petak, 22.07.2005.
jedna, dvije rijeci
imam za vas, ne jednu, nego dvije rijeci (naslov je vise figure of speech).
citaj pazljivo:
sirelin ribanac
osjecam se kao da sam toplu vodu otkrila.
kad se idem pocastiti necim finim, kupim si paskog sira.
u konzumu.
obozavam paski sir.
danas sam trazila paski i ugledala ribanac.
ribanac sam zadnji put jela u sireli.
ni u jednom ducanu ga nema tu kod mene, a u konzumu, kao sto rekoh, kupim paski.
sjetila sam se tada koliko mi je bio dobar.
i uzela komadicak.
doma sam si skuhala crni caj i smotala pljugu.
a onda sam isla jest.
ribanac i kruh (pol kukuruzni pol razeni, mirisi na domaci, iz male nesiptarske pekare s tradicijom u selu ovom mom).
ok, bila jesam gladna, ali, ljudi moji, taj sir je fantastican.
oci mi se okrecu naopacke dok jedem.
(mislim, to je poredba da bi vi skuzili koliko mi je fin bio.)
mozda pljuga ima veze s tim, hm?
premda ne bih rekla da je to istina.
...........................
bio na veceri tip kojeg sam spomenula u prozoru ovog posta.
mislim da me voli jos malo.
i da ga to jebe.
kaze da mu je drago sto sam ja sretna i zaljubljena i sve to, ali mi nekako na svaki moj odgovor na svoje pitanje proturjeci i govori 'vidjet ces...'.
direktoru ipak nisam spomenula da je bio.
osjecam se malo ruzno zbog toga (onaj lagani bad, ko maglica prisutan - kljucna rijec je prisutan).
ali nekak ovak brijem: ako mu kazem, samo ce si svasta mislit. a nema si oko cega kaj mislit. mislim, ja sam na cistu sa svim time. ja sam ga pozvala jer me tip sili da se vidimo da me ne izgubi iz svog zivota. a ako mu ne kazem, nema se oko cega brinuti, bas kako treba biti, jer situacija nije za brinuti se oko nje, ali kad mu ja tako kazem, onda mi ne vjeruje.
uglavnom, tip je kupio stan, uselio, cura mu je tam cesto, a on misli na mene jos uvijek.
e, jebes ga, mili.
nikad ne bismo bili nista, ja sam to znala od pocetka.
...........................
na faksu je ok.
radim.
svaki dan.
od oko 9 do oko 4.
samo kaj cu od sutra dolazit u 10 jer se nikak nemrem naspavat.
pa cu ostat duze.
to im ne smeta, kazu.
jer dvaput sam ovaj tjedan zaspala.
i dosla u 11.
jebemti ljetnu shemu kad moram se rano budit.
danas opet necu u krevet prije 2 jer tad tek zavrsava najdraza mi serija.
i ko za vraga, nekak su nasli jos neke uzorke za analize.
izgleda mi sad da nikad necu bit gotova.
i jos me jebe jebena nesistematicnost.
uvijek sam bila poprilicno prakticna kad je trebalo takvom mi biti.
a sad je sve tak tam zbrckano da ja ne znam kak cu.
umjesto da se ima nekakav red, ja radim malo jedno pa malo drugo, pa malo trece, pa trece s onim prvim, pa drugo s trecim... sve sa svima uglavnom.
i koma je.
od ponedjeljka u labosu vise nece biti toliko ljudi, pa cu ja to sve malo dovesti u red.
nadam se da im to nece smetati.
a cine se da ne bi trebalo.
ok su tamo ljudi - samo da ne trebaju nis oni radit.
ako si napravis sam, onda mozes.
...........................
jos neke cure tamo rade sa mnom.
cure koje su faks upisale kad i ja.
a to znaci da su prosle petnaestak kolegija koji u programu imaju laboratorijske vjezbe.
a to znaci da znaju kak se ponasat u laboratoriju.
a to znaci da znaju da s propipetom pipetiras agresivne kemikalije i da ti se uz minimum paznje i digestor (koji, hvala kurcu, u ovom labosu, radi!) nemre nis desit.
ali ne!
napravila sam toliko kemikalija da cijelo vrijeme u glavi imam cejedanputavejedanjecedvaputavedva.
jer se one nekog vraga boje.
neki dan mi je pala kap koncentrirane klorovodicne na yellowcab petgodinastarucipelu i samo je ostala malo izgrizena koza na tom mjestu.
i to se vidi ak bas buljis.
a one su mi rekle nek izujem cipelu da mi ne probije stopalo.
jedna kap,cure, kaj vi brijete?!?!
