan divan covjek (zaista ne znam kako bih ga drugacije opisala) neki dan rekao da je film sjajan.
i tako sam ja, planerica, koja je planirala izaci prosetati i na pljugu, promijenila plan, tj. skovala novi u roku odmah (a ja sam ona koja je 0,7% spontana u zivotu, i bas je tih 0,7% spontanih prica zavrsilo pamtljivo!).
'hm... moze.'

i otisli smo.
zakasnili smo desetak minuta jer smo spalili pljugu pred kinom.
u pocetku sam kurca kuzila, ali poslije je postalo jasno.
i nisam htjela da film zavrsi.
uopce.
kino je bilo gotovo prazno.
sjeli smo na najbolja mjesta ni ne gledajuci karte.
rodriguez je faking genijalac.
toliko dobrih fora na jednom mjestu ne pamtim od petkova, premda je to neusporedivo.
jessica alba je krasnajebenoprekrasna.
ja bih je ljubila odmah sada da mogu.
a o mojoj ljubavi iz djetinjstva (bruceu, fyi) da ne pricam.
znate da mu je frajer koji je rezirao '12 majmuna' dao list of faces koje ne smije raditi dok ga snimaju (tu spada i smijuljenje i skiljenje). *to se pravim pametna, ali i meni su to samo rekli*


i tak...
sva sam pod dojmom jos.

...........................

cice su mi ovog trena vece nego ikad.
diram ih cijelo vrijeme.

direktor ce ih dirati tek za tjedan dana.
tuzna sam zato.
vec mi sada nedostaje.

i trudim se ne bit blesava zaljubljena djevojcica, ali ne ide mi.
bas nikako.